Vjerojatno najveći gitaristički majstor s prostora bivše Juge, a i šire, Vlatko Stefanovski, trenutno je na turneji s Miroslavom Tadićem po jadranskim gradovima Lijepe naše, a i nedavno je objavio svoj 23. album u karijeri “Kula od karti“. Ovo su bili samo neki od razloga da ga priupitamo nekoliko pitanja.
Mislim da je primjetno da na zadnjim albumima, usudio bih se reći čak od devedesetih na ovamo, više nemate onaj prepoznatljivi sound tipa “Kumova slama” ili “Zelena fotelja moga doma”. Postoji li razlog tome?
Potraga za dobrim gitarstičkim soundom nikada ne prestaje. Stalno mijenjam gitare, pojačala, i pedale u cilju boljeg izražaja. Znam o kojem soundu pitate, ali ipak mislim da u ovom trenutku imam dovoljno prepoznatljiv zvuk, i da me je lako izdvojiti iz đungle gitarista i gitarskih zvukova. 
Od kuda ideja da koncerte na predstojećoj Jadranskoj turneji napravite po starim utvrdama, amfiteatrima i sličnim prostorima? Mišljena ste da će u tim prostorima publici moći ponuditi jedan novi doživljaj koncerata Vlatka Stefanovskog?
Radi se o koncertima akustične muzike, i mislim da su ti prostori najbolji za takvo nešto. Da ne govorim o dodatnoj inspiraciji koji ambijent može ponuditi.
“Zvučni zid” čini mi se kao vaš najbolji album u cjelokupnoj karijeri. Koliko je on značajan, i na koji način je on usmjerio vaša daljnja izdanja? Općenito gledajući, koliki značaj pridajete skladanju za film i kazalište?
Album koji ste spomenuli je bio kompilacija radova za film, kazalište i TV, i ne mislim da je posebno značajan za moju karijeru. Rad na filmu je zanimljiv, ali zna biti i veoma naporan zbog nepredvidljivih redateljskih i producentskih zahtjeva. Za mene su koncerti na prvom mjestu, i to najviše volim raditi.
Kakve su reakcije na vaš posljednji koncert u Zagrebu održan 29.4.2004. i kada vas zagrebačka publika može ponovno očekivati?
Do mene su stigle odlične reakcije od fanova i od medija. Volim svirati u Zagrebu, ali nemam planova za kakav koncert u Zagrebu uskoro.
Koliko je za vašu karijeru značajna suradnja s Gibonnijem? Mišljenja sam da je ta suradnja pripomogla da se vratite na one stare nekadašnje pozicije kod hrvatske publike, koje vam pripadaju.
Svaki uspješan projekt je značajan za ono što radim. Suradnja s Gibonnijem je bila odlična, ali ja se stvarno ne bavim s ispitivanjem svojih pozicija i rejtinga kod hrvatske, a i kod bilo koje druge publike.
Od kuda takva fuzija izvrsnih individualaca u Leb i sol? Prilikom izdavanja prvog albuma bili ste još praktički djeca, a Koki Dimuševski je napisao “Devetku”, Bodan je već onda bio virtuoz na bas gitari, a vaš udio da se i ne govori! Od kuda taj silan talent?
Da, bili smo mladi, ludi i talentirani. Talent je Božji dar, ali treba ga čuvati i njegovati. Mi smo i fanatično vježbali i radili. Vjerojatno je taj usjpeh bio posljedica i vremena u kome smo živjeli, jednostavno velika ljubav i entuzijazam.
S obzirom da ste jedan od najkvalitetnijih gitarista današnjice, imate li neke planove ili ponude za suradnju od strane nekih etabliranih svjetskih glazbenika?
Dobijam razne ponude, i pokušavam sve to uskladiti u moj raspored. Naravno nisu sve ponude atraktivne i čak ne mogu sve i prihvatiti, ali već surađujem s izvanrednim muzičarima, i to me raduje.
Svim istinskim ljubiteljima vaših gitarističkih majstorija, vidljivo je da zadnji studijski album “Kula od karti” ne obiluje njima. Možete li obećati na nekim sljedećim izdanjima (ako već ne i na sljedećem), više gitarističkih solo dionica na koje ste nas navikli u osamdesetima?
Moj novi akustični album, koji sam snimio s Miroslavom Tadićem je već gotov. Prepun je gitarističkim vragolijama, i nadam se da će gitaristi i ne samo oni uživati slušajući ga. Album se zove “Treta majka”, i trebao bi biti vani početkom jeseni.
