Žen: “Bitno nam je da nas se doživljava kao audio-vizualnu cjelinu”

Bliži se zagrebačka koncertna promocija četveročlanog audio-vizualnog sastava Žen i novog hvaljenog albuma “Jantar“.

Nakon objavljenog videa za najavni singl “Kraj početak“, djevojke su nedavno izbacile i novi spot za instrumentalnu pjesmu “Igra protona, elektrona i neutrona”. Za taj video uradak zaslužan je engleski animator i ilustrator, Thomas Bristow.

Krajem kolovoza, aktualni album “Jantar” također je izašao pod etiketom austrijskog Unrecordsa, isto kao i njegov prethodnik “I onda je sve počelo” iz 2013. godine. “Jantar” je poseban između ostalog i po tome jer se našao na popisu najprodavanijih hrvatskih albuma na Bandcampu.Iako nemaju potrebe za žanrovskim definiranjem, Žen se uz simbiozu gitare, basa, bubnjeva i synthova može okarakterizirati kao složeniji oblik indie-rocka nastalog pod utjecajem post-rocka, shoegazea, math-rocka i ostalih stilova.Ususret koncertnoj promociji koja će se održati 24. listopada u Tvornici kulture razgovarali smo s Ivonom, Evom, Sarom i Tanjom o svim aktualnostima i zanimljivostima zbog kojih se toliko izdvajaju od ostatka glazbene scene.

Može se reći da Žen u posljednjih par godina predstavlja nešto novo na hrvatskoj sceni uz kombinaciju različitih stilova i audio-vizualnih nastupa. Što želite postići i ostvariti svojom muzikom?
Ivona: Razumijevanje, otpuštanje, otapanje u komadiće povijesti, slike i zvuka i njihovo ponovno sastavljanje u sadašnjem trenutku, približavanje sebi, drugima, Zemlji…
Eva: Želimo izraziti svoje stavove, uljepšati nekome dan, prenijeti određene osjećaje. Vizualizacije predstavljaju važan spektar emocija, tako da nam je bitno da nas se doživljava kao audio-vizualnu cjelinu.U usporedbi s debi albumom “I onda je sve počelo” što je novoga na “Jantaru”?
Ivona: Drugi album sadrži više lirike, cijele riječima ispričane priče. Na prvom albumu stihovi su bili poante, naglasci na glazbenom dijelu, na drugom albumu lirika je snažnija: “Kraj početak”, recimo, priča o vječnom nestajanju i nastajanju, pretakanju energije s kraja na novi početak, “Tvoje šape” ostavljaju tragove priča o divnoj potpori koju imamo u našim dlakavim prijateljima. Također imamo i prvu čisto instrumentalnu stvar, “Igra protona, elektrona i neutrona”, za koju smo nedavno izbacile i animirani spot u režiji maštovitog i zaigranog Thomasa Bristowa.
Eva: Jednostavnost izričaja, priče kroz tekstove, a ne samo poruke, kompaktnost i povezanost pjesama.
Sara: Drugi album je zaokruženija cjelina. Nastao je u kraćem vremenu nego prvi album i predstavlja jednu priču ispričanu kroz osam pjesama.

Zbog čega ste se odlučile baš za Bristowa i animirani spot
za instrumentalnu pjesmu?
Ivona: Thomas je naš
dugogodišnji prijatelj i jako volimo njegove radove. On se kroz svoje
minimalističke, sarkastične, bizarne animacije često bavi aktivističkim
temama koje se uglavnom tiču nebuloznog sistema u kojem živimo. Željeli
smo ostvariti suradnju, a kockice su nam se posložile u fazi miksanja
albuma kada je pjesma koju smo dugo zvali “Ideja8” dobila pravo ime
“Igra protona, elektrona i neutrona”. Mi smo uz tu pjesmu vidjeli Tomove
animacije, a on je uz tu pjesmu vidio ‘monster band‘ i tako je nastao ovaj jako fora spot.Smatrate li se aktivističkim bendom i koje poruke nastojite promicati? Protiv čega ćete se uvijek boriti?
Eva: Da, mi jesmo aktivistice, ne direktno, ali poruke koje šaljemo odaju naše stavove prema društvu u kojem živimo. Zalažemo se za veća prava ljudi koji su drugačiji, za prava manjina, prava životinja, prava biljaka, prava stijena i kamenja… Uglavnom smatramo da sistem ima još puno toga za osvijestiti, a moć je ljubav, ne sebičnost.
Ivona: Svojim nastupom, svojom glazbom, svojim stavovima mi jesmo ono što jesmo: iskrene smo, ne sakrivamo se iza linija manjeg otpora: pjevamo o sebi, o svojim iskustvima, svojim mislima, problemima, dilemama, otkrivenjima. Mnoga naša iskustva u borbama s vjetrenjačama sistema razumjet će i prepoznati oni koji su proživjeli iste stvari kao i mi.Po pitanju sloboda izražavanja i ljudskih prava, ide li današnje društvo u Hrvatskoj u nekom boljem pravcu?
Ivona: Na površini samo prividno. Na sreću, ispod površine kuca nešto veliko.
Eva: Ja se nadam da da, ne želim biti pesimist po tom pitanju jer bih na taj način odmah mogla odustati od svega.
Sara: Teško mi je razmišljati u okvirima jednog dijela ove planete, granice su samo dogovorene linije razgraničenja. Svijet kakav ja želim nema granica, nema siromaštva ni besmislenog megalomanskog bogaćenja, nema vladavine većine nad manjinom i ograničavanja osobnih sloboda, a da bi se krenulo u tom smjeru potrebno je da se uruši cijeli postojeći kapitalistički elitistički sistem, ne samo u Hrvatskoj, nego u svijetu. Znam da to izgleda kao utopija pogotovo u komparaciji s našim malim kratkim životima, ali svaka osoba više koja razmišlja drugačije i slobodnije, utire put ka boljem i ugodnijem društvu.

