Tram 11 i kako se počela stvarati hip-hop scena u nas

8052

Već dugo na društvenim mrežama neka vijest nije buknula poput one o velikom koncertu Tram 11, jednog od najznačajnijih, ako ne i najvažnijih hip-hop sastava u Hrvatskoj.

To, zapravo, možda čak i ne čudi. Iako je General Woo u jednom intervjuu rekao kako s Targetom ne može u istom prostoru biti niti 15 minuta jer je nakon studijskih pokušaja shvatio da više nisu u istom filmu, već 2016. godine u Tvornici kulture upravo s Targetom na svom koncertu repa “Hrvatske velikane” i “Kaj ima lima?”.

Tram 11 je opet na pozornici, publika koja je 13 godina čekala da doživi ovaj trenutak, namirena je jedno određeno vrijeme.Danas, 14 godina kasnije, Tram 11 je opet na ‘sceni’, spremaju veliki koncert u Domu sportova, simbolično, 11.11., a fanovi diljem države ne mogu sakriti oduševljenje tom informacijom. Mnogi Tram 11 nazivaju pionirima žanra, što je po nekima diskutabilno, no njihovim djelovanjem i “Hrvatskim velikanima” započinje pravi proboj hrvatskog hip-hopa na jednu, uvjetno rečeno, mainstream scenu. Hip-hop se tada u očima široke javnosti rodio, a mnogi nisu mogli razaznati radi li se o tipovima koji pokušavaju biti opasni iako izgledaju kao klošari, ili im žele poručiti nešto putem svojih rima i lirike.Realno, činjenica je da je hip-hop svoju nišu tijekom samog kraja ’80-ih i početka ’90-ih, iako neki navode i početak ’80-ih, prvo pronašao u južnijem djelu Hrvatske. Među prvima je bio riječki MC Buffalo, kao i Renman što se tiče Zagreba.Tijekom ’90-ih se razvijala splitska scena gdje su TBF bili među istaknutijima, riječka scena s Ugly Leadersima i DJ Pimpom, ali i zagrebačka s, recimo, Young Lordzima, Targetom, Mad Woo Skillahom ili Generalom Woom, Frxom i Phillijem.

Spona, praktički, svih ovih hip-hop grupa bio je Slavin Balen, DJ s Radija 101 koji je bio voditelj prve hip-hop emisije Rap Attack, kojoj je prethodila Electro-Funk emisija, a koja je iznjedrila Blackout s obzirom da su Frx i Phillie bili Balenovi ‘šegrti’.

Muziku podržava

“Ma Balen je bio bog i batina svega! On je imao onaj pozadinski utjecaj na sve. Ali nije bio aktivni promotor. On je sredio da Frx dobije emisiju na radiju 101 i tako je nastao Blackout. On im je kasnije držao leđa kad je bilo situacija da uprava hoće ukinuti emisiju (jer smo se svi skupljali tamo i svima je ta galama objektivno razumljivo išla na živce).

Ali Balen nikada nije hengao s nama tamo na Blackoutu. Uzeo bi on neke snimke i vrtio u svom Rap Attacku i svi su imali nevjerojatan respekt za njega” objašnjava mi Shot iz Elementala.

Tvrdi kako je Balen povezan s još starijom scenom, a da su oni u ’90-ima bili neka ‘nova’ scena. “Znalo se da su pokretači DIFFO, Renman i još par likova koji su radili electro i rap u drugoj polovini ’80-ih. Al te generacije nije više bilo. Ogroman je generacijski skok bio među nama. Ovi stariji su se potpuno povukli” tvrdi Shot.

Otkriva kako je suradnja zagrebačke scene s riječkom i splitskom početkom ’90-ih itekako postojala. “Bili smo jako povezani. Ugly Leaders, grupa od DJ Pimpa je bila nama velika stvar. I općenito DJ Pimp je puno pomagao. Pa prvi nastup Young Lordza je bio u Rijeci u Palachu. Tek kasnije je došao onaj zapamćeni u neboderu na radiju 101. Sa Splitom smo isto bili dosta povezani. Blackout je vrtio prve snimke TBF-a, a ja se sjećam da smo taj njihov prvi album kod mene doma svi bili slušali kad nam je to donio Saša Antić prije nego što je uopće album izašao. I išlo se na Jamove u Split čoporativno, onako u ekipi od deset i više ljudi” prisjeća se Shot.

Isto tvrdi i sam General Woo: “Balen je bio posrednica jer je snimao tejpove svima, pa i ekipi dolje. Tako je nastala neka spojka. Brijem da su se Shot i Target upoznali sa Saletom i nakon toga su si slali demo snimke TBF-a, Young Lordza i drugih”.

On i Shot složni su u jednom: bila je to, kako kažu, 1994. godina kada su scene bile povezane bez obzira što u to vrijeme nije bilo interneta i mobitela. Zagrebačka scena je, ipak, ostavila puno upečatljiviji trag jer se na njoj dogodio Tram 11.

