Tonči Huljić; dotak’o je dno života

15605

Kod nas je čudna situacija; taman kad nekog problematičnog malo pohvališ kao ja Jelenu Rozgu nedavno povodom ‘ulaska’ u muzej, svakodnevica te demantira, i to dvostruko.

Zadnji primjer je razgoropađeni Tonči Huljić koji u odgovoru Remi iz Elementala ne bira birane riječi, ali ne kako bi se opravdao, jer to ni ne može, nego kako bi vrijeđao i odmah lagao da ne želi raspravu.Pa kad je već ušao u raspravu, ajmo raspravljati. Kad Huljić nekome, pa još Mireli Priselac koja je s Elementalom jedna od ključnih autorica domaće glazbe, odgovori da je “niži oblik života, onda tu nešto ne štima. Huljić je, naime, autorski toliko nizak oblik života da u druge može gledati samo prema gore.Šampion neukusa
A da bude gore upravo se za njega često koristila sintagma ‘niža estradna bića’ koju je on ovom prilikom pokušao okrenuti kao ‘pilu’ na svoju stranu. Ali ne ide to samo tako, pa nismo ni mi slijepci.

O ukusima se, dakako, raspravlja, a o neukusu pogotovo i tu je Huljić odavno šampion domaće estrade i čovjek koji u umjetničkom smislu ne može niže pasti. Baš je zato smiješno da na sasvim točnu procjenu Remi da je “…Vjekoslava Huljić hrvatskoj ženi naudila više nego svi hrvatski šovinisti zajedno. Nalijepila joj je da se realizira isključivo kroz brak, majčinstvo, da dopušta da je gaze i emocionalno zlostavljaju… A sad kroz ovu sirotu Rozgu poziva muškarca da dođe po ženu ‘ko slavljenik po tortu’…”, odgovara citiranjem pjesme “Romantika”.

Muziku podržava

Odlične dakako, u kojoj se muško-ženska situacija u tekstu obrazlaže kroz svakodnevnu situaciju, neusporedivo kvalitetnije od budalaština u tekstovima koje potpisuje Vjekoslava Huljić.

“Romantikom” protiv “Nirvane”
Ajmo biti skroz konkretni jer se u ovakvoj raspravi često zaboravi na suštinu. Tekst “Romantike” – “Ne srce to nije bilo cijelu noć i to nije bilo do jaja, bilo je 10 minuta, i nisi niš obavio do kraja…“, upravo je suprotno od onoga što veli pjesma “Nirvana”, a i većina tekstualnog opusa Vjekoslave Huljić u kojem su žene najčešće glupače za glupane.

Pjesma “Nirvana” je dobar – pardon, loš – primjer. Treba ga citirati mada ga je bolje zaboraviti što prije. Može li biti veće budalaštine od ovoga? “Ma uđi k’o pobjednik na svoje i uzmi što je tvoje, s dozvolom pa dođi k’o slavljenik na tortu i uzmi mi ljepotu, napokon.

I dok Vjekoslava Huljić mizernim metaforama priča o ženi kao torti i ostalim sitnicama koja samo treba pričekati svog idiota, Huljić komentira tekst u kojem nešto modernija žena veli frajeru da je “zglajzao“, da ju ne zadovoljava. Baš zato se pjesma i zove “Romantika”, ironično rekli bismo. “Romantika” je upotreba svakodnevnog govora, dok je “Nirvana” upotreba svakodnevnih banalnih idiotarija.

Veliki dućan horora
Još je bezobraznije što Huljić na legitimnu prozivku o grozomornom šundu koji godinama izlazi iz njegove radionice ljutit vrijeđa na sasvim drugoj razini, valjda u nedostatku argumenata. Bože moj, reći nekome “Za mene je ona niži oblik života, a s nižim oblicima života se ne upuštam u raspravu” znači upravo da se upustio u raspravu, opet se praveći blesav i zamjenjujući teze, kao i blesave bedastoća iz svog velikog dućana horora.

I dno ima dno
I ne radi se tu uopće o tome da treba biti nečiji advokat – Elemental su to što jesu kao što je i Huljić to što je – ali neki put te iznenadi da potvrđeni šund-maheri imaju obraza baviti se drugima. Nitko ne osporava pravo Huljiću da radi to što radi, dapače, nek se vidi nek se zna, ali nemojmo se zajebavati pa da nas još maltretira i sa svojim vrijednosnim sudovima.

Huljić je odavno dotakao dno estrade, ali čini se da ima još mjesta; i dno ima dno…

0 Shares
Muziku podržava