Svi na pod!: “Želimo vam skrenuti pažnju na nešto lijepo”

Beogradski elektro-pop bend dolazi zagrebačkoj publici predstaviti svoj
drugi, nedavno izdani album “Mladost”, gdje će se 17. travnja u Tvornici kulture pobrinuti da vas sve bace na pod.

Svi na pod! čine Bojana Vunturišević (vokal, klavijature), Petar Rudić (producent i programer), Jamal Al Kiswani (flauta i saksofon), Ivan Mirković (gitara), Ivan Mihajlović (bas) i Goran Milošević (bubanj), a nama se prije samog koncerta javio Petar…Hvaljeni ste! Zašto?
Svi na pod! je bend koji se pojavio u trenutku kada se na srpskoj glazbenoj sceni ništa posebno nije događalo. Skupa s jos nekoliko bendova, postali smo predvodnici ‘novog srpskog pop-zvuka’. Donijeli smo neki novi interesantan zvuk, mješavina elektronike i žive svirke, s energičnim saksofonima, čvrste ritam sekcije i autentičnim ženskim vokalom. Mislim da je to bila dosta bitna kombinacija u tom trenutku kada se na sceni skoro ništa nije događalo.

Dio benda je muzički obrazovan. Koliko smatrate muzičko obrazovanje bitnim u stvaranju muzike?
Pola ljudi iz benda su mužički školovani, dok je druga polovica samouka. Jako je bitno da se bude iole muzički potkovan, pošto to olakšava rad u studiju. S druge strane, učeći muziku na ‘instinkte’, muzičar može unijeti nešto totalno individualno u svoj rad. Svakako da je školovan muzičar operativniji u studiju.Kako bi opisali vaš zvuk i muziku koju stvarate?
Mislim da smo još uvijek u onoj iskrenoj fazi stvaranja i muziciranja. Slušamo dosta strane i domaće bendove, promatramo šta se događa oko nas, ali ne pratimo slijepo trendove. U posljednje vrijeme volim izraz ‘pristojna’ muzika. Preplavljeni smo morem nepristojnih novokomponiranih spotova koji današnji klinci gutaju kao bombone. Volio bih da makar malo skrenemo pažnju na nešto drugačije, nešto lijepo. Sam zvuk je zvuk klasičnog modernog rock benda.

O drugom albumu “Mladost”…
Novi album sniman je skoro dvije i pol godine. Imamo tu sreću da imamo svoj studio Destilerija, pa je većina materijala tu stvarana. U Studiju 3000 i Plavoj Kući je također snimano. Miks su radili Goran Antović za osam pjesama, Marko Kon za tri i Srđan Zdravković za jednu. Zajedno cijeli bend dolazi do aranžmanskih i zvučnih rješenja, ali ja na kraju dovedem cijelu zvučnu sliku 80% pred miks. Skoro sva snimanja sam obavljao sam u Destileriji, osim izuzetaka kad su članovi benda zbog obaveza morali snimati u studijima u kojima rade. Dosta se razlikuje zvučno i autorski od prvog albuma. Uvijek smo spremni za eksperiment i pomicanje granica. Ovog puta imali smo manje gostiju/suradnika i bili smo više okrenuti jedni k drugima. Ida Prester nam je pjevala prateće vokale na jednoj pjesmi, Miodrag Cicović iz Straight Mickey and the Boys je sudjelovao na dvije, umjetnička skupina Kružok na jednoj, Nebojša Keba Zulfikarpašić skoro na svim pjesmama, Saša Ivanović je isto imao udjela… Svatko tko je prošao kroz studio, imao je utjecaja na stvaranje ovog albuma. Na kraju smo snimili album kojim smo vrlo zadovoljni kako zvučno, tako i autorski.Kakvi su vam planovi s novim albumom?
Planiramo da ne planiramo (smijeh). Nadamo se samo lijepom vremenu i putovanjima po ex-Yu regiji, za sada. Maštamo i da se obogatimo i pobjegnemo u neke ljepše krajeve gdje ćemo se isključivo baviti muzikom i živjeti od iste. Nadamo se da ćemo s drugim albumom otići do kraja svijeta.

