Posljednja dva desetljeća najveća su glazbena imena shvatila važnost vizualne prezentacije i oslonili se u manjoj ili većoj mjeri na spektakularne efekte, scenografiju i kostimografiju na svojim pozornicama od kojih nerijetko nama smrtnicima s donje strane pozornice zastaje dah.
Dok dobar dio njih igra na najjači adut – glazbu, poneki pišu uzbudljive koncertne scenarije za vizualni orgazam za čim imamo potrebu poput kakve droge.
Avangarda u produkciji spektakla svakako su, u posljednje vrijeme najzapaženiji, Irci U2 koji su evoluirali tijekom godina po pitanju vizualnog identiteta, natječući se sami sa sobom, kako bi naposljetku došli do impresivne futurističke ‘kandže’ prvi put predstavljene u Barceloni, a potom u dva dana u Zagrebu, da bi njome potukli rekord na londonskom Wembleyu gdje su 15. kolovoza nadmašili rekord Roda Stwearta s 88.000 prodanih ulaznica.
Arhitekt Mark Fischer, dizajner turneja U2-a od 1982. godine, osim što je omogućio pogled na bend sa svake strane, nakon turneja “Elevation” i “Vertigo” momke je htio iz zatvorenih dvorana izvesti malo na svježi stadionski zrak.
Zahtjevnoj produkciji čak tri cirkulirajuće ‘kandže’ prethodila je i jajolika limun-pozornica na turneji “PopMart” u sklopu koje su nastupili premijerno u Sarajevu, što izdvajaju kao jedan od najdražih im koncerata ikada. Ambicioznost se obila o glavu tijekom iste turneje u hladnoj Norveškoj kada se ‘limun’ nije htio otvoriti i momci su ostali zatvoreni na neko vrijeme unutra.
AC/DC već desetljećima žare i pale kuglom, a poznati su po kiču na glazbenim daskama koje život znače te se na njima izmjenjuju pirotehnički efekti, poduprti raskošnim svjetlosnim učincima, a nerijetko ih uz uniforme školarca već starijeg Angusa Younga začine divovskim lutkama na napuhavanje koja jašu na vlakovima, a jednu takvu smo imali prilike vidjeti nedavno na nastupima u Beču i Beogradu u svrhu dobre zabave i podilaženja niskim strastima publike.
Nadalje, heavy-metalci Iron Maiden još su osamdesetih preduhitrili većinu kolega u žanru, ali i glazbenoj industriji kada su najprije 1984. u 331 dan odradili 193 koncerta u 26 zemalja, promovirajući album “Powerslave” na turneji “World Slavery”. Hektičan raspored jedne od najvećih i najuspješnijih turneja svih vremena ubrao je svoj danak u vidu energije Maidena, koji su zbog iscrpljenosti uzeli pauzu do snimanja ‘černobilskog’ albuma ”Somewhere In Time”.
Varijante divovskog Eddiea i sarkofaga revitalizirane su na vrlo sličnoj prošlogodišnjoj turneji “Somewhere Back in Time” čija je postaja bila i Hrvatska, a na pozornici se u dvosatnom spektaklu izmijenilo nekoliko divovskih varijanti poznate mumije uz plamen koji je doslovce palio i opremu. Iron Maiden se na navedenoj turneji samo u prvih 45 dana turneje nikako nisu mogli spustiti na zemlju, već su Boeingom 747 nastupili u 23 grada u 13 zemalja od Indije do Kanade pred više od dva milijuna ljudi.
No, milijun više od navedene brojke vidjelo je u šest mjeseci iduće 1987. godine turneju “The Glass Spider” Davida Bowiea, čija je svrha bila pobliže predstaviti album “Never Let Me Down”. Predimenzionirani pauk otvarao je koncerte bacajući plesače iz utrobe dok su iz jukebox glave pauka proizlazili poznati stihovi pjevača zelenog i smeđeg oka.
