Toro Y Moi: “Ne uzimajte se previše ozbiljno”

Pod sinonimom Toro Y Moi američki producent, multiinstrumentalist i pjevač Chazwick Bundick izdao je tri studijska albuma. Njegova glazba kroz te je albume evoluirala od chillwave pokreta, funka do uplifting tonova disko glazbe uvijek zapakiranih u pomalo psihodeličnom Toro Y Moi futurističkom retro lo fi zvuku.

Toro Y Moi danas će se premijerno predstaviti hrvatskoj publici u zagrebačkom Aquarius klubu, a samo desetak sati prije Chazwicka smo uhvatili na telefonskoj liniji u Italiji.

Tko ili što je toro (bik) u imenu Toro Y Moi (Bik i ja)?
Za mene je to samo drugo ime za moju glazbu, umjesto da koristim svoje ime Chaz Bundick. Nikada nije imalo neko specijalno značenje. Jedino što sam htio, jest da bude na neki način drugačije. Izmislio sam ga kada sam imao petnaest godina a tada nisam razmišljao jako filozofski. Mislim da ima više nostalgičnu notu za mene jer ga imam oko deset godina i na toj razini mi puno znači.Koliko ti je klasično glazbeno obrazovanje pomoglo kod vlastite glazbe?
Vježbanje klavira bila mi je omražena stvar i nikad ga nisam volio. Majka me konstantno forsirala da vježbam a ja sam samo htio ići van igrati se. Sada sam prilično zahvalan za njeno forsiranje. Mislim, od svega naučenog nije mi ostalo previše, znam čitati note i odsvirati pročitano ali ne bih krenuo sam zapisivati svoje pjesme u notnom zapisu. Ono što mi je stvarno pomoglo je terminologija glazbe poput dinamika u pjesmi, forme pjesme i način sviranja.Je li teško prenijeti glazbu koju radiš solo u sviranje s bendom i kako ide proces?
Vježbam pjesme s bendom a onda odlučujemo koje dionice bi bilo najboljesvirati uživo a koje elektronski semplirati. Kada sam radio na “Causes of This”, nisam mislio da će išta od toga biti svirano pred tako brojnom publikom kakva je sad, tako da nisam mnogo razmišljao o strukturiranju pjesme, instrumentaciji, no sada to uzimam u obzir. Mislim da su novije pjesme zbog toga snažnije.Tvoj zvuk transformirao se u chillwave, disko, funk a u posljednje vrijeme čujem kako Toro Y Moi izvodi i progressive rock?
Netko je u posljednjem intervjuu to također pitao, ali to nije istina. Zbilja uživam u progressive rock i psychodelic jazz bendovima, no to mi je samo utjecaj a ne vrsta glazbe koju bih svirao. To je također teško za svirati, trebaš biti zaista dobar a ja ne mislim da sam baš toliko dobar. Smjer u kojem ja idem je više pop, no ne želim potpuno ući u njega, želim izazivati slušatelja. Ali želim da su pjesme ‘catchy’.

Dobivaš li inspiraciju od dobrih filmova ili crtića?
Da, često. No, ne utječe nužno vizualni aspekt na mene, više bi to bio soundtrack.

Najdraži film?
“Cannibal Holocaust” zbilja je odličan film i, kako se ono drugi zvao. “The Stronger You Get” ili tako nešto (bend u pozadini – “Ne, The Harder They Come“) Da, “The Harder They Come” (smijeh).

Kad smo već kod filmova, kada bih te stavio u “Star Wars” koji bi lik bio?
Najvjerojatnije bih bio Ewok jer mislim da su zbilja slatki i čupavi i žive u kul selima (smijeh).

Radiš li na novom materijalu?
Da radim na nekoliko novih pjesama.

Kada možemo očekivati novi album?
Sljedeće godine, u neko doba.

U vremenu kada glazbenik ne samo da treba stvarati, već i promovirati i prodavati svoju glazbu, što bi rekao da je najvažnije za tog glazbenika da uspije u takvom okruženju?
Najvjerojatnije samo da bude iskren, da bude što jest i da ne pokušava postati slavan. Mislim da je dosta ljudi zbilja opsjednuto željom da postanu poznati i to je zaista smiješno, znamo da takvo što neće dugo trajati. To je gubljenje vremena. Ne upuštam se u to da bih stvorio nekakav brend od sebe. Ključ je biti ono što jesi i ne uzimati se previše ozbiljno.

Razgovarao: Matija Vojvodić