Oba albuma ste objavile za austrijsku izdavačku kuću Unrecords. Zbog čega ste se odlučili baš za njih?
Eva: Sam susret se dogodio ‘slučajnom sinkronizacijom’: Franjo Glušac iz Peach Pita upoznao nas je s Ritchijem iz Interstellar Recordsa, koji nas je onda spojio s curama iz Unrecordsa, koje su se istodobno raspitivale za nas i za suradnju s nama. Ta lančana reakcija je jednostavno kliknula: cure iz Unrecordsa su DIY aktivistice, genijalne glazbenice koje pomažu kolegama i šire networking i s njima dijelimo mnogo toga u glazbi i izvan nje, tako da je suradnja s njima nešto što je nastalo i dešava se spontano, prirodno i lako.
Sara: Novost je da ovaj album u drugom mjesecu izdajemo i na vinilu kao koprodukciju našeg matičnog Unrecordsa i francuske nezavisne kuće Vox Project.

DIY filozofija je nešto što zagovarate od samih početaka. Koje su po vama njegove pozitivne, a koje negativne strane?
Eva: DIY nema negativne strane, ima jedino momente preopterećenosti. U našem slučaju, gdje apsolutno sve najbitnije stvari radimo same, imamo drage ljude koji nam pomažu i radimo na tome da se rasteretimo kako bi mogle imati što više vremena za stvaranje glazbe.
Ivona: DIY je divan princip: rastemo kada nešto učinimo same, savladavamo svoje granice, preskačemo ljestvice, učimo nešto novo i onda to ugrađujemo u sebe i svoje krugove. Nema negativnih strana, samo ponekad može biti teško u smislu time managementa…
Tanja: Taj princip smo preslikale iz ostalih životnih procesa, u kojima također prakticiramo uradi-sam prakse na svakodnevnoj razini (npr. uzgoj povrća), na organizacijske i kreativne okvire benda.

Po pitanju samog angažmana, kako ste se podijelile unutar benda?
Ivona: Pošto sve radimo same, organizacija je jako bitna… Na turnejama imamo jednu polu-šalu-polu-zbilju kojom raspodjeljujemo dužnosti: nas 4 dijelimo u desetak timova: ‘tim oprema’, ‘tim hrana’, ‘tim logistika’, ‘tim vožnja’… (smijeh). Sve zadatke osim samog muziciranja raspodjeljujemo prema mogućnostima: prema vremenskim i osobnim resursima svake od nas ponaosob.

S obzirom na iskustvo oko izdavanja prvog albuma, je li oko drugog bilo sve lakše u vremenskom i financijskom smislu?
Ivona: Iskustvo definitivno olakšava djelovanje, u smislu toga da smo ovaj put imale jasniju sliku toga kako želimo nešto učiniti, kako postići zvuk koji želimo, kako to iskomunicirati. Prvi album je nastajao, sakupljao se i formirao duže od drugog. Ovaj put smo imale koncept i jasnu viziju, ali i vremenski tjesnac određen Sarinom operacijom koljena u veljači ove godine, pa smo do tada morale snimiti najveći dio studijskog materijala.
Sara: Iskustvo koje smo stekli snimanjem prvog albuma i brojnim koncertima i turnejama koji su se desili u međuvremenu je ono što je najdragocjenije i što smo jako dobro utkale u stvaranje drugog albuma. No učenje nikad ne prestaje, tako da sada nakon ovog iskustva s produciranjem drugog albuma, imamo još jasniju viziju kako ćemo producirati treći album. Vjerujem da taj proces skupljanja i implementiranja iskustava i znanja nikad ne prestaje.

