Željka Rudar: “Želja su nam Josipa Lisac i heavy metal bend na Akustici”

4320

Svakoga utorka zagrebačka glazbena knjižara Rockmark i riječki Tunel postaju pravi mali akustični raj.

Akustične večeri pod jednostavnim nazivom ‘Akustika‘ do sada su ugostile brojne domaće glazbenike, a samo neki od njih su Queen Of Sabe, Pavel, Sara Renar, Gatuzo, Miki Solus, Lovely Quinces, Nina Romić, NLV, Elemental, Gustafi, Meritas, Vatra i Nola. Svi oni su se u ogoljenom izdanju bez skupe produkcije akustično predstavili publici.

Šesta sezona programa završit će 7. lipnja, uz nastup Luce, s kojom se u prosincu u Tunelu proslavili 150. po redu akusticiranje.

O programu i svemu što se događalo proteklih šest godina, zajedno s budućim planovima, porazgovarali smo sa Željkom Rudar, voditeljicom ovoga projekta. Također, iza Akustike je sada pravi mali tim jer sa Željkom surađuju i Mislav Combaj, Antonino Šimić i Neven Zulijani.Zbog čega su te toliko zainteresirali upravo akustični nastupi da si se prije šest godina odlučila organizirati ovaj program u sklopu Rockmarka?
Forma akustičnih nastupa mi je oduvijek bila interesantna zbog same činjenice da je zapravo vrlo intimna, svedena na minimum, jednostavno drugačija, pogotovo kada naelektrizirani zvuk preoblikuješ u akustični… Još kao klinku me zaintrigirao koncept MTV Unplugged formata, a primjerice Nirvanin Unplugged sam odgledala bezbroj puta, iako se ne smatram fanom Nirvane. Kasnije se razvila ljubav prema akustičnoj gitari i njenom zvuku, a jedno je povlačilo drugo. U Zagrebu mi je prije šest godina nedostajalo konstantnih programa koji su nudili upravo akustične nastupe razno-raznih izvođača, i tako se rodila ideja o Akustici, dijelom iz želje za nadopunjavanjem glazbene ponude u gradu, dijelom iz osobne znatiželje i izazova upoznavanja domaće scene i stvaranja kvalitetnog glazbenog programa. Tada sam i radila u Rockmarku, pa je odabir prostora bio sasvim logičan – i pogodan, jer nije da postoji puno glazbenih knjižara s akustičnim programom.

Koji su zapravo glavni ciljevi ovih malih akustičnih svirki?
Osnovni cilj je pružiti mogućnost izvođačima da se predstave u akustičnom izdanju, kroz konstantan i prepoznatljiv program. S tom idejom smo krenuli od samih početaka, biti mjesto gdje će publika moći čuti domaće izvođače koji su tek u začecima ili djeluju kraći period, otkriti im nešto novo. Kada smo krenuli – 2010. godine, nije postojalo mnogo mjesta i mogućnosti za demo-bendove. S vremenom se to počelo mijenjati, rasla je i scena, kao i mogućnosti njenog predstavljanja, a i mi smo se širili i postali program u kojem su se akustično predstavili i etablirani domaći, regionalni, pa čak i neki inozemni izvođači. Ali cilj je ostao i dalje isti – raditi na prepoznatljivom programu i biti platforma za predstavljanje glazbenika i njihovog rada u nesvakidašnjem akustičnom izdanju.

Slagati ovakav nezavisan i neprofitan program nije mala stvar jer zahtijeva puno volje, truda, ali i živaca…
Istina, uloženo je puno volje i truda svih koji nekim dijelom sudjeluju u programu, ali još uvijek nismo bili na rubu živaca (smijeh). Od samih početaka nam je bitno da budemo kvalitetni i profesionalni u tome što radimo… Rad na programu je zapravo vrlo opušten, vjerujem da dobrim dijelom upravo i zbog toga što smo nezavisni i neprofitni. Uvijek se trudimo takvu opuštenu energiju prenijeti i na izvođače koji nam gostuju, kao i na publiku, i biti što bolji domaćini. Oni koji posjećuju Rockmark, dobro znaju da će tamo nerijetko biti spremna višnjica za nazdraviti (smijeh).

