Na današnji dan, 18. srpnja 1966., na prednjem sjedalu majčinog automobila mrtav je pronađen 23-godišnji Bobby Fuller, gitarist i pjevač benda The Bobby Fuller Four. Njihov najpoznatiji hit svakako je “I Fought the Law”, a ni do danas nije sasvim jasno je li Fuller ubijen, je li počinio samoubojstvo ili je njegova smrt bila nesretan slučaj.

The Bobby Fuller Four karijeru su započeli u Teksasu, no 1964. preselili su se u Los Angeles gdje ih je primijetio Bob Keane, vlasnik Del-Fi Recordsa i čovjek koji je ‘otkrio’ Ritchieja Valensa. Odmah im je postao producent i menadžer, a bend je – unatoč ‘Britanskoj invaziji’ koja već zakoračila na američko tlo – ostao vjeran stilu američkih rockera poput Valensa, Buddyja Hollyja i Eddieja Cochrana.

Muziku podržava

Manji hit “Let Her Dance” dogodio im se 1965., ali već godinu dana kasnije zahvaljujući hitu “I Fought The Law” upoznala ih je cijela nacija. Pjesmu je napisao Sonny Curtis koji se nakon smrti Buddyja Hollyja pridružio njegovom pratećem bendu The Crickets. Originalna verzija nikada nije došla ni blizu ljestvice, dok je Fullerova verzija u ožujku 1966. dogurala do devetog mjesta.

Menadžer Keane odlučio je unovčiti uspjeh pjesme pa ih je angažirao za razne holivudske klubove, dogovarao televizijske nastupe, a jedno su vrijeme bili i prateći bend Nancy Sinatre. Ipak, Fuller je navodno bio poprilično nesretan jer im je gust raspored onemogućavao snimanje novih pjesama.

U ranim jutarnjim satima 18. srpnja 1966., Fuller je obavio jedan telefonski razgovor, izašao iz stana, sjeo u majčin Oldsmobile i nekamo se odvezao. Istog dana, ispred istog tog stana, u uredno parkiranom Oldsmobilu pronašli su njegovo tijelo. Bio je neprirodno izvaljen preko cijelog prednjeg sjedišta licem prema dolje, a pored njega su našli kanister s benzinom. Kako je kasnije rekla njegova majka, kada se vratila iz posjeta, automobila nije bilo. Pola sata kasnije izašla je po poštu i ugledala vozilo na parkiralištu. Otvorila je vrata, zapuhnuo ju je miris benzina, pomislila je da je Bobby zaspao, a onda je shvatila da je mrtav.

Ogromna rupa u priči pokušavala se zakrpati mnogim objašnjenjima: počinio je samoubojstvo udišući benzinske pare. Policija se složila i uklonila kanister bez da je uzela otiske prstiju. Modrice po njegovom tijelu nekima su bile sumnjive, no obdukcija nije pružila dovoljno dokaza za teoriju da je pretučen. Udisanje para u kombinaciji s ljetnim vrućinama može dovesti do podljeva, objasnio je patolog označivši Fullerovu smrt kao ‘samoubojstvo nesretnim slučajem’.

Par mjeseci kasnije, kao službeni uzrok smrti prihvaćena je teorija o nesretnom slučaju koji je doveo do gušenja. Međutim, nekoliko je pitanja ostalo otvoreno: zašto bi se momak na pragu slave ubio? I zašto je njegovo tijelo bilo u uznapredovalom stadiju rigora mortis ako je automobil pred kućom bio samo 30 minuta? Teorija je bezbroj: Fuller je preminuo jer se predozirao, ubio ga je Keane kako bi pokupio novac od osiguranja, a neki tvrde da je u svemu svoje prste imao Charles Manson.

U knjizi “I Fought the Law: The Life and Strange Death of Bobby Fuller” autori Miriam Linna i Randy Fuller (Bobbyjev brat) tvrde da je za Bobbyjevu smrt kriv Morris Levy, vlasnik Roulette Recordsa s utjecajnim mafijaškim poznanstvima. Keane je 1966. sklopio ugovor s Levyjem koji bi trebao distribuirati pjesme benda, a Bobby se htio izvući iz tog poslovnog odnosa.

“Bend je” – priča Linna – “bio na rubu raspada, Bobby je htio maknuti se i započeti solo karijeru.”

I nakon pola stoljeća Fullerova smrt nije razjašnjena, ali glazba živi i dalje. “I Fought the Law” obradili su brojni izvođači: Bruce Springsteen, Tom Petty, The Ramones, Dead Kennedys, Sex Pistols, Green Day, Bryan Adams i mnogi drugi, a 1979. bila je prvi američki singl za The Clash.

Muziku podržava
Stisni