Ennio Morricone je upravo ovih dana nominiran za WSA (World Soundtrack Awards), godišnju nagradu koju dodjeljuje World Soundtrack Academy.
Na ovogodišnjoj dodjeli nagrada američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti, Morricone, za mnoge najveći skladatelje filmske glazbe svih vremena, je u 87. godini života dobio svog prvog Oscara za najbolju originalnu glazbu iz filma, za svoju glazbu iz vesterna Quentina Tarantina “Mrska osmorka”.
Morricone je prije toga imao čak pet nepotvrđenih nominacija (i nagradu za životno djelo iz 2007.). Tako to ide s nagradama, nisu uvijek pravedne, no što bi tek rekao pokojni skladatelj Alex North koji je imao čak 14 nepotvrđenih nominacija, ili Thomas Newman koji i nakon 12 nominacija još čeka svoju nagradu. Također, Lalo Schifrin i Danny Elfman, dvojac koje će mnogi svrstati uz bok Morriconeu kao najveće filmske skladatelje, također još nisu osvojili svog prvog Oscara. Morricone je svog Oscara na koncu ipak dobio, za razliku od Alfreda Hitchcocka, koji je pet puta bio nominiran za najboljeg redatelja, no nagradu nikad nije dobio premda i njega mnogi smatraju najboljim svih vremena.
Kod Tarantina glazba nikad nije slučajna. Odjava uz Orbisonovu “There Won’t Be Many Coming Home” predstavlja iskupljenje cijelog filma, finalnu poantu o nasilju, mržnji i ratu. A uvrštavanje The White Stripesa na soundtrack možda ima veze za tim što je i Jack White ljubitelj špageti vestern soundtracka, barem ako je suditi po njegovom angažmanu na albumu “Rome“, kvazi-soundtracku za nepostojeći špageti vestern koji su napravili Danger Mouse i Daniele Luppi.
Na tom su albumu sudjelovali i ključni Morriconeovi suradnici s kojima je radio svoje legendarne soundtracke ’60-ih i ’70-ih, Alessandro Alessandroni (njegovi su ONAJ zvižduk i ONA gitara) i Edda dell’Orso (ONAJ sopran). Danger Mouse je pak svjetsku slavu stekao kao član dua Gnarls Barkley hitom “Crazy”, čiji je glavni hook sampliran iz soundtracka braće Reverberi za špageti vestern “Django, Prepare a Coffin” s Terrenceom Hillom u glavnoj ulozi.
Daniele Luppi je ranije napravio i album “An Italian Story”, posvetu soundtracima talijanskih filmova ’60-ih i ’70-ih. Špageti vesterni naime nisu jedini talijanski filmovi toga doba koji su imali fantastične soundtracke. Jednako fascinantna je i glazba iz talijanskih giallo trilera ili akcijskih krimića zvanih poliziotteschi. Također, granica između ‘visoke’ i ‘niske’ umjetnosti je u to doba u Italiji bila prilično mutna, pa skladatelji nisu pravili razliku između jeftinih žanrovskih filmova i filmova s većim umjetničkim ambicijama.
Morricone je i u žanru gialla ostavio dubok trag, napravio je glazbu za brojne giallo filmove, uključujući prva tri filma najvažnijeg redatelja žanra Daria Argenta (koji je zajedno s Leoneom i Bernardom Bertoluccijem napravio priču za “Bilo jednom na Divljem zapadu”!). Tarantina trileri manje zanimaju, pa u njegovim filmovima i soundtrackovima ima malo referenci na giallo. Tarantina više zanima akcija, u obliku vesterna, ratnog ili kriminalističkog filma.
Tarantinov “Inglourious Basterds” tako direktno referencira ratni film (tzv. ‘macaroni combat’ žanr) Enza G. Castellarija, a “Pulp Fiction” poliziotteschi Fernanda di Lea “La mala ordina” (likovi koje igraju John Travolta i Samuel L. Jackson u “Pulp Fiction” su preslika likova koje u “La mala ordina” igraju kultni glumci Woody Strode i Henry Silva). Sudeći po broju filmova iz žanra za koje je radio glazbu, Morriconea poliziotteschi nisu toliko zanimali kao gialli i špageti vesterni, no i tu je Tarantino u svojim “Nemilosrdnim gadovima” iskoristio njegovu glazbu iz jednog od boljih filmova žanra “Revolver”, redatelja Sergia Sollime s Oliverom Reedom i Fabiom Testijem u glavnim ulogama. Brojni su fantastični poliziotteschi soundtrackovi drugih skladatelja, a kao dvojicu koji su se najviše istaklu u žanru valja spomenuti Stelvia Ciprianija i Luisa Bacalova.
Uđete li u taj tajni svijet kultnih filmova i soundtracka, lako se navući i postati opsjednut talijanskim kompozitorima i otkrivanjem skrivenog blaga.
Tarantino je čovjek koji je najviše zaslužan za probuđeni interes u zadnjih par desetljeća za kultne i zaboravljene filmove, žanrove i skladatelje, a zahvaljujući Internetu taj svijet više i nije tako tajan. A što se tiče glazbe iz filma “Mrska osmorka”, kao što sam Quentin kaže, riječ je o još jedno sjajnom Morriconeovom soundtracku koji fanovi mogu staviti na policu ravnopravno pokraj drugih legendarnih djela maestra, i soundtracku koji će se i sam još dugo referencirati, samplirati i slušati.