Australski glazbenik, nositelj titule CGP (Certified Guitar Player) i poznat po svojim brojnim energičnim gitarističkim nastupima kojima je dosad počastio hrvatsku publiku, vraća se u Hrvatsku 10.7., kad će u Opatiji nastupiti kao support legendarnom Chucku Berryu. Originalni i izvrsni glazbenik, simpatična i skromna osoba, u svom drugom intervjuu za Muzika.hr govorio je o obitelji, životu na cesti, brojnim suradnjama i, naravno, gitari.
Nastupate gotovo svake večeri i održite više od 300 nastupa godišnje. Večeras ste u Nashvilleu, a uskoro dolazite u Europu, gdje ćete za hrvatsku publiku nastupiti u Opatiji. Stoga me zanima kad nalazite vremena za vježbanje sviranja i pisanje novih pjesama?
Prvo, hvala na Vašem pitanju. Gitaru stižem vježbati gotovo svaki dan, ponekad više, ponekad manje, i to ovisi prvenstveno o intenzitetu nastupanja. Ali ja uvijek nosim jednu gitaru sa sobom, u kovčegu na leđima, i kad dođem na aerodrom, vadim je van i počinjem vježbati i pisati pjesme. 
Mnogo mojih pjesama je nastalo na aerodromu, u autobusu, u vlaku. Gdje god mi dođe inspiracija, ja napišem pjesmu, lokacija nije važna.
Surađivali ste s mnogo svjetski poznatih glazbenika, od Erica Claptona do Tine Turner. Koja od Vaših brojnih suradnji vam je ostala u najljepšem sjećanju?
Možda s Chatom Atkinsom. Bio je veliki užitak i čast za mene surađivati i snimati sa čovjekom koji je bio moj mentor, učitelj, i na neki način, moj otac. Bio je veliki užitak nalaziti se u njegovom društvu, i promatrati njegov prijelaz s uloge mog mentora u ulogu mog obožavatelja.
Surađivali ste s brojnim hrvatskim poznatim glazbenicima, od Gibonnija i Massima, do Josipe Lisac i Damira Halilovića Hala. Koja Vam je od tih suradnji ostala u najljepšem sjećanju i zašto?
To bi sigurno bila suradnja s Gibonnijem. Gibonni je jedan od najvećih hrvatskih talenata i jedan od mojih najdražih pjevača. On pjeva iz srca.
Prije godinu i pol je Gibonni, kome ste pomogli u snimanju njegova novog albuma, rekao da ste vi jedini glazbenik čija je prva stvar odsvirana u studiju ujedno bila i najbolja, i nije trebala nikakve prepravke. Čitao sam da su Vaši albumi često snimani u ‘jednom potezu’. Je li to razlog zašto imate toliko vremena za turneje?
(Smijeh) Možda. Kod mene se sve vrti oko zvuka. Kad je zvuk dobar za mene, imam osjećaj da mogu odsvirati bilo što, i osjećam se povezan s glazbom na uistinu dobar način. Ako zvuk nije dobar, onda se naravno poput svih drugih, borim.
Kad sam snimao u studiju s Gibonnijem, zvuk je bio jako dobar, imao sam dobar mikrofon, dobre slušalice. Tako kad sam tad sjeo dolje sa svojom gitarom, s tim mikrofonom i slušalicama, zvuk je bio jednostavno savršen. Dakle, kad je zvuk dobar, sve moje sposobnosti i instinkti izađu. Prekrasan je osjećaj imati dobar zvuk, jer tad jednostavno sviram bolje.
Je li ovakav način života ‘na cesti’ postao i jedini način života za Tommya Emmanuela?
Pokušavam postići bolju ravnotežu, jer imam djecu u Engleskoj, i trudim se posjećivati ih što češće. Kad sam tamo, onda ne radim. Malčice vježbam, ali većinu vremena posvećujem svojoj djeci. Postižem dobru ravnotežu, no htio bih ih viđati češće.
Ali ipak, ja moram imati vremena za vježbanje, za skladanje, i vremena za sebe. Također moram naći vremena za život ovdje, u Americi, u mom domu, jer ja ovdje živim. Nije to tako lako, brate. Ali pokušavam pronaći sreću, i biti sretan iznutra, jer je to veoma važno.