Je li bilo nekakvih problema u počecima oko realizacije, i s kakvim izazovima si se susrela tijekom ovih godina?
U početku smo krenuli organizirati svirke utorkom u Rockmarku, iz tjedna u tjedan, i prvi izazov je bio uopće posložiti program – koji je tek u počecima i nije prepoznatljiv niti publici niti izvođačima – da se iz utorka u utorak, od rujna do lipnja, redovito održavaju svirke. Tada nisam detaljno niti poznavala scenu, niti izvođače, pa je sve krenulo s preporukom preporuke i na kraju dobre volje samih izvođača. U početku sam isto tako sve odrađivala samostalno, pa je onda trebalo naučiti koristiti svu tehničku opremu, istovremeno tijekom večeri biti i tonac i domaćin… ali srećom tim nam je s vremenom narastao. Zatim su uslijedila i ljetna gostovanja po festivalima (Terraneo, SuperUho, opatijska Ljetna pozornica…), gdje ipak nisi glavni organizator, već dio puno većeg programa, koji nosi i veće izazove…

Zanimljivo je da se iz sezone u sezonu uvijek susrećem s nekim novim izazovima, kroz koje izbrusiš svoje organizatorske i komunikacijske vještine, naučiš se strpljenju, brusiš pomalo i vještine tonca, fotografa, snimatelja… I svakako se naučiš snalaziti u nepredviđenim situacijama i biti spreman da uvijek postoji šansa da nestane struje, mikrofon počne zujati, odjednom ne radi kabl i slično…

Kakva je po tebi bila šesta sezona Akustike?
Ponosna sam na sve sezone, pa tako i na ovu šestu. Svaka sezona nam je drugačija, u nekim sitnim detaljima, a s ovom smo ponovno narasli – volim brojke, pa tako redovito pratim i broj posjetitelja svirki, kao i društvene mreže, klikove, statistike, i vidim da se dogodio maleni porast. Drago mi je i što smo i s petom i ovom šestom sezonom uspjeli ugostiti i niz izvođača koji nisu primarno akustični te su oni čak i sami prihvatili taj ‘izazov’ da svoje pjesme prilagode akustičnim aranžmanima, i priznajem da mi se sviđa smjer u kojem smo krenuli.Kasnije ste se proširili i na riječki Tunel…
Tako je, 2012. smo se proširili na riječki Tunel, i baš smo 31. svibnja priveli kraju riječki dio sezone, uz Sillycons – to je bila četvrta po redu sezona u Rijeci. Program je sve više prepoznat u gradu, ima svoju redovitu publiku, a ne-riječki izvođači vrlo rado iskoriste priliku da se upravo kroz Akustiku u Tunelu predstave riječkoj publici – stoga je proširenje svakako imalo smisla, ali moram napomenuti da vjerujem da bez Nebojše Trajkovića, voditelja Tunela, to ne bi bilo moguće. I on je uložio puno truda da se Akustika probije u Rijeci, i hvala mu na tome!

2012. i 2013. Akustika je imala svoje mjesto i u sklopu Terraneo festivala. Možeš nam reći nešto o tom iskustvu, koliko je bilo zahtjevno uklopiti se u festivalsko okruženje?
Terraneo mi je osobno jedan od najdražih festivala koje smo imali na hrvatskoj sceni i jako mi je žao da se nije dugoročno održao. Svi koji su bili na tom prvom izdanju pričat će o toj suludoj pozitivnoj energiji koja se tada događala tijekom čitavog festivala, i biti dio toga kasnije s Akustikom mi je osobno bila baš čast.

