Vrijeme je za M.O.R.T.!

9050

M.O.R.T., bend koji je već dobro poznato ime na domaćoj underground sceni, nedavno je dobio pečat za kraj svoje demo faze. Pobjeda na šestom izdanju banjalučkog Demofesta zasluženo je progurala sinjsku rock četvorku među velike igrače.

Dalmacija ih je stvorila, Zdenko Franjić prepoznao, a najprestižniji demo fest u regiji otvorio im vrata raja gdje sigurno pripadaju. Hrvatska bi napokon trebala imati novo ime na rock sceni koje će se dostojno ‘suprostaviti’ Repetitoru i Bernays Propagandi, te biti ‘the next big thing’.

“Čuvaj se sinjske ruke” prijetio se Bore Lee 2004. godine, a M.O.R.T. vam 2013. poručuju čuvajte se sinjske buke.Što znači M.O.R.T.?
Kikos (bas): M.O.R.T. ne znači ništa, točke su tu samo da zavaraju neprijatelja.
John (vokal): Riječ M.O.R.T. znači 10 godina druženja, stvaranja, odrastanja, sazrijevanja, učenja i širenja vlastitih vidika malene skupine najboljih prijatelja i širenje naših spoznaja, strahova, želja i nadanja na ljude (publiku) koji uhvate vibru. M.O.R.T. je prijateljstvo, sloboda, utočište spaljenjih, odmorište jadova. Nastali smo početkom ‘dvajsprvog’ stoljeća slučajnim susretom trojice blesavih srednjoškolaca.
Mile (bubnjevi): M.O.R.T. je bend! Tko su M.O.R.T.?
Kikos: Svima nam je glazba na prvom mistu u životu, mada neki od nas to žele zanijekati. A pojedinačno… John prvi napušta partye, Zvrk stalno prigovara, a Milu još nismo dovoljno pokvarili.
John: Zvrk je švaler na violinu, Kikos je sotona, Mile je Mira, John je piroman.Kako ste se okupili?
Kikos: Zvrk je ima tabulature Nirvane koje sam kopira od njega, tada sam ga prvi put vidio u životu. Za par dana me u parku upozna s Johnom i reka da je to pjevač u njegovom budućem bendu. I tada su mi pokazali tekst pjesme “Začaran” koji je bio napisan na mobitelu, a kasnije su je i odsvirali na akustari. Ubrzo smo se nas trojica svaki vikend počeli družiti i svirati kod Zvrka. Sljedećih godina bend je svira sezonski kad bi svi bili u Sinju i prominio dosta članova (basista i bubnjara). Prije dvije godine ja prelazim na bas, počinjemo češće nastupati i ozbiljnije raditi. Prošlu jesen nam se pridružio Mile na bubnjevima nakon šta nas je bubnjar napustio taman kad smo krenuli snimati demo album. I onda je odjednom sve krenulo na bolje i ne tužimo se.
John: Zvrk i ja našli smo se u drugom srednje, išli smo u isti razred gimnazije, on je svira gitaru a ja san uvik volio pjevat i pisat stihove pa smo rekli “Let’s kick some ass“. Tog ljeta Zvrk se susreo s Kikosom i pozvao ga da svira s nama i tako je krenulo.
Mile: Producent dema, Sula pozvao me da dođem upoznati ostatka benda – s ciljem da im snimam bubnjeve na albumu. Kad smo sve to posnimili, napili se par kvalitetnih puta… rekli su mi povijest benda, ali sam je zaboravio.

Je li vam pobjeda na Demofestu u Banja Luci najveći uspjeh do sada? Kakvi su vam dojmovi s festivala?

Kikos: Mislim da nama ovo više znači nego da smo osvojili Euroviziju. Ali važnija je stvar sviranje pred najbrojnijom publikom dosad. Takav spoj vrhunske organizacije s jedne strane i topline, gostoljubljivosti i opuštenosti s druge na jednom festivalu jednostavno je nemoguće nadmašiti.
Mile: Vrhunsko iskustvo, dragi ljudi i super atmosfera. A očekujemo iskustvo, možda i koju pivu.

Šta ćete napravili s vrlo vrijednom nagradom od 5000 eura s Demofesta?
Kikos: Zapravo još i ne znamo šta smijemo s njom napravit. Ne smijemo to spiskat.
Mile: Nadamo se kupiti štagod opreme i snimiti album.
John: Pošto je ne možemo popit, morat ćemo snimit neki album bisni.

Koja vam je prva autorska pjesma?
John: “Začaran”. Nije se našla na demo albumu ali je svakako namjeravamo snimit.

Sjećate li se prve ikad odsvirane pjesme na koncertu i kad je bio taj koncert i gdje?