Gledajući Vas dok nastupate uživo, ili slušajući Vaše studijske albume, čini se nemogućim zapisati Vašu glazbu. Iznenađujuće, ipak se na tržištu može pronaći nekoliko knjiga s tabulaturama Tommya Emmmanuela. Zanimalo me tko zapisuje Vašu glazbu? Je li to težak posao? I najvažnije, jeste li Vi zadovoljni s njima?
Prvo želim reći da ja ne znam čitati glazbu i ne znam je zapisivati. Stoga moram pronaći nekog tko može pažljivo zapisati sve što ja odsviram u određenoj pjesmi, i napraviti tabulaturu dobrom za osobu koja želi učiti i koja zna čitati glazbu. To je dugotrajan proces, i traje otprilike jednu godinu da se završi jedna knjiga. Osoba koja to radi je jedan moj daroviti prijatelj, koji se specijalizirao za zapisivanje glazbe. On me prvo snima kamerom, pregledava u slow motionu, i tek tada zapisuje.
Prije četiri godine ste počeli intenzivno nastupati u Hrvatskoj. Do godine 2008. ovdje ste postali veoma popularan glazbenik i performer. Gdje ste bili prije 2004., i kako to da Vas tada gotovo nitko nije znao, a danas Vas gotovo svatko zna?
Odgovor je veoma jednostavan. Prije nisam nikad bio u Hrvatskoj. Kad ja dođem u Hrvatsku, želim napraviti vezu s Hrvatima. Ne želim putovati, doći, održati koncert, zaraditi neki novac i otići. Želim učiti o vama, ostvariti vezu s vama, i naravno, odsvirati vam svoju glazbu, jer to je moj posao i život.
Sretan sam što sam bio na hrvatskoj televiziji, i mnogo puta na radiju, jer to pomaže ljudima da shvate tko sam ja i što radim. I kao što vjerojatno znate, ja sam se mnogo puta vraćao da iznova održim koncert, jer shvaćam da nemam hit ploču, da nemam poznatu pjesmu, da nisam skladao glazbu za neki poznati film. Stoga se moram vraćati i iznova graditi tu vezu.
Nastupali ste na mnogim lokacijama u Hrvatskoj, od KD Vatroslav Lisinski u Zagrebu, pulske Arene, do malih nastupa smještenih na plaži. Sjećate li se i biste li mogli istaknuti koje Vas se od tih mjesta najviše dojmilo?
Jako mi se svidjela Dvorana Lisinski. Bio je veoma moćan osjećaj nastupati tamo jer su ljudi došli, pažljivo slušali, i osjetili glazbu u srcu. Lisinski je prekrasna dvorana i ja sam bio veoma počašćen što tamo mogu nastupati. Moj prvi nastup u Lisinskom ostao mi je u veoma dragom sjećanju.
Ranije u vašoj karijeri snimili ste neke pjesme na električnoj gitari. Planirate li u skoroj budućnosti prijeći s akustične na električnu gitaru?
Apsolutno! Planiram sljedeće godine okupiti sastav, ali moram planirati dosta unaprijed jer okupljanje benda zna potrajati.
U Hrvatskoj ponovo nastupate 10.7. kao support velikom Chucku Berryu. Volite li Berryevu glazbu i je li ona utjecala na Vaš stil sviranja?
Obožavam njegovu glazbu i nastupati ispred njega mi je velika čast. On je jedna od najvažnijih osoba u povijesti moderne glazbe. Ne samo da je veoma pametan, već uspijeva na izvrstan način spojiti riječi i glazbu. Chuck Berry je veoma nadaren glazbenik kojem se veoma divim.
Koga još iz područja R’n’B-a cijenite?
Mnogo njih. Wilsona Picketta, Marvina Gayea… Veoma cijenim i Earth, Wind and Fire.
Vidite li nekog iz mlađe generacije kao potencijalnog nasljednika Tommya Emmanuela?
Mnogo njih. Ustvari, baš je jedan mladić iz Australije u TV-showu osvojio 250.000 dolara svirajući moju glazbu. Ide mu veoma dobro.
Gospodine Emmanuel, smijete li se Vi baš uvijek, ili Vi također imate loših dana?
Kad se ne smijem, onda spavam.