Tram 11 su stvorili prekretnicu u hrvatskom hip-hopu i vinuli ga u njegovo zlatno doba. Svoje skillove brusili su puno prije nego su 1 i 1 pretvorili u 11, “Hrvatskim velikanima” koji su 1997. izašli na kultnoj kompilaciji “Blackout Project: Project Impossible” ostavili su jak pečat na sceni, a socijalnim temama zainteresirali su diskografe čime je otvoren put za širenje jedne zanimljive kulture na sceni.

1997. je izašao i debi TBF-a “Ping-pong (Umjetnost zdravog đira)“, a dvije godine kasnije, 1999. prvi album Tramovaca pod nazivom “Čovječe ne ljuti se“. Bilo je već tada jasno da su se scene u gradovima razvijale, polagano etablirale i gradile status kojim su zakucale temelje hrvatskog hip-hopa.

Sam General Woo je, koliko god to nekima bilo smiješno, u Modroj lasti na pitanje o tome da usporedi stil Tram 11 s ostalim grupama odgovorio: “Svatko ima svoj stil. Rijeka, Split, Osijek, Zagreb… sve su to centri u kojima ima više grupa, imaju neku svoju domaću produkciju i stil repanja, razlikuju se. Usprkos tome, svi smo povezani – na ‘jammovima’, zajedno radimo i tako smo, na neki način, ujedinjeni putem hip-hopa“.

Upravo to je ključna rečenica koja najbolje opisuje stanje na tadašnjoj hip hop sceni – nekoliko centara koji su povezani i koji grade kulturu hip hopa, ostavljaju trag i stilom se, što je iznimno dobro, razlikuju jer na taj način različitoj publici mogu približiti hip hop kao jedan zanimljiv glazbeni pravac.

Doduše, same ’90-e, koje su bile sumorne, ujedno su bile i puno podložnije tlo da Tram 11 dobije na važnosti. Njihovo skiciranje sumorne svakodnevice bilo je direktno, bez figa u džepu, otvoreno su govorili o stvarima o kojima se, iz današnje perspektive koja je, rekli bi neki, prilično slična, zbilja ne treba govoriti.

Samo da su u karijeri napravili “Hrvatske velikane”, “Pad sistema” i “Vrućinu gradskog asfalta”, Tram 11 bi i dalje bio institucija hip-hopa jer su pogodili u samu srž ozračja i vremena u kojem su stvarali te su svojom lirikom bili glas jedne izgubljene generacije koja je tijekom tog vremena iskusila previše štete.

Svojim djelovanjem pokrenuli su stvaranje bosanske i beogradske hip-hop scene, ali su utjecali i na novije hip-hop izvođače u Hrvatskoj koji su izlizali njihove albume na kasetama i CD-ima i upijali mudrost Targeta i Generala Wooa.

Neki ‘novi’ hip-hoperi, koji su na sceni već dugo ali rijetko dođu na radar medija, poput Srkija i Ivija koji su nedavno izbacili spot za pjesmu “Dame znam” koja najavljuje izlazak EP-a, Ganeta koji je nedavno izbacio prvi snigl s nadolazećeg albuma “Nema u hipu hop”, Tibora koji je nedavno s flowdeepom izbacio “Metadon”, ili pak Suicidal koji je nedavno povodom skorog izlaska albuma izbacio pjesmu “Nada” na kojoj gostuje Bane iz Songkillersa, stasali su na glazbi Tramovaca.

Ipak, unatoč kultnom statusu Tram 11, našeg najznačajnijeg hip-hop sastava, važna je stavka, kako su i sami začetnici hip-op scene ranije u tekstu rekli, povezanost scena. General Woo i Target, ne samo kao Tram 11, ostali su dosljedni hip-hopu i njegovom samom korijenu, jer kada se danas pogleda na značajne glazbenike poput Elementala, TBF-a ili Ede Maajke, koji su također krajem ’90-ih zajahali na valu hip-hopa, oni su se danas odmakli od tog žanra i ne drže ga se striktno i temeljito poput Tramovaca.

Tram 11 je upravo svojim djelovanjem i “Hrvatskim velikanima” otvorio jedna vrata hrvatskom hip-hopu, zajedno s ostalim hip-hop sastavima iz različitih scena u Hrvatskoj udario temelje jednog od najznačajnijih glazbenih pravaca kod nas nakon Novog vala jer bi se, kada se bolje razmisli, ova dva razdoblja u hrvatskoj glazbi mogla uspoređivati po tematici i težini koju nose.

Hrvatski hip-hop je zasigurno jedna slojevita i nikad dovoljno istražena priča s obzirom da su među njenim akterima bili Stoka, Nered, Bizzo, Baby Dooks, Stupni i El Bahatte, a povratak Tramovaca probudio je nostalgiju i podsjetio koliko su njihove pjesme značajne i u današnjem vremenu. Možda bi se upravo zbog toga moglo reći kako se radi o koncertu godine jer fanovi postaju sretni dok ih Velikani smire.

Muziku podržava
Stisni