Kako nastaje vaša muzika i gdje? Odakle inspiracija dolazi?
Prvo muzika nastane u našim glavama, nosimo je sa sobom kao dio svakodnevnice, a provedemo je u djelo uglavnom u studiju ili na probama. Svi smo podjednako umješani u autorski rad, a tekstove uglavnom radi Bojana, opet ima uvijek pomoć i podršku cijelog benda kao i prijatelja sa strane koji nisu direktno vezani za bend.

Imate dosta ljudi s kojima surađujete. Kako birate s kim ćete surađivati? S kim biste u budućnosti voljeli ostvariti suradnju?
Suradnje uglavnom dolaze spontano. S puno muzičara se družimo i znamo, pa je normalno da dođe i do suradnje. Budući da je to kod nas vrlo spontan proces, neka to bude iznenađenje i za nas same.

Nastupali ste dosta po regiji, kakva iskustva imate?
Uglavnom su vrlo pozitivna iskustva. Uvijek naiđemo na normalne ljude koji su željni čuti šta im susjedi rade.

Imate dosta jak vizualni identitet kao bend. Koliko to smatrate bitnim, u usporedbi sa samom muzikom koju stvarate?
Danas je jako bitno da jedan bend ima jak vizualni identitet. Na žalost, muzika se danas sve više gleda, pa je samim tim proširena ekipa koja se bavi jednim bendom. Sve nam to govori u prilog da nam stiže globalizacija na mala vrata. Uskoro ćemo imati gomilu identičnih bendova koji se smjenjuju kao modne kolekcije (smijeh). Na sreću, tamo gdje je jak mainstream uvijek postoji dobra underground scena.

Kako gledate na internetizaciju?
Internet je danas najveći marketinški alat. Kada bi internet stao na par sati, mislim da bi nastupio totalni kaos. To nam govori koliko je internet bitan u svakom segmentu života. Napravili smo naše virtualne kopije koje posluju, vole se… žive, u nekom digitalnom obliku. Uhvatili smo trenutak kada je nastajao mp3 kao medij koji je totalno promijenio tijek same muzičke industrije, dobro smo iskoristili internet i koristimo ga još uvijek u marketinške svrhe.

Elektronika i kompjuter na pozornici… Što se sve događa live?
Elektronika je postala sastavni dio našeg izraza. Dijelom je to zbog toga što pjesme nastaju u studiju pored računala, a dijelom zato što je to moj način da sudjelujem u muziciranju. Nije bitno je li analogno ili digitalno, cijenim da je zvuk zvuk. Bitno je kako to sve skupa radi, izazove li neku emociju i kakvu? Za live koristim računalo i audio program Ableton u koji prethodno ubacim već unaprijed pripremljene semplove s kojima na nastupima improviziram (stavljam razne efekte, skraćujem, produžavam…). Kao kontroler koristim i jednu malu midi klavijaturu na kojoj često i zasviram. Pored računala koristim i Kaossilator pro, analogni sintisajzer koji ima touch pad umjesto dirki. Mogućnosti te sprave su beskonačne, jer je praktički nemoguće odsvirati istu dionicu dva puta. Uvijek je različito. Bubnjar je povezan s mojim računalom, uvijek ima slušalice s metronomom i zajedno činimo osnovu na koju se cijeli bend nadovezuje.

Što možemo očekivati u Tvornici?
Dat ćemo sve od sebe da vas bacimo na pod (smijeh). Posljednji nastup imali smo u Zagrebu isto u Tvornici i bilo je više nego sjajno. Slobodno mogu reći da nam je to jedan od najboljih nastupa u karijeri.

Nastupali ste na raznim festivalima. Kakvo vam je to iskustvo u usporedbi sa solo koncertom?
Nastupi na festivalima su uvijek napeti zbog toga što imaš striktnu satnicu i moraš se uglaviti zajedno s ostalim bendovima. Solo koncerti su bolji iz razloga što imamo prostora osmisliti skoro sve, od scenografije do kostima… Lijepo je to kad se možeš detaljnije pozabaviti tonskom probom.