Nakon prošlogodišnjeg nastupa Tinariwena u Vintage Industrial Baru, na istoj lokaciji krajem mjeseca (29. listopada) moći ćemo ponovno uživati u nastupu još jednih pustinjskih bluesera iz Malija – sastavu Tamikrest.

Jedan su od najpoznatijih world music bendova, a s obzirom na sličan senzibilitet i područje s kojeg dolaze, Tamikrest prozivaju ‘duhovnim sinovima Tinariwena’, iako su kod kuće među mlađom populacijom možda čak i popularniji od svojih starosjedioca.

Muziku podržava

Tamikrest je relativno mladi sastav iz sjevernog Malija, osnovan 2006. godine na području Kidala, čiji naziv na njihovom, Tamashek jeziku znači ‘spajanje, savez ili budućnost’. Logično, i sami su bili štovatelji Tinariwena i kombiniranja afričke tradicionalne glazbe s rockom, s obzirom da su s vremenom, pomoću moderne tehnologije, ali i turneje po Europi, došli do imena kao što su Jimi Hendrix, Bob Marley, Bob Dylan, Neil Young, Pink Floyd i Dire Straits, čiji su fanovi i sami postali. Upravo je ovo iskustvo otkrivanja nove glazbe utjecalo na njihov pristup prema glazbi, no uz zadržavanje osnovnog tuareškog prizvuka.

U trenutku formiranja njegovi članovi su svi bili u ranim 20-ima, a svatko je dolazio iz drugog mjesta. Ipak, našli su se i povezali kroz iste ideje i iste ciljeve. Djelovali su poput koalicije. Pohodili su i školu u Tinzawatenu, maloj oazi usred pustinje financiranoj od strane europske zaklade. Upravo su u toj školi postigli i osnovno glazbeno obrazovanje koje je sastavu kasnije pomoglo da do njega dođu mnoga poznata imena iz glazbene industrije.

Na festivalu Au Désert 2008. godine susreli su se s američkom-australskom grupom Dirtmusic, projektom američkog kantautora i producenta Chrisa Eckmana iz The Walkaboutsa. Sve je dakako rezultiralo suradnjom – Chris je kasnije producirao Tamikrestov prvijenac “Adagh”, na kojem je vlastiti pečat ostavio i glazbenik i producent Hugo Race, poznat kao bivši član Bad Seedsa Nicka Cavea. Suradnja s Chrisom se nastavila i kasnije, pod njegovom izdavačkom kućom “Glitterbeat Records”.

Svi u sastavu slušali su glazbu iz svih krajeva svijeta, stoga nije čudno i povezivanje s Dirtmusic, što je vođa sastava Ousmane Ag Mossa u jednom intervjuu i pojasnio: “Djelovalo je jako prirodno svirati s Dirtmusic. Oduvijek sam cijenio razne glazbene stilove pa je bio zaista veliki užitak svirati s drugačijim tipom benda. Glazba nije nešto što učiš, već nešto što učiš svojim ušima”. Sve je to dokaz kako glazba može prijeći sve barijere koje joj se nameću, poput jezika, kulture, stila…

Mladost ovih tuareških glazbenika oblikovao je građanski rat koji se dogodio između 1990. i 1995. godine. Nakon što je 2006. izbila nova pobuna, Ousmane Ag Mossa i njegov bendovski kolega Cheick Ag Tiglia odlučili su se boriti za svoje ljude – glazbom, a ne oružjem. Točnije, njihovi prioriteti su jasni: zajedništvo, educiranje, razvoj i mir; to je glavna misija Tamikresta.

Glavni autor i vođa benda, Ousmane Ag Mossa, čak i prije nego je naučio svirati gitaru i krenuo snimati imao je ambiciju biti odvjetnik. Imao je potrebu biti u mogućnosti izraziti težinu koju je osjećao u svom srcu. “Mi smo ljudi koji nemaju novinare, odvjetnike i branitelje. Ali tek kasnije sam shvatio da glazbenik može odigrati tu ulogu”, jednom prilikom je izjavio Ousmane. Iz rečenog se da zaključiti kako je itekako siguran u bendovsku misiju s obzirom na tešku situaciju Tuarega.

Iako s jedne strane svojom glazbom pružaju otpor, s druge strane im predstavlja nadu. Njegov san o neovisnosti Tuarega je neslomljiv, a razlog su desetljeća patnje koju su njegovi ljudi proživljavali, naročito žene. Stoga nije ni čudno kako mnoge pjesme s njihovog albuma “Chatma” pjevaju upravo o ženama u tuareškoj zajednici.

Ovo je dakle pravi rock’n’roll iz Sahare koji jednostavno morate čuti i vidjeti uživo. Mikrofon i gitara kao oružje dovoljna su sredstva da se na nenasilan način učini promjena i uputi na probleme koji vladaju te da o istome saznaju i ljudi van granica njihovog rodnog kraja. Svakako uspješnije nego da se bespomoćno promatra u tišini.

Muziku podržava
Stisni