Iza jedne od naših najcijenjenih glazbenica (preciznije jazz/rock pjevačica), Zdenke Kovačiček, stoji šest desetljeća impresivne glazbene karijere, koju je dodatno začinila i strast prema glumi.

Iako je mnogi nazivaju i ‘Ženom za sva vremena’ prema vlastitoj pjesmi, još davne 1978. je s “Elektrom” pokazala kako je definitivno ispred svoga vremena. Svemu u prilog ide i činjenica da se upravo spomenuta numera koristila i na kraju prošlogodišnje velike pariške revije Karla Lagerfelda. Osim toga, njezinu energiju prošle godine je prepoznao i naš duo Nipplepeople i tako vratio “Frku” u modu, čime su Zdenku modernim aranžmanima približili i mlađoj generaciji i urbanoj publici.

Također, često su je uspoređivali i s Janis Joplin, u čiju će stage ulogu ući ove subote, 20. siječnja u zagrebačkom Vintageu i tako po tko zna koji put pokazati kako to rade najbolji od najboljih.

Muziku podržava

Da za početak napravimo mali ‘blast from the blast’ i vratimo vas u 13. godinu života kada je sve ozbiljnije krenulo u glazbenom smislu. Kada ste prvi put osjetili tu ljubav prema glazbi i poriv da to bude vaš životni put? I što vas je najviše privuklo u jazzu, rocku i bluesu?

Sve je počelo odlukom da se prijavim na natjecanje mladih pjevača u Zagrebačkom Varijeteu, na kojem sam pobijedila i kao solistica i kao članica Dua Hani. Duo Hani je tada postao nevjerojatno popularan u cijeloj državi. Slijedili su festivali, TVemisije, snimanje ploča, turneje, koncerti, odlazak u inozemstvo, nastupi s velikim svjetskim zvijezdama, turneja s Billom Haleyem… Nastupale smo i u američkim klubovima u Njemačkoj (američke baze) i tu sam se susrela s jazzom, bluesom i soulom. Osjetila sam da je to moja glazba i odlučila pjevati takvu glazbu… tako je do danas.

Kada se osvrnete na one pozitivne stvari iz ovih 60 godina glazbene karijere, koje biste momente izdvojili kao one najsvjetlije i vama osobno najveće favorite?

Posebno su mi u sjećanju turneje po SSSR-u, bilo ih je 25 u 20 godina. Na njima sam se osjećala stvarno kao velika zvijezda, kao Rolling Stones, koncerti u velikim sportskim dvoranama i na stadionima bili su mjesecima rasprodani. Posebno pamtim St.Petersburg, kazalište muzičke komedije, gdje sam mjesec dana imala rasprodane koncerte svaku večer. Moj repertoar im je donosio malo Zapada, glazbu koja je bila zabranjena za njihove izvođače.

Možda je ipak 2017. godina donijela moje najsvjetlije trenutke, nove hitove koje su obnovile mlade grupe, pjesme koje su čak 40 godina čekale pravi trenutak, suradnju s Karlom Lagerfeldom koja se dogodila nekom čudnom kozmičkom pričom ili energijom. To je nešto što mi je zaokružilo 60-godišnji uporan rad na sebi, na projektima, na svojim idejama bez obzira na promjene trendova. Promjena donosi novo vrijeme i nove generacije. To znači da sam bila na dobrom putu već tada, prije 40 godina. To je jedina mudrost – ustrajati u svojim idejama, kad-tad će se uloženi trud vratiti.

U svemu, pa tako i u bavljenju s glazbom, ne teče med i mlijeko. Što vam je iz karijere poslužilo kao životna lekcija, učinilo vas mudrijom i opreznijom? Kakav je vaš pogled na današnju glazbenu industriju u odnosu na razdoblje kada su vas u Hrvatskoj tek otkrili?

Možda je danas brže i lakše postati zvijezda, obzirom na tehničke mogućnosti, ali su nestali kriteriji, pjevači idu linijom manjeg otpora, prepušteni su tržišnoj potražnji. Moja generacija pjevača ostala je na sceni čitav život, posvetila je toj profesiji svoj vijek. Danas izgleda kao da pjevači žele koristiti trenutak, sve se odvija puno brže. Koliko traju karijere? Ne zna se hoće li neko ime postojati za koju godinu, a pogotovo 60 godina kao moje. Ne mogu reći da dugotrajnost moje karijere mogu zahvaliti mudrosti, ali sigurno mogu upornosti. Moj trud i upornost su se isplatili, to se pokazalo tijekom prošle godine.

Prošla godina je bila naročito značajna po tome što je naš duo Nipplepeople vratio vašu “Frku” u modu i dao joj zaista novo ruho. Što ste pomislili kada ste prvi puta čuli obradu?

Pomislila sam: ‘Whou, super! Zašto sam ja zapostavila tu fenomenalnu pjesmu!?”. Možda iz straha da budem previše kontroverzna, u meni je uvijek tinjala želja za kontroverzom i za nekim buntom, a opet i strah da ne prijeđem granice dozvoljenog. Trebalo je i živjeti od glazbe. Ali eto, kozmos mi je poslao Nipplepeople! Oni su pravi predstavnici mlade moderne inteligentne generacije, iznad svega kulturne i pristojne. Ja ih obožavam! Želim im dugu karijeru…

Tekst te pjesme, autorice Slavice Maras, za razdoblje početka ’80-ih kada je pjesma nastala bio je zasigurno iznimno provokativan. Kako pamtite to vrijeme kada ste s njom nastupali?

