After je bolji od Partya: “Nismo ni demo bend jer nemamo ni demo”

Dva dana prije kraja 2012. godine u Purgeraju se održao nastup klupskoj publici već poznatog benda ABOP, After je bolji od Partya.

Ovaj glazbeno-scenski projekt osmišljen je prema vizualnom konceptu Ivana Marušića-Klifa dok bend čine basist Erol, bubnjari John i Levi, Božanski na sampleovima, synthu i gitari, Churend na synthu i Darac na miks pultu. Bend koji svojom glazbom pomiče granice elektronske glazbe. Izvodeći ju u live obliku ne libi se ni malo kombinirati dub, rave i electro u jedno i napraviti glazbeni koktel kojega se ne mogu zasititi ni najveći partijaneri.

Do kraja popunjen Purgeraj dokazao je da ovaj bend ima svoju publiku. Energetska bomba koja je dolazila od strane benda nije stajala skoro puna dva sata. U pomalo neobičnoj kombinaciji s dva bubnja nisu nastajali nikakvi problemi oko usklađivanja Johna i Levija, koji su funkcionirali po principu ritam mašina ili sampleova, dok je ostatak benda skupa s Klifom stvarao jednu audio-vizualnu kulisu. Punoća zvuka dobivena live instrumentima bježi iz okvira klasičnog zvuka elektronike koja ne može dostići jednu ovakvu glazbenu varijantu.

Ono što je za bend bio pun pogodak je sama publika koja se gradi oko njih, iako nemaju nijedan službeni audio materijal. Sav njihov glazbeni materijal može se naći na YouTubeu na kojem jednim dijelom počinje priča i slika cijelog benda, dok se sve ostalo mora doživjeti uživo. S već velikim glazbenim stažem u drugim bendovima i projektima, članovi ABOP-a svu su svoju tehničku i glazbenu preciznost prenijeli i u ovaj projekt koji je rijetka pojava na našoj glazbenoj sceni. Svirati elektroniku uživo na ovakav način s VJ pristupom ostavlja prostora raznim glazbenicima u sličnim krugovima da i sami iskušaju jednu ovakvu varijantu izvođenja elektronske glazbe.

Iako je ovaj koncert najavljen kao koncert na kojem će bend snimiti live album, ostaje još dovoljno vremena pred nama dok se ne iskristaliziraju planovi oko izbacivanja službenog materijala koji će biti nošen baš ovim koncertom. Prije samog nastupa o kompletnom bendu, početcima i svime što bend radi i što nas još čeka od ABOP-a popričao sam s Erolom, Churendom i Klifom.Kako je došlo do formiranja benda After je bolji od Partya?
Erol: Cijela priča je ta da smo se nakon jednog koncerta, na kojem je bilo bezveze, našli u podrumu vikendice prijatelja koji ima bubnjeve i krenuli smo improvizirati s bubnjevima i basom. Ljudi su plesali i bila je odlična atmosfera. Rodila se ideja da možemo početi raditi tako nešto, iako je ideja s dva bubnjara i prije postojala, ali samo kao solo akt. To smo sve spojili i počeli smo vrlo brzo. U nekoliko mjeseci skupio se ostatak ekipe, Klif i Božanski. Brzo se sklopila cijela shema i u tvornici Jedinstvo smo nastupili svi zajedno 2010.
Churend: Kraj 2010. je to bio.
Erol: Dvije godine je prošlo otkako ova postava hara.Ono što je zanimljivo kod vas je da imate dva bubnjara u bendu. Je li bilo problema oko usklađivanja njih dvojice pa onda i vas kasnije s njima?
Klif: Nije problem, ali da su neka druga dvojica bubnjara u igri bio bi problem (smijeh).
Erol: To su dva bubnjara koji su najbolji prijatelji i oni se razumiju i na psihološkoj i sviračkoj razini. Dosta vježbamo, dosta radimo na pjesmama i muzici, imamo puno proba i zajedno smo se uskladili uključujući i njih dvojicu koji su i prije ABOP-a svirali u kombinaciji.
Churend: U produkciji elektronske glazbe se to krpa, i trpa se deset ili dvadeset kanala bubnjeva i činelica. Ovo je izvrsna prilika da dobiješ neki sound punine, da nešto šuška.
Erol: Dva bubnja dobro simuliraju elektronske zvukove.Je li bolje svirati i stvarati elektroničku glazbu live ili putem programa za stvaranje takve glazbe?
Erol: Nama je to bolje, ali nema nitko ništa protiv toga da neko pušta to kao DJ.
Klif: Kad je ovakav bend onda generalno publika na nekom festivalu puno bolje prihvaća kad vidi bend na pozornici, mada je glazba ista. Imamo nekad problema s live snimkama kad se prečisto napravi miks, jer sve snimke ABOP-a su zasad live. Kako su oni dosta iskusni studijski, malo prečisto naprave miks i to ne izgleda kao živa svirka. U zvuku u principu nema tolike razlike između elektronskog muzičara koji radi s loopovima i sampleovima bubnja i ovog benda, ali u energiji i onome kako publika to prihvaća ima jako puno razlike, jer naprosto se većina ljudi prije zapali za bend nego čovjeka za laptopom, čak i oni koji idu na partije tako reagiraju.
Erol: Ovo je nova pojava kod nas.
Klif: Ni vani baš nema toga.
Erol: Ovdje naročito.

