U 91. godini života umro je Chuck Berry, pjesnik, gitarist, kantautor i jedan od pokretača tinejdžerske popularne kulture.
Čovjek koji je jedan od prvih opjevao mladenačke radosti i mladenačke ludosti, uživanje u zabavi i slobodi, kao da ne postoji sutra, kao da ne postoji odrastanje i kao da ne postoji odgovornost.
Generacije iz devedesetih će ga se sjetiti po pjesmi (i po interesantnom plesu) “You Never Can Tell”, koja je upotrebljena u filmu “Pulp Fiction“.
Chuck Berry je imao prilično živopisan karakter zbog kojeg su pjesme zvučale kao da su iz prve ruke proživljene i otpjevane, ali i zbog kojeg je imao stalne probleme sa zakonom i suradnicima. Nekoliko je puta bio u zatvoru, zbog ne baš bajnih optužbi (oružana pljačka, seks sa 14-godišnjakinjom, neplaćanje poreza…). Netko bi rekao, nitko ne pjeva o slobodi onako kao oni koji su bili nje lišeni. Berry je često ulazio u sudske sporove zbog autorskih prava. Njegov dugogodišnji pijanist Johnnie Johnson ga je tužio zbog autorstva – slučaj je odbačen zbog zastare. Johnson je umro 2005.
Berryeve plodne godine su bile pedesete i šezdesete, kad gotovo štancao izvanvremenske pjesme koje su tadašnjoj omladini davale predodžbu kako je to biti slobodan, živjeti svoj život, dobro se zabavljati i pritom, ne pretjerano misliti na politiku, socijalu i ostale teške teme. Jedini hit broj jedan je imao 1972. s pjesmom “My Ding-A-Ling”, koju nije napisao on, nego Dave Bartholomew.
Iako je još do 1979. snimao albume s novim pjesmama, sve je više bio tražen zbog svojih ranih radova. Nedavno se pročula vijest da izdaje album s novim pjesmama, prvi nakon 38 godina.
Živeći svoj život, i nadživljavajući svog autora, Berryeve pjesme nađu slušatelje u filmu, na radiju, na televiziji, na internetu ili u nekoj drugoj pjesmi.