Kakav je odaziv publike na vašim nastupima u Hrvatskoj, a kakva je situacija kada svirate negdje u inozemstvu?
Ivona: Odaziv je odličan i u Hrvatskoj i u inozemstvu: u Austriji, naročito u Beču (odakle je i naš label Unrecords) imamo svoju vjernu publiku.
Tanja: To ovisi o više faktora od tog odvija li se nastup u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Klubovi u kojima nastupamo, njihov program i publika, su jako šaroliki. No, generalno, mislim da najviše publike koja nas poznaje, osim u Hrvatskoj, imamo u Austriji, Sloveniji, Srbiji, Švicarskoj.

Što od glazbe preslušavate posljednjih mjeseci? Postoji li nešto što je ostavilo veliki utisak na vas?
Eva: Cluster – “Sowisesoso”, DIIV – “Oshin”, Juana Molina – “Wed 21”, Ride – “Nowhere”, Flesh World – “Thewildanimalsinmylife”.
Sara: Ja sam glazbeni mamut, volim slušati istu glazbu dugo dok je posve ne upijem, tako da sam još zakačena na neka izdanja koja su izdana prije godinu dana, primjerice Mono – “The Last Dawn / Rays of Darkness”. No sigurna sam da će novo izdanje grupe ### koje još nije objavljeno, ali sam imala sreću preslušati demo snimke, biti odlično.

O čemu sanjate i što želite poboljšati kada je riječ o vašem sastavu?
Ivona: Želimo rasti i ostati vjerni sebi u tom procesu, ugraditi u sebe sva naša iskustva, sve naše igre, ostati djeca, stvarati zvučne i vizualne odjeke svjetova oko nas i u nama. Želimo probijati vlastite barijere, a ako time razbacamo i raspršimo i neke iluzije koje nam nameće ovaj sistem – to je dobro.

Osim što imate u planu izdavanje albuma na vinilu, što se još sprema?
Eva: Vinili su u izradi i bit će dostupni u veljači. Planiramo spot i za pjesmu “Žal”, a uskoro krećemo sa snimanjem novog materijala.

Što publika, koja vas do sada nije vidjela i čula uživo, može očekivati od vašeg nastupa u Tvornici kulture?
Ivona: I same s nestrpljenjem iščekujemo taj nastup: to će nam biti prvi nastup u Zagrebu od prosinca prošle godine. Sretne smo što ćemo imati priliku s našom zagrebačkom publikom podijeliti zvukove, slike, hranu, smijeh, zagrljaje i puno, puno dobre energije.

Priroda i ljubav su glavne preokupacije na novom albumu. Koje su vam još teme izvor inspiracije?
Ivona: Naši unutrašnji svjetovi, načini na koji se oni sudaraju s onim vanjskima i s unutarnjim svjetovima drugih bića oko nas.
Eva: Putovanja.
Sara: Svašta je inspiracija ili bolje rečeno sve, i živo i neživo. Najviše volim kad se ulovim kako na zvuk vlastitih koraka ili šuškanja odjeće gradim ritam i pjesmu, pjevam zvukove sinteva i uživam u zamišljenim melodijama.

“Jantar” je trenutno najprodavaniji album na Bandcampu. Koliki vam je to poticaj za dalje? Jeste li očekivale takav uspjeh s novim izdanjem?
Ivona: Tek smo u odjecima ovog albuma stvorile konačan dojam toga što smo napravile. Dok smo snimale, miksale, preslušavale album, znale smo i osjećale da je pred nama nešto veliko i lijepo, ali pravi dojam i potvrdu toga dobile smo u reakcijama publike i kritike, bliskih i nepoznatih ljudi, ljudi koje je taj album stvarno dotaknuo i zaigrao ono dijete u njima. Naravno da nam je to velik poticaj za dalje, to je kao zagrljaj.
Eva: Jako nam je drago što je “Jantar” prepoznat, javljaju nam se dragi ljudi hvaleći to što smo napravile, zahvalne smo na podršci i potrudit ćemo se da je i opravdamo.

I grupa Vatra je objavila svoj “Jantar”, ali singl, negdje baš u vrijeme vašeg album…
Ivona: Slučajnost, ali zabavna slučajnost.
Sara: Čini se da je ovo godina Jantara.