Churend: Treba reći da mi sviramo bas i bubanj sekciju live, i ja sviram live, a Božanski na drugim sintisajzerima daje produkcijski moment s gotovim sekvencama koje onda filtrira. Imamo moment gdje bubnjari dobivaju klik, gdje imamo elektroničku motoričnost i repetitivnost koja ne dozvoljava da ima puno grešaka iako on manipulira tim loopovima, aranžmanima, i svira ih, ne pušta matricu ispod pet minuta. Mi ostali se kačimo na to.
Klif: Obično ide obrnuto. Ljudi uživo rade šarafljenja, ide im ritam sekcija, a ovdje je obrnuto. Neki padovi i sampleovi idu unaprijed određeni, a ovo se svira uživo.

Elektronika se kao žanr dijeli na više podžanrova kao i svaka druga glazba. Koji vam je podžanr najdraže kombinirati i izvoditi?
Erol: Mi smo dosta univerzalni što se toga tiče kao slušači i volimo razne stilove. Tako je i u elektronici, jer mislim da smo s ABOP-om ukomponirali dosta raznih elektronskih stilova, ima tu i duba, i techna, i drum and bassa.
Klif: Techno rave (smijeh).
Erol: Nama je plesna dimenzija najbitnija, i svakako imamo tu neku techno, rave, party energiju, ali nismo isključivi prema drugim takvim žanrovima. Volimo široku paletu stilova u elektronici.
Klif: To je najčudnija kombinacija jer nema bendova koji bi se mogli okarakterizirati kao techno koji sviraju uživo. Dub je originalno žanr gdje je elektronika dodana i nje ima tonu, ali uvijek je to neki ambijent, ili su to neki mekši stilovi, groove baziran kao na funku. Ovo je čvrsto određeno, bubnjevi su formirani kao ritam mašine, a to mi se čini da je malo specifično.

Churend: U zadnje vrijeme se baziramo na četveročetvrtinskom floor ritmu, iako, s obzirom da sviramo žive instrumente, moramo ići izvan te produkcijske sheme koja se radi u studiju. Tamo se uzme probrani broj zvukova, nekoliko ideja se aranžira i dodaju se efekti. Mi moramo, s obzirom da smo živi svirači, rastegnuti taj okvir sviranja. U technu se ne svira toliko, nema toliko dionica. Konstruiranje i projektiranje novih zvukova je bitnije, a i s obzirom da smo živi bend, ne možemo se fokusirati na to jer se izgubi energija žive svirke.
Klif: Tonska traje. Ja ne sviram nego promatram tonsku. To je zapravo brzo gotovo. Recimo ima puno mikrofona na bubnju, taj dio ne bi trebao biti jednostavan kad se pogleda, ali jest.
Erol: Stvar je što imamo svog tonca koji poznaje cijelu situaciju.
Klif: Cijelo vrijeme se igraš sa zvukom.
Erol: Kod nas postoji sirova punkerska, rockerska ili kako god hoćeš, energija livea kad se baš ideš nabiti i biti glasan. Ipak smo live muzičari i sviramo uživo i ne bježimo od toga niti se stidimo te live energije iz nekih klasičnih forma.