John: Prvi put smo svoje pjesme iznijeli u javnost negdje u travnju 2004. u Galeriji Galijotović u Sinju pred šačicom gimnazijalaca. Svirali smo unppluged bez bubnja.
Kikos: A prvi nastup u punoj postavi bio je u Zvrkovoj birtiji na dočeku 2005. godine. Tada smo već imali više svojih stvari, pa baš i ne znam koja je bila prva, vjerojatno “Nećemo u smeće”.

Muziku podržava

John, koliko obrađuješ tekstove nakon što ih po prvi put zapišeš?
Ne radim to, gotovo 100 posto pjesama potpuno su iste kao i kad su ispale iz mene.

O čemu govori pjesma “Mali Isus”?
Mali Isus govori o problemu prilagodbe mladog čovjeka društvenim očekivanjima, govori o gubljenju nevinosti, o izgubljenosti i zbunjenosti.

Neke poznate pjesme nastale su na čudnim mjestima ili u čudnim situacijama? Imaš li ti neku svoju čudnu priču o nekoj pjesmi?

(smijeh) Ma svaka nastane nekako čudno. “Lucifer” je nasta kao suludo pijano kreveljenje uz akustaru u sitnim satima u sinjskom parku, “Austrija” kao rezultat pijanog natjecanja tko će napisat više pjesama u 5 minuta… ja sam napisa 3 a prijatelj Kodžo 2 (smijeh).

Najavili ste objavljivanje vašeg demo albuma “Vrhunsko dno” za kultnu etiketu Slušaj najglasnije!. Postoji li želja za nekim većim izdavačem ili ste zadovoljni i s Franjićevom etiketom?

Kikos: Na izdavanje albuma i potpisivanje ugovora s nekim gledamo s jako velikim oprezom jer smo čuli za jako loša iskustva iz prve ruke. Tako da želimo osigurati jaku startnu poziciju prije službenog izdavanja albuma. Izdavanje albuma za Slušaj najglasnije! je neslužbeno izdanje, bez ikakvog ugovora, počiva na usmenom dogovoru koji nema puno stavki. Gospodin Franjić nam se javio još početkom 2012. godine na preporuku gitarista Ilije i Zrna Žita i on nas je zapravo još više potaknuo da to snimimo jer su sve snimke prije toga očajne kvalitete zvuka i nije ih bilo smisla izdavati, a vjerojatno nam je propalo i dosta prijava na festivale zbog toga. Tako da nam je ovo privremeno rješenje koje nas je potaklo da dosad napravimo materijal za još jedan album, pošto smo ovaj napokon snimili i ostavili iza sebe.

Kada biste mogli birati producenta za svoj album, koga biste odabrali?
John: Ne poznajem svjetska a ni domaća producentska imena… Sula.
Mile: Marko Perčić Sula, Dušan Kojić – “Koja”, Butch Vig, Dave Grohl, pokojni Paul A. Rothchild, Jimmy Page, John Paul Jones, Lars Ulrich…

Uvijek se na počecima bendova raspravlja o uzorima. Tko su vaši?
Kikos: Majke su stalno prisutne u mom životu i sigurno da me Bare inspirirao, mada vjerojatno više u načinu razmišljanja, nego direktno u stilu sviranja ili pisanja tekstova. Uz njih su tu glazbeno Kojoti. Mislim da glazbenici moraju slušati široku paletu bendova, pa tako i ja. Uz to još volim otkrivati bendove novijeg datuma koje pratim od samog početka. Tu bi izdvojio The White Stripes, Yeah Yeah Yeahs i Stone Gods, te Repetitor od regionalnih bendova.
Mile: Nemate vi mjesta/papira koliko ja uzora imam! Pa šta se tiče MORT-a, kad sidnem za bubanj osjećam se kao neki maratonac – kad kreneš, nema stajanja i konstantno moraš držat energiju na razini.
Zvrk (gitara): Širok je skup glazbe koju slušamo al’ je trenutno uzak krug instrumenata koje posjedujemo tako da to za sada zvuči kako može zvučat, al’ ne ograničavamo se u zvuku.
John: Ne mogu razgovarati o uzorima jer bi to onda značilo nekakvo namjerno usmjeravamje u stil sviranja ili pisanja i pjevanja… ali može se govoriti o utjecajima, a na mene su ga najviše ostvarili Jim Morrison, Yaya iz Jinxa i Toma Bebić.

Kako vaši Sinjani gledaju na vas? Vjerujem da ste lokalno već prepoznati…
Kikos: U Sinju je bilo teško doći do razine da nam priznaju da smo dobri, tribalo nam je skoro 10 godina. Ali baš te kritike pomogle su nam da svaki dan budemo sve bolji. A sad kada dođete u sinjski park, čut ćete neku ekipu koja svira naše pjesme na akustari.

Po vama što niti jedan pravi rocker ne bi smio propustiti napraviti u svom životu?

John: Šokirati, trgnuti iz mrtvila i natjerat na razmišljanje sve oko sebe.
Mile: Sanjati!

Muziku podržava
Stisni