Ne postoji domena fotografije kao što je koncertna fotografija. Možda ona ne sadrži veliku umjetničku vrijednost kao recimo konceptualna fotogafija, ali zato nosi sa sobom određene izazove. Brza je i nepredvidiva, kontrola nad svjetlom ili subjektom ne postoji, a i često treba biti snalažljiv u traženju idealne kompozicije u ograničenom prostoru. No, hvatanje tog ključnog trenutka nečije izvedbe vrijedi svakog truda.
Koncertna fotografija postala je popularna paralelno s pojavom rock’n’rolla, osobito za vrijeme bendova kao što su The Beatles ili The Rolling Stones. Tijekom pedesetih i šezdesetih godina zahtjevi za posjedovanjem memorabilija u obliku fotografija ili postera povećavali su se sa svakim novim glazbenikom ili grupom. Kao i većina stvari, svijet koncertne fotografije evoluirao je od svojih početaka. Način na koji javnost danas konzumira fotografije ne nosi istu ekskluzivnost i raritetnost kao nekoć.
U digitalnoj eri kada svatko posjeduje kameru, bilo onu na mobitelu, kompaktni fotoaparat ili poluprofesionalni DSLR, najpoznatije koncertne fotografije snimljene su upravo 35 mm analognim fotoaparatom. Danas, procjenjuje se, snimi se više od 300 milijardi fotografija godišnje. Usporedbe radi, u sedamdesetima ih je godišnje snimljeno oko 10 milijardi. Samo se na Facebooku prenese 300 milijuna fotografija svaki dan, a fotke s događaja koje smo pohodili, njih desetke, ako ne i stotine, dostupne su odmah za pregled i preuzimanje.
Nekadašnji fotografi često su bili ograničeni na jednu rolu filma od 36 snimaka s istom osjetljivošću na svjetlo koja se nije mogla mijenjati jednostavnim pritiskom gumbića, kao ni provjeriti i ispraviti ekspoziciju pogledom na mali ekran. Tim više njihovi uratci dobivaju na vrijednosti. Slijedi petnaest (kronološki poredanih) najpoznatijih koncertnih fotografija.
1. Elvis, 1956.
Nakon što je stekao svjetsku popularnost, Elvis se vratio u svoj rodni Tupelo kako bi održao dva koncerta na lokalnom sajmu, onom istom na kojem je nastupio u dobi od 10 godina. Dok Elvis pruža ruku prema prvim redovima obožavatelja, moralo ga je čuvati stotinu pripadnika nacionalne garde. Po uzoru na ovu fotografiju 2012. godine napravljena je i statua Elvisa u toj pozi te je smještena na istom mjestu gdje je održan koncert. Za skulpturu je zaslužan kipar Bill Beckwith.
2. Bob Dylan i Joan Baez, 1963.
Fotografiju Boba Dylana i Joan Baez okinuo je Rowland Scherman tijekom zajedničkog nastupa na Maršu na Washington 1963. godine. Radi se o istom maršu na kojem je Martin Luther King Jr. održao svoj povijesni ‘I have a dream’ govor. Dylan je tada izveo dvije nove pjesme, “Only A Pawn In Their Game” solo i “When the Ship Comes In” u duetu s Baez, koje su se kasnije našle na albumu “The Times They Are A-Changin'”.
3. Jimi Hendrix, 1967.
Ed Caraeff imao je samo 17 godina kada je okinuo čuvenu fotografiju Jimija Hendrixa kako kleči poput šamana nad svojim gorućim Fenderom Stratocasterom na Monterey Pop Music festivalu 1967. godine. Fotografija je završila na naslovnici časopisa Rolling Stone, i to dva puta, a Hendrix je bio toliko impresioniran uratkom da je pozvao Caraeffa da mu bude službeni fotograf.
4. Janis Joplin, 1968.
Ova ekspresivna fotografija Janis Joplin koja odiše poletnošću i slobodom nastala je tijekom Northern California Folk-Rock festivala u San Joseu 1968. godine. Ne zna se autor, a sačuvao ju je Michael Ochs, poznati američki kolekcionar fotografija vezanih uz rock glazbu 50-ih i 60-ih godina.
5. Jim Morrison, 1968.
Ovo je još jedna fotografija izvučena iz arhive Michaela Ochsa. Iako ne predstavlja toliko energičan i spontani trenutak, već je više paparazzi moment, fotografija na kojoj Jim Morrison izgleda kao da spokojno spava, a zapravo leži onesviješten na pozornici, ostala je prepoznatljiva u vizualnom opusu Doorsa.