Stvarčice na napuhavanje nisu koristili samo australski rockeri, već i predvodnici psihodeličnog rocka, legendarni Pink Floyd, koji su oduvijek turneje i koncerte unaprjeđivali tehnologijom i rekvizitima pa su tako krajem sedamdesetih promovirali album “Animals” golemom svinjom na napuhavanje koja je lebdjela nad publikom tijekom turneja “In The Flesh” i “The Wall” i pritom postala jedan od kulturoloških simbola.
Kad je svinju dizajnirao basist benda Roger Waters, nije ni slutio kako će na jednom od predstojećih nastupa poremetiti avio-letove nad engleskom zračnom lukom Heathrow i neke od njih čak otkazati. Navedenoj turneji vizualni ekvivalent bila je i turneja “Pulse”.
Tetovirani Tommy Lee, čovjek kojeg je svijetu približila prsata Baywatch teta Pamela Anderson, poznat je i kao bubnjar Mötley Crüea koji nisu imali impresivne turneje i pozornice kao većina kolega, no obožavatelje bi redovito raspametili solističkim dionicama kosmatog bubnjara koji se kretao na mobilnoj čeličnoj konstrukciji nad cijelom publikom i pritom razvaljivao svoje mjedene ploče, čime je ostao urezan u sjećanje mnogih ljubitelja ovog relativnog aktualnog hard rock benda. Nažalost, pamtimo ga i po redovitom mahanju svojim falusom… Očito se radi o nekoj fiksaciji na izdužene objekte.
Kad smo kod pimpeka, 1987. njujorški reperi židovskog porijekla Beastie Boys odlučili su isprovocirati dušobrižnike golemim penisom na pozornici. Momci čiji je album “Licensed to Ill” tada zaposjeo vrh glazbenih ljestvica dobili su dopuštenje na pozornicu donijeti što god žele, a njihov je odabir bio veliki falus zbog čega kasnije nisu mogli biti kažnjeni jer, kako je rečeno u kazni, na pozornicu nije smjelo ništa na napuhavanje, što su oni i ispoštovali jer je njihova ‘piša’ bila hidraulički pokrenuta. Slično su činili i velikani rocka The Rolling Stones, dok im se kolega Elton John odlučio za varijantu ženskih grudi. Sugestivno?
Stonesi su profesionalci koji znaju kako unovčiti svaku pjesmu, čemu svjedoči posljednja “A Bigger Bang” turneja koja je predstavljala istoimeni album, a 130 izvedenih pjesama u pune dvije godine diljem globalnog nam sela ipak ne bi bile toliko prihvaćene bez simulacije ‘Velikoga praska’, pomoćne pozornice i, dakako, poznatih usta isplaženog jezika do sredine pozornice koja bi redovito bivala zapaljena tijekom izvedbe “Sympathy For The Devil”.
Dizajn je ponovo dijelom preuzet od U2 koji su desetak godina prije predložili ‘otočni’ dio pozornice. Inače, ova je pozornica bila najveća koncerta pozornica svih vremena do nove ‘kandže’ U2-a. Spomenuli smo unovčavanje? Sitnica – 558 milijuna dolara iliti najveća zarada svih vremena na jednoj turneji.
Rijetki su bendovi koji zaprepašćuju iz nastupa u nastup, a Slipknotu je bilo potrebno desetak godina da se riješe statusa nakaza i da ih ljudi prihvate kao vječnu predstavu. Groteskni i jezivi klaunovi, hidraulična postolja za instrumente, zrcala i levitiranje nad publikom tek su jednostavniji dio njihova performansa koji smo imali prilike vidjeti u Zagrebu.
Sodoma i Gomora na pozornici nisu rezervirane za zločeste momke rocka i metala, već i za seksi djevojke pop svijeta na čijem tronu već 25 godina sjedi Madonna – Kraljica popa i kontroverze, a velikim svjetlucavim tronom u obliku slova ‘M’ otvara koncerte aktualne “Sticky&Sweet” turneje. Tome slijedi mala flamenco poslastica, svirka i ples ukrajinskih Cigana, modna revija kojom parodira kostime svojih videospotova, itd.