U jednoj koncertnoj najavi stajalo je da ste ‘jedan od najkreativnijih sastava na sceni u posljednjih nekoliko godina’...
Churend: Ne znam koliko bih se s tim složio. Ja sam psiholog po struci, imao sam psihometriju za diplomski i mjere uzorka, i tko je to rekao, i tako dalje, nemam pojma što reći o tome (smijeh).
Erol: Možemo reći da je to specifično u smislu da nema puno takvih bendova, i takve scene. Ovo što mi radimo je drugačije.
Klif: Nema pjevača. Taj dio je kod nas drugačiji. Imamo elektro, rock, nešto, i jednostavno nemamo vokal.
Erol: Jest specifično, ali je li to najkreativnije, u to ne bih ulazio.

Dogodi li vam se nekada da izgubite inspiraciju oko skladanja ili da vam je teško nešto složiti?
Erol: Znamo ići potpuno u krivom smjeru. Krenemo u nešto i jašemo po tome satima i satima, i skužimo da je to krivo. Nekad se samo u dvije minute složi cijeli kostur pjesme, ali nema jasnog pravila.

Uz ovaj muzički dio imate i VJ pristup u cijeloj priči. Je li ponekad teško uskladiti VJ dio s vašom muzikom?
Erol: Klif izvodi live performans.
Klif: I bitno je što nemam klipove. Imam stvari koje se generiraju iz kompjutera, logotip benda se na to može svesti. To nisu klipovi, nego nešto što radim sam, a sve ostalo su kamere. Pristup je kao muzičarski, imaš neki input preko kamere i mikrofona, to prolazi kroz equalizere, efekte i procesore, ide van na projektore, i miks se doslovno odigrava na platnu.

Dosta nekih VJ elemenata ponekad je uzeto iz spotova ili filmova u obliku klipova pa se kroz njih kanalizira određena poruka ili misao.
Klif: Ja sam inače likovnjak, po struci i čak službeno, tako da je moje iskustvo VJ-inga došlo poslije izložbi. Svirao sam u bendu i uvijek je postojao element vizualnog uz glazbu. Događa se kad radiš s bendovima da je zbroj glazbe i videa bolji nego pojedinačno video i glazba. Tu svi dobivamo. Prvo sam radio i live jer sam, prije nego što sam imao kompjuter koji je mogao ganjati video, radio s nekom miksetom i kamerom. Meni je to nešto što mi je prvo i to mi je ono prirođeno gdje se osjećam sigurno. Klipovi su mi ono, ako baš nema što drugo, ali ovdje konkretno nema nikakvih drugih materijala koji se koriste, osim logotipa, što je super. Tako uvijek imaš svjež i originalan materijal koji fino sjedne u prostor. To je isto kao i analogija kako bend funkcionira. Zašto live bend ima dobar zvuk u prostoru? Jer naprosto ga napune i na miks pultu i samim načinom sviranja. Osjetiš gdje si i kakav je sound, i filaš publiku i sve.

Erol: Može se prilagoditi nama na licu mjesta.
Klif: To je dobra definicija partya, jer stalno tražiš nekakvu energiju i vibraciju koja, kad sjedne, onda svi zajedno skaču i osjećaju se dobro. Mi smo se našli nakon razgovora, kao imate bend, a ja radim video i mogli bismo surađivati. Ja sam tražio fiksni bend jer mi je bilo dosta da radim sa svima. Oni su taman počinjali i to je bilo super. Nismo se imali što puno dogovarati, sviđalo mi se što rade i to je to.
Erol: Nama je odgovaralo da damo nekome slobodne ruke da radi što želi.