Muziku podržava

S druge strane, bilo je prepuno potpuno novih izazova za nas kao projekt, i za mene osobno – od organizacije natječaja za bendove, promo-aktivnosti, pa kasnije brige o tome da sve na akustičnoj pozornici i oko nje funkcionira, što u tehničkom što u ljudskom smislu, te da i ti ‘manji’ izvođači imaju kvalitetan tretman. Drugačije je kada djeluješ samostalno, a drugačije kada si dio veće festivalske ‘mašinerije’, da tako kažem, ali u svakom slučaju pozitivno iskustvo, koje nam je u startu pokazalo da program tijekom ljetnih mjeseci može funkcionirati i na taj način te otvorilo vrata za daljnje ljetne sezone.

Od pretprošle godine ste i dio Medvedgradskih glazbenih večeri, a nosi naziv Akustika na vrhu kule. Je li akustično muziciranje čarobnije u takvom ambijentu više nego u zatvorenom prostoru?
Sam prostor Medvedgrada i te Kule je čaroban – s jedne strane imaš Zagreb na dlanu, s druge strane prekrasnu medvedgradsku šumu, i kad dodaš tome zalazak sunca i akustično muziciranje, zaista se stvara neka vrlo posebna čarolija. Otvoreni prostor svakako nosi potpuno drugačiju atmosferu od zatvorenog prostora, zato i nastojimo ljetne mjesece s Akustikom provesti na otvorenom. Organizatori Medvedgradskih glazbenih večeri su nam pružili tu mogućnost da budemo dio programa, njihova je bila ideja da se smjestimo na vrh Kule, kao prateći program, publika je to prepoznala, stoga su nas pozvali i godinu kasnije te opet ove godine da budemo na Kuli – hvala im na tome.

Kakva su ti općenito iskustva s glazbenicima, i kako su oni reagirali na cijeli koncept kada si im sve predstavila?
Uistinu vrlo pozitivna – mi želimo pružiti kvalitetan program i mjesto za akustično predstavljanje, a izvođači žele akusticirati i tako se predstaviti publici, i to je jednostavno to, ukratko. U početku je bio izazov, jer je program bio nov, pa kao što sam spomenula ranije, svodilo se čak i na to da nas netko preporuči nekom od izvođača ili je netko znao nekoga tko bi bio zainteresiran. Sjećam se da sam nekim od izvođača prve i druge sezone baš imala tremu poslati email s upitom za gostovanje…Tipkala sam i brisala slova, pa odlučila nazvati, pa odustala od poziva, odgađala slanje emaila… a na kraju su svi pozitivno reagirali i odazvali se. Kasnije kako se program razvijao, izgradila se određena prepoznatljivost i sada je puno jednostavnije prići izvođačima s pozivom za nastup.

Po kojim kriterijima zapravo biraš izvođače?
Dosta važan kriterij nam je zapravo da izvođač većim dijelom tijekom akusticiranja izvodi svoje autorske materijale, a ne obrade – iako su one dobrodošle kao svojevrsna nadopuna setliste. Rekla bih da nemamo neka žanrovska ograničenja, ugostili smo šarolike izvođače – od popa, rocka, funka do alternativnih nota, čak i gipsy-swinga, elektronike… ali je bitno da se može uklopiti u akustični oblik izvedbe. Nastojimo pratiti što se događa na sceni, tko ima novi singl, EP ili album, ili ako se pojavi neko potpuno novo ime, nastojati mu odmah u startu omogućiti priliku da se uživo predstavi publici.

Ugostili ste na stotine glazbenika, ali sigurno su ti neke od suradnji ipak ostale u najljepšem sjećanju. Koga bi od izvođača, ali i bendova, izdvojila po svom ukusu, a koga što se tiče posjećenosti?
Huh, nezahvalno ti je ovo pitanje! (smijeh). Zbilja, kao što si rekla, bilo je tu stotinu izvođača i izvedbi, i skroz iskreno, svatko od njih mi je na neki način poseban. Neki izvođači i njihovi nastupi su bili zabavni, neki vrlo ozbiljni, neki šutljivi, neki pričljivi, neki su se prestrašili tišine u Rockmarku i činjenice da publika uistinu sluša nastupe, a svakako mi je najljepša činjenica što sam kroz Akustiku upoznala i ljude s kojima su se kasnije ostvarila vrlo lijepa prijateljstva.
Svakako će mi u posebnom sjećanju ostati prva Akustika – uz Queen of Sabe, našu prvu gošću, kao i jubilarne koje su uslijedile – 50., 100. i 150… Bilo je brojnih divnih spontanih trenutaka – primjerice kada nam je Nola ugasila svjetla Rockmarka i u mraku s publikom otpjevala dio pjesme… Ili kada smo recimo morali smisliti kako SVIH 9 članova Gustafa smjestiti na malenu pozornicu Rockmarka…

