Them Moose Rush: “Volimo otkrivati nepravilne mjere”

1576

Bjelovarski progresivni rock trio Them Moose Rush posljednjih pet godina oduševljava kako publiku, tako i kritiku.

Branimir Kuruc, Nikola Runjavec i Vedran Marinko Komlen pjesme snimaju uživo, kombinirajući retro elemente s modernima.

Prije tri godine objavili su prvo izdanje “To Future Miss Sunshine“, nakon kojeg su izdali prvi, a godinu dana kasnije i drugi dio EP-a “Three pi“.Prvi ‘headliner nastup’ održat će 12. svibnja u zagrebačkoj Močvari, što je ujedno bio i glavni razlog za porazgovarati s bendom.Iako postojite već 5 godina, ispričajte nam kako su izgledali vaši počeci? Odakle se znate i kada ste došli na ideju da formirate bend?
Branimir je Nikoli u srednjoj školi pokazao gitaru i bili smo oni tipovi s dugim kosama i Nirvana majicama. Brzo smo počeli proizvoditi svoje zvukove i shvatili da želimo bend i da se želimo baviti muzikom. Marinko je Dankov brat koji je s nama išao u Gimnaziju i znali smo ga jer je par puta došao s nama na nogomet na Partizanovo i nismo tada znali da se zapravo zove Vedran. Nakon što smo svi počeli studirati, skužili smo da on počinje lupati bubnjeve, našli se i osjetili neku kemiju. S vremenom je postajalo ozbiljnije i danas smo prilično ponosni koliko smo napredovali i želimo i dalje jer u glazbi nema granica. Od tada ste nastupali na brojnim demo natjecanjima, koliko vam je to pomoglo? Je li to bitna stavka koju bi svaki demo bend trebao proći?
U našim godinama, i s tadašnjim znanjem o muzici to je svakako bilo prirodno i logično. Ako si već vješt na svom instrumentu, imaš jasnu viziju o bendu (u svakom smislu) i novac za neku pristojnu snimku slobodno možeš preskočiti demo fazu. Nama je dobro došla jer smo obično pobjeđivali na takvim natjecanjima, no znalo je to biti prilično stresno i ružno i rijetko koji bend znamo da je preživio to. Često vam se pripisuju usporedbe s The Mars Volta. Što mislite o takvim etiketama i koji su bendovi i izvođači u najvećoj mjeri utjecali na vaš glazbeni izričaj?
Za The Mars Voltu smo čuli nakon što smo npr. napravili pjesmu “Darling”. The Mars Volta su jedan od svirački najzahtjevnijih bendova na svijetu i lijepo je to čuti, no svako bolje uho će primjetiti da mi nismo takvog senzibiliteta (da ne kažem sviračkog kapaciteta), da smo više riff orijentirani, s puno kraćim pjesmama i na kraju krajeva jednostavniji. Usporedbe najviše dolaze zbog, na dijelove, jako slične boje glasa, ali to nam je priroda dala. Iako smo odrasli na prilično mainstream rock temeljima poput Led Zeppelina, Nirvane, RHCP-a… volimo otkrivati nepravilne mjere i micati vlastite granice poimanja aranžmana i muzike, tako da smo u zadnjih par godina otkrili masu žanrova, a može se reći da je na naš glazbeni izričaj utjecalo i ono što se odvija u blizini – npr. Seven That Spells.

Kako izgleda vaš stvaralački proces oko pisanja tekstova i glazbe? Kakvog slijeda se držite?

Kod nas, uvijek prvo glazba. Ona stvori neku atmosferu koja dolazi od nikuda i onda je zanimljivo to popratiti tekstom. Obično tijekom tjedna prikupimo popriličan broj riffova koje izvrtimo uzduž i popreko uz jammanje na probi, nastane neka melodija i to onda obično tek pred snimanje poprimi finalan oblik. Zna se dogoditi i da puno dijelova promijenimo nakon što ih snimimo.

Kod nas se često misli da bi moglo predstavljati problem kada bend na našem području izvodi svoje pjesme na engleskom…

Nikad to nismo percipirali kao problem. Jednostavno nas ne tangira, neopterećeni smo time i ne želimo trošiti energiju objašnjavajući zašto, onima koje to eventualno iritira.

Živite u Zagrebu, a u Klokočevcu imate probe, koliko vas život u metropoli inspirira u kreativnom smislu?
Pa život u metropoli je poprilično došao iz potrebe za financijskom samostalnošću. Svi radimo (neki studiraju – još (smijeh)) tako da se lijepo vikendom maknuti od svega i potpuno prebaciti mentalni sklop. To nas čini psihički zdravima i sretnijima, tako da se može reći i da nas taj ‘dvostruki život’ kojeg živimo kreativno inspirira u smislu da nam zadaje određen tempo.