Nastupali ste dosta i po klubovima i festivalima. Gdje vam je bolje izvoditi ovakvu glazbu?
Erol: Nije lako se odlučiti. Klupske svirke su dobre jer samo ti sviraš i možeš doći ugnijezditi se na toj bini. Festivalske svirke su smjena bendova, više je stresnije sve skupa. Prije godinu ili dvije odgovorio bih ti klupske svirke, ali sada ima puno festivala i popravila se situacija oko toga.
Klif: Zadnji Terraneo je bio ok, imali smo super publiku. U klubu dobijemo bolje reakcije, ali idemo prema festivalima.
Erol: Mi ganjamo party đir koji je klupski. Sad, festivalski nam je to funkcioniralo, dobili smo dobre kritike, ali party klub ipak je bolji.
Klif: Ja bih još vidio oko tog. Da smo bili treći dan na Terraneu mislim da bismo dobili to da svi luduju, a ovako su plesali. Falilo je još dvadeset posto da polude do kraja.

Neki koncert koji možete posebno izdvojiti ili vam je posebno ostao u sjećanju…
Erol: Ne znam, ali recimo prvi Terraneo mi je bio super jer je baš bio prvi veći nastup i prvi put nas je više ljudi vidjelo. To je bio prvi Terraneo, kad je puhao vjetar.
Klif: Svaki put je puhao vjetar (smijeh). Bili su mi najdraži biciklisti (koncert Sindikata biciklista, op.a.) recimo, i MM centar je bio dobar.
Erol: MM centar je bio super koncert. Mali intiman prostor, kaskadno konstruiran, iza nas je bilo veliko platno i bilo je super. Kontra svih pravila, ali bilo je odlično.

Budući da publika jako dobro reagira na vas, i s obzirom da ste svirali u raznim prostorima, uspijevate li napuniti uvijek prostore u kojima nastupate?
Klif: Na neke svirke idem, a neke ne jer u nekim mjestima nemam uvjeta za VJ-ing. Zaključili smo da ne treba gurati stvari kad ne ide, jer onda dođem, stavim sve i ništa se ne vidi.
Erol: Kad smo počinjali baš je nekoliko ljudi reklo da je sve to super, ali kao to ti je instrumentalna glazba, da to nema šanse, možda samo po Zagrebu eventualno. Svugdje je dobro i ljudi sve dobro prihvaćaju. Publika može dobro reagirati na ovakav bend, jer iskreno osjeti energiju.
Klif: Na Terraneu se pokazalo da je dobro. Činjenica je da su ljudi ostali sat vremena na našem koncertu. Mi smo oba puta na Aero stageu imali puno publike, nije bilo da ljudi odlaze.
Erol: Iz mog dosadašnjeg iskustva, jer se neko vrijeme motam po toj sceni, iznenađen sam koliko bend svira i koliko nas traže s obzirom da nemamo ni lead vokala, nismo ni demo bend jer nemamo ni demo (smijeh). Imamo video materijal na YouTubeu.
Klif: To funkcionira u klubu, ali teško je to prenijeti i van. U klubu je bitnije da je sve što povezanije i da si ti u tih sat i pol u elementu. Za radijsku stvar je drugačija situacija.
Erol: Pitanje je treba li raditi prijelaz prema radiju, singlovima, ljestvicama, i ono se stalno postavlja. Ne vidim dobar način kako to sve skupa prenijeti na četiri minute. Ali snimat ćemo live.
Klif: Snimamo video i pitanje je produkcije kompletne glazbe.
Erol: Tražimo prostor na video/audio liveu.

