Alan Gevaert (dEUS): “Ako se ne mijenjate kao bend, nestat ćete…”

1629

Ususret zagrebačkom koncertu grupe dEUS, razgovarali smo s basistom Alanom Gevaertom koji nam je otkrio koji detalj više o novom albumu, kao i budućim projektima benda i što očekuje od koncerta u Zagrebu.

Ove godine kultni hit “Suds&Soda” postaje punoljetan. Iz vaše perspektive, koliko se glazbena scena promijenila za to vrijeme i kako se dEUS prilagođavao tim promjenama?
Bilo je to vrlo dobro razdoblje za dEUS zbog svega što se dogodilo i načina na koji se glazba mijenjala. Neki su glazbenici otišli iz benda, novi su se pojavili. Mislim da su te izmjene bile ključne jer je danas, glazba dEUSa puno drugačija nego što je bila prije 20 godina. To znači da je bend evoluirao kroz vrijeme. Ako ćete s istim bendom raditi album koji je isti kao onaj kojeg ste snimali prije 15 godina, to neće biti naročito zanimljivo.Danas, 20 godina nakon osnutka, dEUS je izrastao u jedan od respektabilnijih bendova koji imaju svoju publiku diljem planeta. Jeste li zadovoljni postignućima koje je bend do sada ostvario?
Svakako. Bend je stvorio nešto jako lijepo. Svi oni koji su prošli kroz bend zaslužni su za to. Sada smo nešto stariji, ideje su drukčije, životni stilovi su drukčiji što se također reflektira na glazbu. Ako se ne mijenjate kao bend, nestat ćete kroz pet godina.

dEUS je poznat i po stalnoj fluktuaciji članova, iako se to sada smirilo. Znači li to da je sadašnja postava onaj pravi dEUS?
Upravo tako.

Kad sam prije tri godine bio u Brugesu, u većini suvenirnica svirali su isključivo albumi dEUS-a. Ponesen vašom glazbom i sam sam kupio mnogo suvenira. Kako se nosite s popularnošću koji uživate doma i slažete li se s tvrdnjom da je dEUS najbolji belgijski glazbeni izvoz?
Stvarno? Malo je čudno razmišljati na taj način jer mi sebe ne vidimo tako. Svi glazbenici stvaraju muziku jer to vole. Neke bendove uspoređuju s dEUSom, dEUS uspoređuju s nekim drugim bendovima. Postoje mnogi mladi bendovi u usponu. Svakom od njih treba vremena da uspije, da se prometne u prepoznatljivo ime jer ih ljudi prvo moraju procijeniti. Ali mislim da shvaćam što želite reći. dEUS je uspio progurati svoje ime izvan granica Belgije pa je više prepoznatljiv.

Koliki je stvarno bio i je li uopće bio problem prodrijeti na svjetsku scenu, s obzirom da dolazite iz Belgije?
Da, uvijek je teško, osobito ako dolazite iz jedne jako male zemlje kao što je Belgija, iz razloga što nema mnogo mogućnosti da napravite nešto ozbiljno čime biste se mogli predstaviti vani. Zapravo, da budem iskren, specifično je za Belgiju, da ne zna kako zadržati dobre umjetnike. Takav je mentalitet, ne znam zašto. Zato mnogi belgijski umjetnici odlaze u druge zemlje.

Što mislite o statusu dEUSa na svjetskoj glazbenoj sceni? Jeste li zadovoljni?
Zadovoljan jesam, ali moramo još poraditi na tome. Moj san je da odemo dalje od ovoga gdje jesmo. Želimo otkriti nove prostore. Idemo u Australiju. To nam je potpuno nov teren i zastrašujuće je. Otići tamo i predstaviti se, jer nas ljudi ne znaju. Ići ćemo i svirati u malim mjestima, pomalo kao ratnici – moramo zapeti i boriti se.

Muziku podržava

Prvi puta dolazite u Hrvatsku…
Veselim se tome. Hrvatska je zemljopisno bliže pa nas ljudi bolje poznaju od, recimo, Australaca koji su na drugom kraju svijeta. Ne znam kako će nam biti u Hrvatskoj, ali jedva čekam jer meni će biti prvi put.

2005. godine, kada je izašao album “Pocket Revolution“, vi ste se priključili bendu. Možete li nam reći kako je došlo do te suradnje?
Dok je “Pocket Revolution” nastajao, bilo je problema u bendu između članova. U to vrijeme bend je bio na turneji i pripremao se izdati album. Snimljeno je nešto materijala, ideje su bile realizirane, no na kraju priče dečki su se jednostavno razišli jer je problema bilo previše. Onda se dogodilo čudna stvar: imali su audicije za gitariste i basiste.

Ja sam godinu i pol dana bio bolestan i bio sam u totalnoj komi, no kad sam se pojavio na audiciji i kad smo svi skupa zasvirali nešto se dogodilo. Zvuk je bio apsolutno odličan. I tako sam ušao u bend i završili smo album “Pocket Revolution”. Prvi dan u bendu, prva pjesma koju sam svirao bila je “Pocket Revolution“; jednostavno sam našao bazičnu notu i tako je sve počelo. Bilo je na neki čudan način automatizam, kao neka kemija.

Kako ste zadovoljni suradnjom s prilično jakim producentskim imenima kao što su Dave Bottrill i Adam Noble, te s vokalnom suradnjom s Gregom Dullijem?
Zadovoljan sam. Bilo je to više stvar stjecaja okolnosti. Greg Dulli došao je sasvim slučajno i bio je zainteresiran za suradnju. Rezultat je odličan, zvuči stvarno izvrsno. S producentima je bilo zanimljivo raditi. Na početku smo imali jednog producenta i puno nam je pomagao ton-majstor. S producentima je priča takva da na neki način trebaju režirati muziku, tu istu muziku na kojoj ste naporno radili, koju ste stvorili. Zato je ponekad teško jer je ona vaše novorođeno dijete. Teško je slušati kako se mijenja. Ali s vremenom se privikneš.

Koji su planovi benda za budućnost? Spremate li još ovako dobrih albuma ili je u planu live album, a možda i kompilacija najboljih hitova?
Kompilacijski album? Live album? Ne, ništa slično. Trenutno smo ponovno u studiju, sve najbolje ideje su tu i moramo nešto sada s njima učiniti. Radimo svaki dan i čekamo da vidimo kako će to završiti. Nismo još sigurni kakav će biti ishod.

Muziku podržava