Užarenu atmosferu nabijenu seksualnom energijom rasplamsavaju deseci vješto uvježbanih plesača i poznati američki glazbenici koji Madonnu u većini pjesama prate s pozadinskog video-zida, dok ona pokušava odsvirati pokoji akord na električnoj gitari. Prije proglašenja ‘game over’, zlatna mama od publike traži skandiranje ‘oldie, but goldie’. Jedan cijeli spektakl, za spektakularnu cijenu, dakako!
Madonnina deklarirana štićenica i nevolja u malom, Britney Spears, rasprodaje sve turneje zbog nevjerojatnih predstava koje priređuje fanovima pa od svjetlucavog ‘onyx hotela’ dolazi do cirkusa. Povratnički album i istoimena turneja “Circus” obasjavaju mladu seksi majku na tri cirkuska ringa, pri čemu je preduhitrila Irce u koncepciji 360°, iako je ona dosljedna pjevanju na ‘playback’.
U dvosatnom nastupu pokazuje najperverznije plesne pokrete Bollywooda, nestaje i biva prepolovljena u mađioničarskoj točci, zatočena je u pokretnom kavezu koji progone sado-mazo momci, levitira poput pokretne slike u divovskim okvirima, simulira masturbaciju i trga odjeću sa sebe na luksuznom secesijskom kauču prije odlaska s pozornice u odijelu seksi-policajke.
Prepun adrenalina, ‘Cirkus’ petarde Spears najprodavanija je američka turneja 2009. godine te treća u svijetu.
Princeza i kraljica popa učile su od drugog Kralja – neprežaljenog Michaela Jacksona; gipkog i fleksibilnog plesača, također pobornika vizualnog kiča čiji su kostimi redovito blještavi i upečatljivi u svrhu gotovo apsolutne sinestezije. U gotovo četiri desetljeća pjesme i plesa Jackson je odradio tisuće koncerata i nastupa, ali tek tri turneje od kojih je posljednja, “HIStory”, održana 1997. godine te je njen uspjeh trebala zasjeniti povratnička turneja “This Is It” s visokim startom od 50 uzastopnih koncerata u londonskoj O2 Areni.
Međutim, neočekivana smrt Kralja popa prekinula ju je. Fanovi će ipak dobiti manju vizualnu satisfakciju u formi dokumentarnog filma gdje će se prikazati posljednje probe održane netom prije Michaelove smrti, koje prikazuju kostime od čak 300.000 Swarovski kristala, zatim bijelu rukavicu koja danas nosi status ikone i metonimije za Jacksona i koreografiju za zračni ples koji su deseci plesača trebali izvoditi na trapezima.
Šarenu turneju trebalo je u 50 koncerata vidjeti oko milijun ljudi što potkrepljuju statistički podaci o 360 tisuća prodanih ulaznica u prvih 18 sati pretprodaje, što je 20 ulaznica po satu, 33 po minuti. Značajan broj fanova danas čuva skupe ulaznice kao najsvetije relikvije.
Imena koja vezujemo uz zapanjujuće koncertne spektakle ne možemo zamisliti kako poput nas, recimo, sjede na wc školjkama jer ih doživljavamo pomalo natprirodnima zbog svog ovakvog blještavila i savršenstva kroz koje nam se prezentiraju. Većina njih koncepte ovih ozbiljnih projekata prepuštaju svom menadžmentu i timovima stručnjaka koji im pak svoj mukotrpan rad serviraju na pladnju.
I dok doista tek vodeća imena pojedinih žanrova sjaje pod polikromatskom svjetlošću kako bi punili novinske retke, prodavali nosače zvuka i bivali na naslovnicama, prava elita istovremeno pod zagasitim svjetlom obične lampe u mračnom kutu zadimljenih barova prebiru po žicama gitare i žive za trenutak, a ne za sjaj.
