Festivali naglasak stavljaju na sveukupni doživljaj i atmosferu. Iza svakog je festivala pomno razrađena ideja kako posjetitelji u konačnici ne bi došli samo radi glazbe već zbog cjelokupnog iskustva koje nerijetko zapravo postaje putovanje na kojem ne samo da uživate u izvođačima već imate priliku upoznati nove ljude.
I to je upravo ono u čemu festivali prednjače jer uspješno koriste točku prednosti koja ih ističe u odnosu na više tradicionalne koncerte i prostore (dvorane i slično). Činjenica jest da je i iznos novca u toj priči i dalje relativno razuman.
Najpoznatiji i najpopularniji američki festivali su oduvijek oni vezani uz glazbu. Monterey Pop Festival održan 1967. smatra se prvim velikim rock festivalom koji je stvorio temelje za planetarno poznati Woodstock koji je uslijedio dvije godine poslije. Upravo je line-up MPF prvi put široj američkoj publici predstavio The Who, Janis Joplin i Jimija Hendrixa koji je upravo tamo i tada zapalio svoju gitaru dok je svirao “Wild Thing”.
A Woodstock je poznat po mnogočemu, no možda jedna zanimljiva informacija koja nije toliko poznata jest činjenica da su organizatori pripremili samo 200 tisuća ulaznica, a s obzirom da je konačna brojka posjetitelja procijenjena na pola milijuna, svim ostalima ulaz je bio besplatan. I zaista je čudno kako je tako velika masa ljudi uspjela boraviti na trodnevnom eventu bez ikakvih ekscesa (ipak je to bilo doba ‘mira i ljubavi’), što nažalost nije bio slučaj s Woodstock revivalom održanim 1999. (200 tisuća posjetitelja) kojeg su obilježili mnogi incidenti poput silovanja, paleža i nasilja.
Zasigurno ste unatrag nekoliko godina čuli za Coachellu, Lollapaloozu i Ultru koje su svoje početke doživjele u SAD-u, no nisu ostale vezane samo za sjeverno-američki kontinent. Lollapalooza je tako prošle godine doživjela prvo europsko izdanje u Berlinu dovodeći u tu metropolu gotovo 100 tisuća ljudi. Europska Lolla u startu je pozicionirana kao vodeći europski festival te prirode upravo zbog reputacije koju uživa na samom imenu tj. brendu koji je izgrađen oko cijele ove priče koja inače povezuje Brazil, Argentinu, Čile, Kolumbiju i naravno, SAD.
Ultrina ljetna lokacija u Splitu nije jedini internacionalni spin off ovog festivala koji je započeo u Miamiju. U Splitu je procijenjeno da je taj vikend 2013. godine, kada je prvi put festival održan, kroz grad prošlo 100 tisuća ljudi iz više od 75 zemalja svijeta. Nažalost, aktualna šuškanja tvrde kako će ovo ljeto navodno biti posljednja Ultra u Hrvatskoj, i da se od iduće sezone Ultra Europe seli u Španjolsku ili na Maltu, i to ni manje ni više zbog kritike sa strane organizacije na lošu suradnju od strane gradskih vlasti.
No, da ne bi sve bilo tako crno, a isto tako, da ne bi bilo da uvijek u svemu težimo američkim globalnim trendovima, ima itekako uspješnih i dobrih primjera iz našeg podneblja. Tu je spomen svakako zaslužio Metaldays. Metalci inače nose laskavu titulu ‘najboljih fanova’ što se tiče alternativnih glazbenih krugova/žanrova. Ovaj festival već 12 godina zaredom dovodi najbolje bendove i već u prvim godinama organiziranja nastupali su Slayer, Anthrax, Motorhead, Sepultura, Blind Guardian, Megadeth i mnogi drugi jednako popularni i uspješni metal bendovi.
Ovaj ljetni festival održava se u blizini slovenskog grada Tolmina, točnije na mjestu gdje se dotiču rijeke Tolminka i Soča, čineći lokaciju koja odiše štihom ‘netaknute prirode’ izuzetno atraktivnom, a dvije plaže i dio za kampiranje ukazuju na dobru pripremljenost sa strane organizatora koji osim što su povezani s lokalnom turističkom zajednicom pa posjetiteljima nude iznajmljivanje kajaka za bolje otkrivanje ljepote rijeka i slične sadržaje, također su poslovno dobro umreženi pa tako naprimjer, za vrijeme trajanja festivala, Mercator postavi zaseban prostor ispred svog dućana (s natpisom Welcome Metalheads), u kojem nudi ohlađena pića kako žedni posjetitelji ne bi morali u samom dućanu gubiti vrijeme na traženje omiljenih festivalskih ‘rekvizita’.
Što se tiče praćenja trendova – ovdje se pak vraćamo na američko tržište, no s obzirom da se radi o tehonologiji koja nam je svima više manje dostupna, to su trendovi koji bi vrlo brzo mogli biti prihvaćeni i u Lijepoj našoj. Konkretno, govorimo o streamingu. Za one koji nisu u mogućnosti posjetiti određeni festival – postoji rješenje. Nije diskutabilno da čovjek ne može iskusiti sve čari koje festival nudi u live verziji (hrana, piće, druženje…) iza ekrana, no radi se o tome da live-stream nudi nešto drugo zauzvrat – nudi vam da budete na više mjesta u isto vrijeme!
Live streaming servisi poput Live Media Group prošlo su ljeto prenosili nastupe s popularnog Summerfesta (Milwaukee) i na taj način omogućili ljudima da istovremeno prate nastupe s čak četiri stagea. Osim toga, produkcija je, u svrhu ostvarivanja što boljeg osjećaja interaktivnosti, objavljivala fotografije iz back-stagea, ekskluzivne intervjue s glazbenicima i slično.
Da bismo vam samo ukazali na to koliko daleko tj. u širinu ide priča o festivalima (i mogućem profitu), možemo dodati činjenicu kako u svijetu mode zadnjih godina vlada moto ‘sezona festivala – sezona mode’ stoga određeni brendovi poput H&M pomno plasiraju na tržište odjevne predmete i modne dodatke koji odgovaraju vremenskom prelasku s proljeća na ljeto i time diktiraju trendove popularnih outfita za festivale s predmetima hipijevskog stila. U tome svakako prednjače trake za kosu s cvijećem koje su postale praktički nezaobilazan trend koji je u nekim krugovima pak već postao i predmet sprdnje.
Bilo da ih s guštom obilazite, bilo da odbijate ići na njih upravo zato što su toliko ‘mainstream’, zadnjih desetljeća glazbeni festivali postali su esencijalno važan dio popularne kulture općenito. Festivali fanovima omogućuju da uživaju u cijelom nizu nastupa najdražih glazbenika, no također stvaraju priliku za plasiranje neafirmiranih glazbenika široj publici.
Bit će svakako zanimljivo pratiti kako će se i u kojem smjeru festivali razviti u skoroj budućnosti.