Studijske snimke nisu u planu dakle?
Churend: Dobro nam ide i bez toga.
Klif: Pokazalo se da nema potrebe za studijskim snimkama. Uživo su snimke zvuka prečiste, stavili smo i mikrofone za publiku da se dobije malo live štimung. Što se energije tiče, pitanje je kako će se to u studiju svirati. Imam par frendova s radija koji kažu da složimo stvar od tri-četiri minute da to mogu pustiti, a mi nemamo stvar koja traje ispod šest minuta. Sve gubi smisao sa skraćivanjem dijelova.
Churend: Sukus svega je da kad odeš u kino na 3D film u boji pogledaš ga tako, i ako ideš doma gledati taj film, doma je sve crno-bijelo. Neću dati ljudima da gledaju crno-bijeli film doma.
Erol: Nije nitko isključiv po pitanju toga, ali smo trenutno u fazi da snimamo svoje liveove i to će ostati zasada tako što se tiče diskografskih pojedinosti. Želimo naglasiti da se radi o live performansu u VJ i muzičkom smislu, i to želimo ponuditi najbolje što znamo. Možda jedan dan napravimo neki spot ili nešto.
Klif: Naša procjena je da uživo sve funkcionira super, ima i loših nastupa, i to nije bitno, ali kad je dobar nastup onda je stvarno dobar, i ljudi dožive nešto što nije svakodnevna pojava ili prosječni hrvatski ili strani bend. Nema potrebe mijenjati nešto što nije propupalo do kraja.
Churend: To je slično kao i klupska kultura. DJ dolazi sa stvarima koje nitko nema, kida stickere s ploča da nitko ne zna što pušta i ima selekciju svojih stvari kao što i mi imamo. Možeš sve doživjeti na koncertu.

Imate dosta svojih stvari na YouTubeu. Pratite li rast gledanosti vaših snimaka i kako to ide?
Erol: To su bile improvizirane varijante gdje smo pozvali nekoliko prijatelja da dođu i pomognu posnimiti koncert, pa bismo to improvizirali jer smo morali nešto izbaciti van. Nismo izbacili ništa što možemo nazvati reprezentativnim materijalom.

Večeras snimate live album zapravo.
Erol: Nadam se da će sve ispati dobro, dat ćemo sve od sebe.

Hoće li ta snimka možda ići kao službeno izdanje?
Erol: Ako budemo zadovoljni hoće. Bilo je pokušaja već. Nitko se ne stidi snimki koje su na YouTubeu.
Klif: Svaki drugi koncert se nešto snimi. Vrlo često po snimke iz publike, kako su super mobiteli sad u modi, su čak i bolje. Recimo s Terranea je bolja snimka koju je netko snimio mobitelom nego ona koju je moj frend snimao s boljim fotićem. U tom smislu je YouTube zanimljiv jer se iz publike skuži dobra atmosfera. Ovo je treći ili četvrti pokušaj da nešto snimamo. Taj materijal se sprema i mi ocjenjujemo koliko je to ok.
Erol: Hvatamo taj neki trenutak i mislim da bismo to mogli uspjeti večeras.

Koliko vremena i prostora imate za ABOP s obzirom da svi imate svoje obaveze sa strane, od Elementala, Sinesteta pa nadalje?
Erol: Uvijek se nađe vremena. Bend koji izdvoji vremena za jednu do dvije probe tjedno, što su dva do četiri sata tjedno, može bez problema funkcionirati i raditi. Nije problem u tom smislu, jer ako se napravi dobra ekipa i dobra kombinacija za to će se uvijek naći vremena. S druge strane, ne treba forsirati. Ako previše guraš i forsiraš sve, to neće ispasti najbolje. Ne smiju se svi zasititi jedni drugih. To je nježan cvijet, ta kreativnost, i zalijevaš i dodaješ, jer nema matematike i jasnog pravila što donosi uspjeh. Treba imati što više proba i probavati i naći pravilnu dozu u svemu da svima ostane zanimljivo i dobro, i možeš paralelno furati nekoliko zanimljivih projekata gdje ima super ljudi i gdje sve dobro funkcionira.

Znači After je bolji od Partya opravdava svoje ime?
Erol: After je bolji od Partya referira se na nastanak benda gdje je bio loš party i otišli smo na after u podrum gdje je bilo puno bolje, i bilo je ‘after je bolji od partya’.