Već sam nekoliko puta napisao da od svih domaćih organizatora koncerata Mate Škugor ima najbolji glazbeni ukus. Ukus i koncerte koje ‘potpisujem’ unaprijed, ukus koji mi je zanimljiv čak i kad nije po mojoj volji, kao i mnogim drugima.
Sve ih je više, a novi festival SuperUho koji se prvi put održava u Šibeniku od 3. do 5 kolovoza to i potvrđuje. Glazba ili festival koji mijenjaju inertnu okolinu i njen ukus? Baš tako; zgodan je podatak da je za SuperUho upravo u samom Šibeniku prodana trećina svih dosad prodanih ulaznica, a pretprodaja karata već sad nadmašuje broj ukupno prodanih ulaznica za prvi Terraneo.
Niti gripa ne uspjeva u Šibeniku
Znači, zanimanje lokalne publike raste, nakon što je Terraneo startao iz nule, zapravo iz debelog minusa. Što podcrtava anegdota kad je prijatelj Mati Škugporu nakon što mu je rekao da pokreću festival Terraneo rekao “Vi niste normalni, pa u Šibeniku niti gripa nije uspjela ove sezone“. 
Grad koji je bio ‘rupa’ između Zadra i Splita, gdje su investicije bile samo 2 posto od novaca ulaganih u Zadar, upravo je s Terraneom i sada SuperUhom dobio identitet za novu generaciju ‘mislećih’ turista i publike.
Evo je banja
Svega toga ne bi bilo bez Škugora i ekipe, pa niti u Zagrebu zadnjih 15 godina, koji su nakon odlaska iz Terranea ove godine zakuhali novu priču u Šibeniku. “Evo je banja” rekli bi Goribor; plaža Banj u tri večeri SuperUha, i jednoj uvodnoj 2. kolovoza, primit će ukupno sedam i pol tisuća posjetilaca, dvije i pol tisuće po večeri, što je taman intimna mjera da se ne prostituira ideja festivala.
Niti bendova koji će nastupiti. Pored svima poznatih The National (dokaz da i kultno, paradoksalno, može biti popularno) i Black Lips koji otvaraju festival, a koje smo vidjeli u Zagrebu, radi se o inozemnim bendovima koji rapidno rastu, zanimljivi su, ali još nisu postali svačija rupa na sviralu. Fuck Buttons će zatvoriti festival – za razliku od Olimpijskih igara u Londonu, nastupit će pod punim imenom i bez cenzorskih zvjezdica – američki rodonačelnici dronea Earth nastupaju u sredini, 4. kolovoza, iz regije stižu Repetitor, a domaće snage predvode vinkovačko-novska indie pop/punk rock trojka Punčke te zagrebački indie rockeri ESC Life i Seven That Spells sa svojom psihodeličnom vizijom koja traje već desetak godina tijekom kojih su nastupali po cijelom svijetu.
Edukativno, a ne odokativno
Upravo takvo, edukativno, a ne odokativno djelovanje srž je programa Škugora i ekipe od samog početka. Da se vratimo na ukus, upravo je on razlog da smo kroz zadnjih petnaest godina gledali sve te zanimljive izvođače na stalnoj i redovitoj, a ne kampanjskoj bazi.
To što su oni doveli u Hrvatsku od neprocjenjive je važnosti, punih 15 godina, što se sve više osjeti danas kad se pomalo omasovila educirana publika koja voli dobru glazbu i chic svjetskog rock-coola, a ne glib domaćeg masovnog neukusa.
Žedno uho grlo nos
Dok su drugi organizatori sanjali o mega blockbusterima po sportskim dvoranama i stadionima, gubili novce, reputacije i zatvarali tvrtke s i bez PDV-a, Žedno uho je – jer tu je sve počelo i traje – radilo u skladu sa stvarnim mogućnostima i raslo, a nudilo izvan i preko mogućnosti što se tiče ukusa, jer ukus nema granica kao niti neukus.
Baš zato sam uvijek siguran da ću kad odem na neki Škugorov koncert, od KSET-a, &TD-a, SC-a, preko Ribnjaka, Klovićevih dvora ili Griča, naletjeti na dobar bend, vidjeti nešto novo i zanimljivo, prije i poslije svega kvalitetno.
Jubilarno Uho s Wovenhand
Novo Žedno uho koje traje od danas do 24. svibnja u Zagrebu još je jedan dokaz takvih tvrdnji i tvrdoglavog držanje programske koncepcije. Proučite detaljno program pa ćete vidjeti o kakvim se poslasticama radi. Dolaze zvijezde festivala Wovenhand, DKV Trio – koji se vraća u Zagreb nakon što je kao prvi free-jazz program Škugora, na iznenađenje svih pa i njega rasprodali KSET 2002. u sklopu Nu Jazz festivala – Lawrence Hauschk, William Basinski, gudrun gut, Forest Swords i Ben Frost. U četiri večeri programa između &TD-a, dvorane Jedinstvo i Močvare publika će vidjeti ono što se gleda u Amsterdamu i Berlinu, ali bez putnih troškova.
Uzbudljive pozornice za učmalu sredinu
Bolje od toga je samo činjenica da takve koncerte u režiji ekipe Žednog uha možete u Zagrebu gledati čitave godine, par puta mjesečno. Do sada u Zagrebu, od sada i u Šibeniku. Stoga je sintagma SuperUho dobar opis situacije; dok nam uši truju svakakvi polupoizvodi, od kulturnih do političkih, cijela jedna generacija bendova i publike stvorena je upravo zbog Žednog uha. Vidi vraga, glazba ipak može promijeniti nešto, mic po mic, ako ništa drugo barem dati učmaloj sredini uzbudljive pozornice…
