Još od vremena kada sam bio klinac, hipnotziran ekranima i video igrama, kao nadrogiran sam čekao ulazak u svijet fantazije uz neki od poznatih logotipova koji su bljeskali na mom ekranu. nVidia, blizzard, Eidos, EA i ostali činili su sve da baš njihova špica bude unikatna, redali su se tu muški i ženski isproducirani glasovi jer igara je uvijek bilo puno, a vremena malo. Morao/la si izabrati između FIFA i PES serijala, morao si se opredijeliti za ovu ili onu avanturu. E pa tako je i danas, samo na YouTubeu. Negdje sam pročitao da se svake minute podigne gotovo pa pet stotina sati sadržaja na taj popularni servis, stoga nije za čuditi da i glazba ima svoj identitet i špicu. Dame I gospodo, predstavljam vam *ženski glas ON* IDJ VIDEOS *ženski glas OFF*.
Zapravo, ovo neće biti priča o IDJ Videos. Ovo će biti priča o jednoj parodiji koja je pokušala nacrtati karikaturu od lica koje je već samo po sebi karikatura. Ovo je komentar na jednog repera koji je, iziritiran činjenicom da se pod njegov zanat prodaje glazba s IDJ Videos i sličnih, napravio možda i najgori glazbeni broj koji sam čuo unazad dvije godine. Ajs Nigrutin, pardon Nigucci, prije tjedan dva dana je otputovao u Abu Dhabi na jednu veliku parodiju zvuka koji predstavlja IDJ Videos i njima slični. U 4 dana je sakupio 850 000 pogleda, što je sve samo ne zanemariva brojka a i povod na komentar. Funkcionira li parodija parodije? Ima li smisla to što Ajs radi? I na kraju, koliko je uopće od 1 do Weird Al Yankovich – pogodio?
Krenimo redom. Tko koga? Aj Nigrutin novokomponovane repere. Jala Brat & Buba Corelli su heroji nove generacije. Bradati Sarajlije čiji prsti su zaključani na autotune opciju, reperi koji kriminal traže na istoku, profići čiji rad se čuje sve do Zagreba i dalje. Ajs je njima u čast s autotuneom pretjerao. Sigurno namjerno. Ipak, parodija ili ne, poanta je da slušatelj izdrži do kraja pjesme, jer bi se tamo, barem u nekoj praksi, trebala naći kakva točka na i određenog fenomena. Nažalost, Ajs je krenuo i stao. Harmonija koja bi polomila kralježnicu i kobrama, polugole plesačice i Ajs kao lik iz nekog distopijskog horrora. Zamisli onu kosu s njegove glave kako šalje odsjaj u kameru zbog kile ulja koje je Ajs s mukom stavljao. U neku ruku, sve što IDJ predstavlja stane u jedan kadar. Ne smijem ni zaboraviti majicu koja ima sve brendove ovog svijeta na sebi, poput onih sponzorskih nakon boksa.
Nakon što smo identificirali aktere, slijedi onaj bolan dio, dio gdje ja, prije zaključka koji će, obećajem, biti koncizniji, žalim zbog te tri minute koje sam odvojio za slušanje Niguccija. Ajsa osobno ne poznajem, ali poznajem njegov rad iz sastava Bad Copy. Uostalom, barem jedanput tjedno upitam susjedu ili susjeda “esu mi dobri”. I tu dolazimo do problema. Čovjek koji radi vrhunski rap, čovjek koji se u svim intervjuima koje sam pogledao (posebno onaj na Balkan Info) pokazuje zavidnu razinu zdravog razuma, napravio je nešto posve bezumno. Ne zato što se kroz zajebanciju obrušio na novokomponovani rap, već zato što se loše obrušio na one koje sprda. Ja sam poslušao to paranje ušiju i odmah dobio poriv pustiti nešto iz IDJ Videos repertoara da se “ispravim” od nakaradne karikature karikatura. Pjesma je kratko i jednostavno rečeno – grozna.
Najbitnije je ipak pitati se “zašto”. Zašto najlošiji proizvod hrabro korača prema milijun pregleda, i zaslužuje li IDJ Videos takav tretman. Uostalom, da se odmah ispravim zaboli me ona stvar zaslužuje li ili ne, ali hajmo malo ući i taboo svijet tih trap cajki. Ako je folk morao postati turbo kako ne bi sve ostalo unutar četiri zida uz presnimljenu kazetu Lepe Lukić, onda je valjda ok da taj notorni folk u jednom trenutku postane trap. Druga je stvar što je trap takav kakav je, ali ruku na srce, posve je razumljivo da će djeca slušati i gledati skupu produkciju s Balkana gdje sve izgleda kao Miami ili LA, samo poznatije uz miris Balkana. Uostalom, vjerujem da je pola ekipe odgledalo “Abu Dhabi” do kraja samo zbog žena na spotu. Također, Ajzak se mogao obračunati s ciljanom publikom na svom terenu. Postoji i ona mogućnost da Ajs možda želi postati #1 trending i samo svima pokazati kako je i on u mogućnosti, baš kao svi s nešto jačim laptopom i internetom, postati viralan. Na dobrom je putu. U Crnoj Gori je već uspio doći na tron.
Sve u svemu – živimo u nekim čudnim vremenima. U sranja se ne upire prstom već se maskiramo u isto to sranje kako bi svima pokazali da svi mogu postati to sranje. Parodije su često vrhunski način inteligentnog prikaza stanja u društvu ili u ovom slučaju glazbi, no kada parodija tjera sve i svakoga od ekrana jer je neslušljiva, to je onda već pankerski performans. Meni osobno nije jasno zašto se imamo stalno i iznova potrebu šokirati, ali očito je to tako kada je ponuda nemilosrdna. Ajzak je s ovim ili bez ovog i dalje mnogo dobar.