Što se tiče posjećenosti, uvijek se našalim da kada nam u Rockmark dođe 30ak ljudi, da smo rasprodali prostor, ali bilo je gostovanja u kojima je Rockmark baš bio krcat, da skoro pa nije bilo mjesta niti za knjige – sjećam se da su nam primjerice Viktor Fogg, 2011. godine, po prvi put prepunili prostor knjižare – tako da su oni službeno prvi rasprodali Rockmark. Kasnije je bilo takvih momenata i u Rockmarku i u Tunelu, u svakoj sezoni. Nama je to naravno jako drago.

Imamo li dovoljan broj kvalitetnih domaćih kantautora i za buduće sezone ovog projekta?
Imamo! Budući da od početaka Akustike vrlo detaljno pratim što se događa na našoj sceni, mogu reći da nam je scena uistinu značajno narasla u posljednjih 5-6 godina, a vjerujem da će tako nastaviti i dalje. Kad razmisliš, jedne 2010. kantautorska scena je primjerice bila vrlo malena, sa svega nekoliko imena, a danas tu već imaš desetke izvođača i izvođačica te ‘mlađe generacije’, s jednim ili dva studijska izdanja, koji su prepoznati i od publike i od kritike.

Postoje li već neki konkretni planovi za naredne sezone koje su pred nama?
Uvijek imamo planove, samo je pitanje uspijemo li ih realizirati. Bitno nam je da iz sezone u sezonu pomalo rastemo, kao i da predstavimo malo drugačije prateće sadržaje, da tako kažem te da se i dalje razvijamo kao svojevrsna glazbeno-akustična platforma.

Vjerujem da ćemo najesen ući i u sedmu sezonu u konceptu kao i do sada – utorkom u Rockmarku i Tunelu, ali namjera je usmjeriti se i na digitalne sadržaje – kroz online video-materijale, u stilu Mahogany Sessiona primjerice. Postoje i ideje za daljnja regionalna predstavljanja, kroz neka jednokratna gostovanja, ali o tome kada dođe vrijeme.

A koje glazbenike bi još voljela ugostiti, a da još nisu nastupali u sklopu Akustike?
Tko god me to pita – odgovor mi je odmah Josipa Lisac. Iskreno, nju imam u mislima od samog starta Akustike i to je baš onako osobna želja, pa se nadam da će biti prilike i za to.

Također, voljela bih da uspijemo ugostiti i dio izvođača iz susjedne Srbije, jer tamo također postoji odlična glazbena scena, pa vjerujem da ćemo se sa sljedećom sezonom usmjeriti i ka tome. I da, nismo do sada imali heavy-metal bend u akustičnom izdanju, tako da ćemo se potruditi i to ostvariti!

Nakon zatvaranja sezone u Rockmarku uz Luce, 7. lipnja, i ove godine se nastavlja Akustika na vrhu Kule Medvedgrada. Što nas gore očekuje ovoga ljeta?
Tako je, opet smo s Akustikom dio tog odličnog zagrebačkog koncertnog programa, i to nam je trenutno jedino ljetno gostovanje ove godine. Program se odvija od 14. do 16. srpnja, na Medvedgradu, a mi ćemo imati priliku akusticirati na vrhu medvedgradske Kule, uz Side Project, Voland Le Mat i FOR. Uz Side Project i FOR smo već imali prilike akusticirati, dok će nam Voland Le Mat po prvi put biti gosti Akustike. U svakom slučaju, bit će vrlo interesantno čuti ih sve akustične u ovom okruženju, uvjerena sam.

0 Shares
Muziku podržava