Biografiju ovog benda najbolje je započeti iz dva smjera. Prvi je pravac, tada već etabliranog glazbenika, Maynarda Jamesa Keenana, a drugi pripada u to vrijeme totalnom glazbenom anionimusu Billyu Howerdelu. Njihovi će se putevi sresti slučajno, jedne kišne noći na raskrižju okruglog oblika zvanog A Perfect Circle. Pa krenimo redom.
Maynard James Keenan rođen je 1964. godine u Ohiu. Nakon što je početkom osamdesetih bio u američkim marincima, odlučio je da mu ipak nije do ratovanja te završava koledž za umjetnost i dizajn, no niti time se nije dugo bavio, već je ubrzo nakon što se doselio u L.A. zajedno s Adamom Jonesom osnovao bend Tool, jedan od najcjenjenijih i najuspješnijih heavy metal bendova uopće.
Već nakon izlaska prvog albuma “Undertow”, Tool se rapidno probija na sam vrh heavy metal scene i svakim sljedećim albumom ruši sve barijere te postavlja sve standarde u toj vrsti glazbe. Da se Maynardu studiranje ipak isplatilo dokazuju i originalni i vrlo specifični omoti njihova posljednja dva albuma “Lateralus” i “10000 Days” koji jednostavno nikoga ne ostavljaju ravnodušnima, a specijalni efekti kojima se služe na koncertima mnogobrojnu publiku ostavljaju bez daha.
Da je Keenan jedna specifična osoba vidjelo se odmah na početku njegove glazbene karijere. Njegovi osobiti tekstovi i originalne live interpretacije te njegov osebujan vokal, stvorili su oko njega aureolu mračne mističnosti. Tom ozračaju znatno su pomogli uglavnom mračni spotovi Toola koji su, po meni, prava mala remek-djela te vrste umjetnosti.
A da Keenan ipak nije totalni manijak dokazuje i to da se čovjek bavi stand-up komedijom te je uz to i vrsni vinar koji se ne libi svoje pjevačko umiječe upotrijebiti u komercijalne svrhe reklamiranja vlastitog alkoholnog pića u jednom američkom lancu supermarketa. Tko bi odbio kupiti vino čiji je jedinstveni okus opjevao frontmen Toola i A Perfect Circlea?
Billy Howerdel, idejni začetnik A Perfect Circlea, svoju karijeru započeo je kao tehničar za gitare za Nine Inch Nails, The Smashing Pumpking te naposlijetku za Tool. Njih dvojica upoznaju se na turneji 1992. godine i postaju prijatelji. Tri godine poslije, Billy dolazi u LA, a Maynard mu nudi prenočište u svome domu.
Taj događaj pruža Billyu priliku da Maynardu predstavi vlastite demo snimke. Ovaj je bio oduševljen materijalom te je izrazio želju da otpjeva te pjesme. Billy se u početku nećkao, budući da je originalno tražio ženski vokal, ali se predomislio, a tom odlukom nastaje jedan od utjecajnijih rock bendova uopće. Bendu su se uskoro pridružili basistica i violinistica Paz Lenchantin, gitarist Troy Van Leeuwen i bubnjar Tim Alexander koji ubrzo biva zamijenjen bubnjarom The Vandalsa, Joshom Freeseom.
Prvi službeni naslov A Perfect Circle su održali u LA Viper Clubu 15.8.1999., a ubrzo nakon toga povlače se u studio gdje snimaju svoj album prvijenac “Mer de Noms“. Album je svjetlo dana ugledao 23.5.2000. godine i ubrzo zagospodario svjetskim top listama. Singlovi “The Hollow”, “Judith”, “3 Libras” osvajaju radijski prostor, a album u cijelosti dobiva odreda pozitivne kritike.
‘A Perfect Circle svira rock kakav bi se danas trebao svirati‘ – glasila je jedna od tih kritika. “Mer de Noms”, što bi u prijevodu značilo ‘more imena’, uglavnom sadrži pjesme čiji su naslovi imena poput “Judith”, “Brena” (ne misli se na Lepu Brenu), “Rose”, “Thomas”, a Maynard je jednom izjavio da su to sve stvarne persone iz njegova života.
Osim dobrih pjesama, A Perfect Circle sastavili su i vlastitu abecedu, sastavljenu od simbola koji su saživjeli s njihovim fanovima pa su svi tekstovi na omotu prvog albuma napisani tim simbolima.
Sam album žanrovska je kombinacija rocka, hard rocka i heavy metala, stilski neodređen, ali upečatljiv i konkretan. Pjesma “Judith” posvećena je Maynardovoj majci koja je ostala paralizirana kada je imao 11 godina, a ujedno je i najagresivnija pjesma na albumu. “Mer de Noms” u prvom tjednu objavljivanja prodaje se u 180.000 kopija što ga čini nauspješnijim debitantskim albumom ikada.
Bend uskoro starta s turnejom kao predgrupa Nine Inch Nailsima s kojima obilaze svijet i posjećuju sve bitne rock festivale. Nakon pauze uzrokovane Maynardovim obvezama u matičnom bendu s kojim objavljuje album “Lateralus”, A Perfect Circle se ponovno okuplja u nešto drukčijem sastavu. Bend su napustili Paz Lenchantin koja se pridružuje Zwanu, te Troy Van Leeuwen koji postaje pojačanje bandu Queens of The Stone Age.
