Vatikan drumom, a naši šumom

3169

Ponekad realan život izbriše granice satire i realnosti. Jedan od dokaza za to je vijest, za koju teško mogu vjerovati da nije satira, o župniku crkve Sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima.

Dakle, ako još niste čuli, Sesvetskim Selima kruži popis pitanja i odgovora za krizmanike, a jedno od pitanja glasi: “Nabrojite nekoliko izvođača koji otvoreno šire zlo koristeći sotonističke znakove, slike, tekstove, subliminalne poruke…“, nakon čega slijedi lista renomiranih izvođača kao što su The Beatlesi, Pink Floyd, Jimi Hendrix, Metallica, Iron Maiden, Black Sabbath, Mick Jagger (dakle, ne The Rolling Stones, nego samo Mick Jagger). U produžetku velečasni iz Sesvetskih Sela je, javlja 24sata, potencirao pjesme Beatlesa “Lucy in the Sky with Diamonds” i “Hey Jude” kao izrazito nepoćudne. U toj cijeloj listi najviše bodu oči baš The Beatlesi. Službeni Vatikan je u nekoliko navrata blagonaklono gledao na muzičko nasljeđe četvorice iz Liverpoola, čak se jedne godine glasilo blisko Vatikanu L’Osservatore Romano izjasnilo o 10 albuma koje treba odvesti na pusti otok. Pogađate, listu predvode The Beatlesi s albumom “Revolver”, ali se našlo mjesta i za “Dark Side of the Moon” grupe Pink Floyd. O notornoj Lennonovoj izjavi “Mi smo popularniji od Isusa“, službeni je Vatikan mudro zaključio kako su to razmišljanja mladića iz radničke klase koji su se suočili s naglim uspjehom. Što se “Lucy in the Sky with Diamonds” i “Hey Jude” i njihove nepoćudnosti tiče, riječ je o dvije pjesme za koje je inspiracija poslužio – Lennonov sin Julian, u to doba vrtićke dobi. Prvo je nacrtao svoju kolegicu Lucy, i u tipičnoj dječjoj maniri objasnio da je to “Lucy in the Sky with Diamonds“, a onda, godinu-dvije kasnije, kad su mu se roditelji razvodili, Paul McCartney je napisao pjesmu kojom je htio utješiti malog dječaka. Pjesma se zvala “Hey Jules”, no poslije je ime promijenjeno u “Hey Jude“. Eto, toliko o nepoćudnim pjesmama. Sesvetska Sela šumom, Vatikan drumom.

Osobno sam posvjedočio da se pjesme The Beatlesa u prepjevima pjevaju na katoličkim misama. Katkad na okupljanjima vjernika zna se spontano povesti i Lennonova “Imagine”, bez obzira na stih “And no religion, too”, što valjda govori nešto i o toleranciji samih vjernika na različitost mišljenja, ali i o poštovanju vjernika prema snazi Lennonove miroljubive poruke. Crkve su u rock pjesmama bile mjesta raznih događanja i svakako su nezamjenjiv dio povijesti rocka.

Muziku podržava

Manje je poznato da je grupa R.E.M. svoj prvi nastup imala u crkvi, a ‘bezbožnici’ Lennon i McCartney su se upoznali – u crkvi. Valjda je Bog tako htio.

Al Green, Solomon Burke, Little Richard su redom sjajni pjevači soula i rocka, no manje je poznato da su (bili) redom – svećenici. O utjecaju gospela na rock muziku je suvišno govoriti, kao i utjecaju Biblije na rock autore kao što su Nick Cave, Johnny Cash, Bono Vox, Bruce Springsteen, Bob Dylan. I u konačnici, papa Ivan Pavao II je parafrazirao jedan od Dylanovih stihova “Brojni su putovi na kojima se čovjek traži, a samo je jedan, onaj Kristov. A taj vjetar koji okolo puše, to je Duh Sveti” (“How many roads must the man walk down, before they call him a man” iz pjesme “Blowing in the Wind).

Evo i svježijeg primjera: grupa Arcade Fire je album “Neon Bible” snimala u crkvi, a i Kings of Leon su ponikli iz vjerskog miljea. Što se domaćeg terena tiče, jedan od prvih albuma domaće rock muzike su snimili studenti teologije, grupa Žeteoci, koji su se svojim svirački i pjevačkim vještinama nametnuli na formirajućoj rock sceni u tadašnjoj Jugoslaviji.

Možemo vidjeti da na svjetskoj razini između raznih religija i rock muzike postoji obostrano uvažavajući odnos (uostalom, još prije 20 godina je Bob Dylan pjevao pred papom), pri čemu i jedna i druga strana međusobno respektiraju pozitivne utjecaje. Nedavno se (prije par godina) osoba koja je pjevala: “Jesus died for somebody’s sins, but not mine” – susrela s papom. Riječ je o Patti Smith i ubijte me, ali ja ne mogu zamisliti tu gospođu u istoj prostoriji s nekim hrvatskim vjerskim ‘odličnicima’, kamoli da s njima razgovara. O čem bi sirota Patti mogla razgovarati s domaćim vjerskim ‘velikodostojnicima’?

Dakle, najnoviji ispadi sotonizacije prema rock muzici su domaći proizvod – ne svjetski, a još manje vjerski – nema to veze s vjerom, ali ima veze sa zatupljivanjem. Danas Sesvetska Sela, sutra cijela Hrvatska.

U to se, kao med na mlijeko uklopilo brisanje grafita Hendrix s ‘Hendrixovog mosta’, a i problemi oko predstave “Naše nasilje i vaše nasilje” sugeriraju da će se na predstojećim izborima itekako natjecati koncepcije različitosti izražavanja, drugačijosti, uključivosti i tolerancije, i ideje ‘jedan narod, jedna država, jedna vjera’.

Muziku podržava
Stisni