Umro je čovjek od kojeg je sve počelo

6362

U 91. godini života umro je Chuck Berry, pjesnik, gitarist, kantautor i jedan od pokretača tinejdžerske popularne kulture.

Čovjek koji je jedan od prvih opjevao mladenačke radosti i mladenačke ludosti, uživanje u zabavi i slobodi, kao da ne postoji sutra, kao da ne postoji odrastanje i kao da ne postoji odgovornost. Želite li dati neko drugo ime rock’n’rollu, možete ga prozvati Chuck Berry” davno je rekao John Lennon, danas mnogo citiran zbog ove izjave. I imao je razloga za tu izjavu. U ranim godinama The Beatlesi su patentirali svoj zvuk prema akordima i ritmovima pjesama Chucka Berrya, pjevali su sijaset njegovih pjesama, a na zadnjem studijskom projektu Beatlesa, “Abbey Road”, Lennon je, svjesno ili podsvjesno inspiriran Berryevom “You Can’t Catch Me”, napisao gotovo jednako slavnu “Come Together”. Brian Wilson iz The Beach Boysa bi mogao složiti sličnu priču oko “Sweet Little Sixteen” i “Surfin’ USA”, Goran Bregović također s “Ne spavaj, mala moja, muzika dok svira” i “Rock’n’Roll Music”. Bregović je Berrya opisao kao rock’n’roll Džingis-Kana, Keith Richards je priznao da je riffove krao od Chucka Berrya, a The Rolling Stonesi su na svojim albumima izdali bar osam Berryevih pjesama, od kojih neke i po par puta, u studijskoj verziji i varijanti uživo. Prvi singl Stonesa bio je “Come On”, samo jednom možete pogađati ime autora, a na njihovom najcjenjenijem live-albumu “Get Yer Ya-ya’s Out!”, dvije su obrade, obje pjesme Chucka Berrya. “Come On” su svojevremeno obradili Idoli na svom glasovitom mini LP-u pod nazivom “Hajde!”.I to je veličina Chucka Berrya – čovjek bi napisao antologijsku pjesmu, a onda bi došao netko drugi malo je promijenio i – imao bi opet antologijsku pjesmu. Svirao je gitaru kao nitko prije njega, a nakon njegovih pjesama mnogi će svirati gitaru poput njega. Berryevom stilu su se poklonili i punkeri. Johnny Thunders iz New York Dollsa je također svoj način sviranja gitare izgradio na Berryevom stilu, a svoj hommage Berryu su dali i Sex Pistolsi. I već smo došli do osamdesetih, a Berryeva veličina je prerasla poštovanje muzičara. Sredinom osamdesetih snima se trilogija “Povratak u budućnost“, na sceni Marty McFly svira Berryevu pjesmu “Johnny B.Goode”, a Chuckov ‘rođak’ telefonira Berryu da je to “konačno taj zvuk gitare koji traži”. 1986. je objavljen dokumentarac o Berryu, nazvan “Hail! Hail! Rock’n’Roll!” po stihu iz pjesme “School Days”.

Generacije iz devedesetih će ga se sjetiti po pjesmi (i po interesantnom plesu) “You Never Can Tell”, koja je upotrebljena u filmu “Pulp Fiction“.

Muziku podržava

Chuck Berry je imao prilično živopisan karakter zbog kojeg su pjesme zvučale kao da su iz prve ruke proživljene i otpjevane, ali i zbog kojeg je imao stalne probleme sa zakonom i suradnicima. Nekoliko je puta bio u zatvoru, zbog ne baš bajnih optužbi (oružana pljačka, seks sa 14-godišnjakinjom, neplaćanje poreza…). Netko bi rekao, nitko ne pjeva o slobodi onako kao oni koji su bili nje lišeni. Berry je često ulazio u sudske sporove zbog autorskih prava. Njegov dugogodišnji pijanist Johnnie Johnson ga je tužio zbog autorstva – slučaj je odbačen zbog zastare. Johnson je umro 2005.

Berryeve plodne godine su bile pedesete i šezdesete, kad gotovo štancao izvanvremenske pjesme koje su tadašnjoj omladini davale predodžbu kako je to biti slobodan, živjeti svoj život, dobro se zabavljati i pritom, ne pretjerano misliti na politiku, socijalu i ostale teške teme. Jedini hit broj jedan je imao 1972. s pjesmom “My Ding-A-Ling”, koju nije napisao on, nego Dave Bartholomew.

Iako je još do 1979. snimao albume s novim pjesmama, sve je više bio tražen zbog svojih ranih radova. Nedavno se pročula vijest da izdaje album s novim pjesmama, prvi nakon 38 godina.

Živeći svoj život, i nadživljavajući svog autora, Berryeve pjesme nađu slušatelje u filmu, na radiju, na televiziji, na internetu ili u nekoj drugoj pjesmi.

0 Shares
Muziku podržava