Novi članovi A Perfect Circlea postaju basist Jeordie White te gitarist Danny Lohner koji ubrzo biva zamijenjen bivšim gitaristom The Smashing Pumpkinsa, Jamesom Ihom.
Drugi album, nazvan “Thirteenth Step“, objavljen je 16.9.2003. i u svom premijernom tjednu prodan u 231.000 primjeraka što mu donosi ekspresno drugo mjesto na Billboardovoj ljestivici. Album je najavljen singlom “Weak And Powerless” i daje naslutiti da je osim postave bend promijenio i zvuk.
Dok je prvijenac zvučao agresivno i stilski nedefinirano, “Thirteenth Step” zvuči kompaktno i uravnoteženo. To je više konceptualan album s uhu ugodnim glazbenim finesama i, iako je album malo razočarao prvotne fanove benda, usuđujem se reći da je album pravo glazbeno remek-djelo i najbolji uradak benda.
Samo ime albuma Maynardova je referenca na programe za odvikavanje od ovisnosti koji se sastoje od 12 koraka. Je li trinaesti korak zapravo donosi olakšanje ili nesreću, Maynard nije htio precizirati, iako se to donekle može naslutiti u stihovima pjesme “The Nurse Who Loved Me”, u originalnoj izvedbi benda Failure, koji kažu “She’s got everything I need / Pharmacy keys“. S albuma su skinuta i dva hit singla “The Outsider” i “Blue”, a sam album je dobio same pozitivne kritike.
Bend ubrzo odlazi na turneju, prvo američku, a zatim svjetsku, koja je trajala sve do polovice 2004. godine. U tom su se trenutku nalazili na samom glazbenom i kreativnom vrhuncu koji ostali bendovi uglavnom dostižu nakon 3-4 objavljena albuma. I kada su svi očekivali da će bend nastaviti svojim ekspanzijom, došlo je do naglog zaokreta.
Na sam dan američih izbora, 2.11.2004. objavljen je album”eMOTIVe” kao očajnički pokušaj da dopru do svijeti birača kako ne bi reizabrali već svima omraženog Busha. Politički uspjeh albuma realiziran je tek pet godina kasnije, dok je glazbeni uslijedio odmah nakon objavljivanja.
Uz dvije obrade autorskih pjesama A Perfect Circlea, album sadrži same obrade antiratnih pjesama i doživljava komercijalni uspjeh dok kritika ostaje podijeljena. Dio ih i dalje bezuvjetno hvali, ostatak ostaje razočaran.
U tom trenutku, za bend koji je uhvatio snažan, gotovo atomski zamah uspostavilo se da se potrošio te su snimili solidan album u kojem nedostaje vizionarskih glazbenih rješenja kakvim smo se divili na prethodna dva albuma.
Djelomično to možemo opravdati samim konceptom albuma, jer kad se radi covere teško je daleko otići od već zadanog originala, iako obrada pjesme “Imagine” Johna Lennona zvuči fenomenalno i samo dokazuje vječnost te neponovljive pjesme. Od ostalih pjesama izdvojio bih još “What’ s Going On” Marvina Galea i vrlo zanimljivu “People Are People” Depeche Modea. Singl “Passive” originalna je pjesma bivšeg Maynardovog banda Tapewarm i bila je naslovna pjesma filma Constantine.
Da je priči došao kraj dalo se naslutiti odmah nakon ovog ipak ne toliko kreativnog albuma. Bend više nije nastupao, a 16.11.2004. godine objavili su CD-DVD set “aMOTION“. CD sadrži remixeve pjesama, a DVD objavljene i, do tada, neobjavljene spotove. Nakon objavljivanja ovog box-seta, bend je izjavio da uzima dužu pauzu zbog obveza u matičnim bendovima.
Maynard se vraća Toolu s kojim ubrzo objavljue dugoočekivani album “10 000 days“, a ubrzo stvara i svoj glazbeni alter-ego Puscifer, pod čijim imenom objavljuje vrlo zanimljiv album “V is for Vagina“. Billy Howerdel osniva vlastiti band Ashes Divide i čini se da su svi vrlo sretni i zadovoljni napustili projekt A Perfect Circlea i uspješno nastavili stvarati glazbu.
Od razilaženja 2004. godine, bilo je jako malo izjava vezanih uz bend i sve je ukazivalo na to da je A Perfect Circle odradio svoje. Maynard je jednom prigodom izjavio da je problem u tome što i Tool i A Perfect Circle funkcioniraju na isti način. To su glazbene institucije od kojih se očekuju veliki albumi i dugačke turneje i da mu je sve to postalo prenaporno. A s druge strane htio je da se i Billy malo odvoji od njegove sjene. Ukazano povjerenje dokazuje prvi album Ashes Dividea “Keep Telling Myself It’s Alright” koji je odličan.
Iako bend još uvijek nije službeno mrtav, mislim da možemo biti zahvalni za ono što su u svom kratkom stvaralačkom vijeku podarili svjetskoj rock glazbi. Njihovi su albumi vrhunac rocka i glazbeni uzori mnogim bendovima koji su netom stasali ili tek dolaze.
U nadi da će se A Perfect Circle ipak vratiti, možda ne s kompletnim albumom, ali ponekim singlom, ovu biografiju neću završiti kao da je bend prestao postojati. Vrijeme će pokazati jesam li pogriješio.