Odabrala sam tekstove iz knjige Slavice Maras jer su me zaintrigirali i nisam htjela odustati od te ideje bez obzira na posljedice. Na Zagrebačkom festivalu smo mijenjali guzicu u bluzicu, bila su ta vremena neke lažne pristojnosti i čistoće, ali eto dočekali smo prihvaćanje poetske slobode, kao i slobodu glazbenog izražavanja. Moram reći da album “Frka” nije postigao ni prodaju niti promociju, a nisam te pjesme ni pjevala na svojim nastupima jer nisu bile tražene. Zato je sad Croatia Records reizdao “Frku” na albumu “The Best of Collection” i hvala im na tome, iako se CD-ovi više ne prodaju baš kao prije, ali nikad nije kasno. Postoje novi mediji koji spašavaju situaciju, pjesma s albuma “Frka”, “Volim te kao konja”, ima na stotine tisuća klikova na YouTubeu. To je kao da smo prodali  na tisuće albuma “Frka”, zar ne?

Moderan aranžman ove obrade u 2017. vas je dodatno približio nekim mlađim generacijama i urbanoj publici koja vas je po meni uvijek prilično uvažavala i cijenila. Josipa Lisac mi je u jednom intervjuu rekla kako se odlično razumije s puno mlađima od sebe, a kako vi gledate na situaciju u vašem slučaju?

Kao što sam rekla, kozmos mi je poslao Nipplepeople, a prije njih je grupa Dementronomes snimila pjesmu “Mali crni brat” – gostovala sam na njihovom albumu, nastupala s njima u klubovima, to je dokaz da se itekako uklapam među mlade. Zapravo, oni mene odabiru za suradnika zahvaljujući pjesmama iz mog repertoara koje ponovo reizdaju u svojoj verziji.

Tko je vama osobno od mladih nada zapeo za oko i koga biste istaknuli, a možda i voljeli s nekim od njih napraviti i novu suradnju?

Ne razmišljam o novim suradnjama jer su mi drage ove do sada. Možda bi spomenula pjevačicu Dementronomesa Nikolinu Kovačević, odlično pjeva soul, ako se i desi nova suradnja doći će sama u pravo vrijeme. Imala sam lijepu suradnju s Davorom iz Bjelovara, snimili smo “Večeras pjevam blues”. Odličan blues, imam lijepe suradnje s Damirom Kukuruzovićem na njegovom jazz albumu – sve su to suradnje s mlađom generacijom.

Interesantno mi je i kako je vaša pjesma “Elektra” iz 1978., koja je definitivno bila nešto jako napredno za to vrijeme, obilježila završetak prošlogodišnje velike revije Karla Lagerfelda u Parizu. Što kažete na to?

Pa to je fenomenalno! Kao što rekoh, moja upornost dala je rezultat poslije 40 godina. To se zove kozmička pravda. Karl Lagerfeld je bog u modnom svijetu; povijest, a opet u trendu, prilagođava svoju modu mladima. Imamo u tome neku zajedničku crtu, poveznicu. Sve to riješava kozmos, on je beskrajan a ipak je sve pod kontrolom.

Uzevši u obzir upravo tu pjesmu da se zaključiti kako ste odavno bili zainteresirani za razna eksperimentiranja kada je riječ o glazbi, nekako sve prije svoga vremena?

Da, kao što sam rekla, vodila me ta silna opsesija glazbom, davala mi energiju i smisao bavljenja tom divnom profesijom ne razmišljajući o zaradi – samo zadovoljstvo postojanja glazbe i mog afiniteta za nju, kao i za svaku scensku umjetnost.

Da se malo dotaknemo i Janis Joplin koju ste impersonirali u predstavi, ali i zbog činjenice da se u Vintageu bliži vaša večer Tribute to Janis. Koliko vam je općenito zahtjevno, izazovno i ispunjujuće izvoditi njezine pjesme?

Dosta je zahtjevno pjevati Janis, u mjuziklu sam pjevala 16 njezinih najzahtjevijih pjesama. Sada mi dolazi u pomoć Valerija Nikolovska, fenomenalna blues pjevačica koja može otpjevati najzahtjevnije brojeve velike Janis, a opet na svoj način. Volim s njom surađivati i mislim da je i za publiku puno interesantnije čuti veliku Janis s drugačijim pristupom. To su ipak bezvremenske pjesme…

Njezine pjesme su teške, visoki su tonaliteti, a u live izvedbe je sebe davala u potpunosti. Što vam je najimpresivnije kod Janis i zašto je toliko utjecala na vas?

Ja glazbu doživljavam isto kao Janis – dajem se potpuno do kraja, ali bez ikakvog dopinga, što je nju upropastilo a mene spasilo. Pjesme su odraz njene emotivnosti, veliki dio je sama napisala i dio su njenog intimnog života. Nalazim u njima puno trenutaka iz mog vlastitog života, kao i slično gledanje i razmišljanje o muško-ženskim odnosima i samom postojanju u tom rockerskom svijetu. Rock je moj način života, bio je i njezin. Ona se borila protiv diskriminacije, i ja mrzim svaku vrstu diskriminacije i nepravde. Čini se da sam u životu birala baš linije težeg otpora, volim se davati kao i ona… tvrdoglavi jarci! (obje smo rođene u siječnju)

S obzirom da je godina tek krenula, što biste voljeli ostvariti u 2018.? Ne samo po pitanju glazbe i projekata, nego i nekih glumačkih pothvata, a i na osobnoj razini?

Godina je tek počela pa još ne razmišljam o tome, odmaram se od naporne 2017, ali želim da bude maksimalno ispunjena jer samo tako se dobro osjećam u svojoj koži!

237 Shares
Muziku podržava