Spotovi su vam dosta kreativni i inspirativni, dok primjerice posljednji za pjesmu “Redrum” ostavlja dojam potpuno drugačijeg stila i vizije. Kako to da vam je ideju dao upravo film “The Shining”?

Opet je prvo došla glazba. Skužili smo da je riff kojeg smo smislili simetričan – isto zvuči ako se pusti unatrag. To se slučajno potrefilo s poznatom frazom “Redrum” jer smo “The Shining” neposredno prije tog gledali i iako nije simetrična riječ podsjetilo nas je. Kasnije je bilo zanimljivo oblikovati ostatak pjesme u horor stilu, a posebno spot za koji smo se poprilično namučili i radili uz pomoć našeg dragog producenta Marka Mrakovčića. Bio je to logičan izazov nakon 2 prilično vesela spota – istražiti i drugi spektar naše kreative. Više mračan i uvrnut, što ljudima malo teže sjeda, ali nama je “Redrum” i spot i pjesma poprilična pobjeda u svakom smislu.

Muziku podržava

Zbog čega ste se odlučili na tehniku snimanja pjesama uživo, što mislite da ste dobili s time po pitanju zvuka?
Prvim dolaskom u profesionalni studio šokirali smo se autotjunovima, picajzliranjima i općenito što se sve radi u standardnom procesu snimanja i produkcije, tako da je naš odabir svojevrsni odgovor – “Daj idemo mi to drugačije i old school”. Dobili smo nekoliko stvari – oslobodili smo se okova metronoma i oslonili se na feeling te nismo programirali ubrzavanja i usporavanja; bilo je brzo i praktično – dosad je svaki naš materijal snimljen u 2-3 dana; bilo je više slobode za improvizaciju i bolji feeling jer nitko nije pod povećalom; zvuči to sve nekako kako je i snimljeno – iskreno, veliko i prirodno. Neke stvari smo izgubili tako da se može reći da smo sad spremni i na konvencionalne načine snimanja, ako ništa drugo, onda da vidimo i naučimo kako je to jer nam je s ovime sad poprilično jasno što se može dobiti.

Nakon prvog albuma “To Future Miss Sunshine“, radite na dovršavanju serije EP-a pod nazivom “Three pi“. Možete pojasniti zašto se se odlučili na takav koncept?

Imali smo hrpu pjesama kad smo krenuli s time, sve snimili, i činilo nam se zgodno objavljivati 5 po 5. S vremenom smo skužili da stalno radimo novo, nešto mijenjamo i slično tako da smo bacili hrpu ideja i razradili ih još bolje i opet snimili. Nekako je tempo snimanja, miksanja i kreative ukazao da je najbolje malo po malo, no onda stvarno kako spada.

I kako će zvučati novih 5 pjesama na posljednjem EP-u?
Opasno, a pozitivno. Kompleksnije, a plesnije.

Nedavno ste bili i na maloj turneji po Nizozemskoj, između ostalog i na Eurosonic festivalu, kako vam je bilo?
Odlično iskustvo koje nas je još ojačalo i gdje smo uspostavili super kontakte i poznanstva za daljnje turneje koje planiramo. Oduševljeni smo bili nivoom organizacije Eurosonica i ošamareni silom glazbene industrije i te mašinerije gdje je bilo teško popratiti što se sve zbiva jer je cijeli grad vrvio od pozornica. Ponosni smo što smo bili odabrani kao dio toga i kao nešto što treba čuti europska publika.

Imate li daljnjih ambicija za probijanjem u inozemstvu?
Da,
želimo što više ići van, što nam se nakon Nizozemske samo potvrdilo.
Planiramo još koju turneju i nadamo se pokojem europskom festivalu.

Gdje vas je publika do sada najbolje prihvatila i gdje je vama bio najveći gušt svirati?
Bilo je stvarno svakakvih svirki, ali nekako je baš sve pozitivno eksplodiralo prošlo ljeto na Ferragosto Jamu, gdje je bio fenomenalan zvuk i potpuno opuštena i prepuštena publika.

Što vas više privlači, klupska ili festivalska atmosfera?
Festivalska.

Što spremate za koncert u Močvari? Hoćemo imati priliku čuti i ove nove, još neobjavljene pjesme?
S obzirom da je to naš prvi klupski headlinerski nastup, složili smo jedan stvarno brutalan i konceptualan set s kombinacijom novih i starih pjesama. Bit će cepanje po četvrtoj dimenziji kao i inače.

0 Shares
Muziku podržava