6. Johnny Cash, 1969.
Jedna od najpopulanijih rock’n’roll fotki zasigurno je ova gdje Johnny Cash pokazuje srednji prst netom prije nastupa u San Quentin zatvoru. Svoj znameniti status stekla je odmah, jednako kao i legendaran koncert pred zatvorenicima. Nastala je kada ga je fotograf Jim Marshall, prije nego li je stisnuo okidač, upitao za mišljenje o upravitelju zatvora, a Cash mu je odgovorio ovom jednostavnom gestom.
7. Iggy Pop, 1970.
Neobuzdani Iggy Pop kao protagonist zaslužan je za mnoštvo upečatljivih rock fotografija tijekom godina nastupanja. Ova je tek jedna od njih, a okinuta je na Cincinnati Rock festivalu 1970. godine kada je Iggy skočio u publiku i bio progutan u gomili, no odjednom se uzdigao nad tom gomilom koja ga je nosila na svojim rukama. Fotografski zapis tog prizora ostavio je Thomas Copi.
8. Robert Plant, 1973.
Nisu sve dobre rock fotografije oličenje energičnosti i žestine. Tijekom koncerta Led Zeppelina na Kezar stadionu u San Franciscu promotor je pustio desetak golubica u zrak, a jedna se vratila i spontano sletila Robertu Plantu na ruku. Sjajan kadar i pravi ‘mir i ljubav’ hipijevski trenutak.
9. Stevie Wonder, 1974.
Ova fotografija odmah nas uvlači u svijet Stevieja Wondera i gotovo da možemo čuti glazbu kako izvire iz nje. Al Satterwhite svojim se ultra-širokutnim objektivom približio na samo nekoliko centimetara od prstiju Wondera za klavijaturama tijekom probe u Los Angelesu. Upotrijebio je i bljeskalicu kako bi osvijetlio i istaknuo Wondera te istovremeno zatamnio pozadinu da ne odvraća nepotrebno pažnju.
10. Elton John, 1975.
Rasprodani dvodnevni koncert Eltona Johna na Dodger stadionu u Los Angelesu 1975. godine imao je čast pratiti Terry O’Neill kroz svoj objektiv. Kasnije je O’Neill objavio i knjigu s preko 150 fotografija nastalih tih dana, što s nastupa što iz backstagea, a ovo je samo jedan tih rakošnih zabilježenih tenutaka.
11. Debbie Harry, 1977.
Donna Santisi uhvatila je u kadar pjevačicu Debbie Harry iz grupe Blondie kako plazi jezik tijekom nastupa u poznatom noćnom klubu Whisky a Go Go u Los Angelesu 1977. godine. Santisi je tada bila jedna od rijetkih ženskih koncertnih fotografa, a kako navodi, za taj se poziv odlučila nakon što je u par navrata gledala izvedbu Janis Joplin te je poželjela zabilježiti tu strast i emociju.
12. The Clash, 1979.
Na fotografiji koja prikazuje Paula Simonona kako razbija svoju bas gitaru tijekom koncerta The Clasha u njujorškom The Palladium 1979. izbijaju snaga i bijes te će malo tko primijetiti kako je zapravo van fokusa. Pennie Smith je bila bliže akciji nego što izgleda te se morala sagnuti da sačuva vlastitu glavu, ali svejedno nije propustila uhvatiti taj sirovi punk trenutak koji je na kraju završio kao cover albuma “London Calling” i postao jedna od najupečatljivijih koncertnih fotografija.
13. Bruce Springsteen, 1985.
Neal Preston jedan je od najcjenjenijih koncertnih fotografa i njegovo ime se više puta spominje na ovoj listi. Osim što je surađivao s mnogim poznatim bendovima kao što su Queen i Led Zeppelin, bio je i službeni fotograf prvog ”Live Aid” događaja organiziranog od strane Boba Geldofa. Ova fotografija nastala je 1985. godine tijekom “Born in the USA” turneje Brucea Springsteena & The E Street Banda te je postala cover koncertnog albuma “Live/1975-85”.
14. Freddie Mercury, 1986.
Uživljeni nastupi Freddieja Mercuryja bili su nadaleko poznati, a reflektor uperen prema njegovom savinutom tijelu na ovoj fotografiji snimljenoj na Wembley stadionu ispred 70 tisuća fanova samo pojačava njegovu energiju i esenciju. Snimka je nastala za vrijeme Magic turneje 1986. godine, njihove najveće i posljednje turneje s Mercuryjem.
15. Fugazi, 1988.
Guy Picciotto iz Fugazija fotografiran je kako pjeva i visi naopačke držeći se za košarkaški obruč tijekom jednog koncerta u sportskoj dvorani gimnazije u Philadelphiji. To im je bio jedan od prvih koncerata i, iako je na njemu bilo tek dvadesetak ljudi, svirali su poprilično žestoko. Koncert je bio i sniman te je taman izrezan kada je Picciotto pao ko’ kruška na set bubnjeva.
