Što je muzika bez slobode govora?

1414

U dramatičnom sužavanju sloboda izražavanja mišljenja ovaj je vikend donio bar male tračke nade da će akcija dežurnih cenzora potpomognuta uličarima vulgaris dobiti adekvatnu reakciju.

I to ne u uvrijeđenom uzvraćanju istog, nego u emitiranju dobrih vibracija. Drugačije nije moguće objasniti susret komičara, satiričara, glumaca i muzičara 1. travnja 2016. u Zagrebu na Zrinjevcu. Bila je topla, vesela večer, a cijelo događanje je izgledalo kao susret starih prijatelja.

Uostalom, pred pravim prijateljima se uvijek može reći svoje mišljenje, tako da je prosvjed “Za satiru spremni” bio i pokazna vježba kako bi Hrvatska trebala izgledati ako bi se ljudi mogli slobodno izražavati, naravno bez prijetnji, ušutkivanja, zastrašivanja i nasilnih poruka.

Zrinjevac je u taj čarobni petak navečer slobodno mogao dobiti etiketu ‘hate free zone’. Jest, pokazivao se srednji prst vladajućima, no s razlogom, jer kakva je to vlast koja se boji propitkivanja, koja se boji kritike, koja se boji drugačijeg mišljenja?

Muziku podržava

I kakva je to emisija “Montirani proces” koju ‘nitko ne gleda’ ako na prosvjed protiv njenog ukidanja dođe par tisuća ljudi? Koju rade ‘netalentirani ljudi’? Koji je to proizvod hrvatske komedije do sada izazvao ovakav revolt građana u hrvatskom glavnom gradu? U konačnici, do sada čak nije bilo niti peticije da se snimi nastavak “Tko pjeva, zlo ne misli”…

“Možda nas je manje nego na onom u Savskoj, ali pokazujemo zube. Uostalom imamo više zuba nego na onim drugim skupovima za slobodu govora mržnje” prišapnuo mi je jedan newsbarovac. “I onda možemo bolje prožvakati janjetinu” dodao je drugi posjetitelj.

Elemental, Chishche lishche, Renato Metessi, One Piece Puzzle, Kandžija (koji je prisustvovao posredstvom moderne tehnologije) i drugi muzičari su drugarski dali potporu slobodi govora i ne manje važno, svi zajedno dali su podršku napadnutom novinaru Anti Tomiću, možda za ovu priliku ne manje važno za reći iskrenom poštovatelju glazbe, pogotovo americane. Uostalom, što je muzika bez slobode govora? Što je pjesma bez slobode duha? Govno na kiši?

Možda griješim dušu, no čini mi se da je svoj udio za slobodu govora dao i Gibonni sutradan na svom koncertu na Trgu bana Jelačića izvodeći pjesmu “Toleranca”. U samom klimaksu koncerta na Trgu, uvodna strofa “Opet se škripje zubima i s ove i s one strane, i opet se žuri ljudima, da siđu na niske grane” dobila je pripadajući kontekst i smisao. Odjednom ne toliko prepoznata pjesma iz Gibonnijevog portfolija je zazvučala kao veće od života, kao uskršnja propovijed koju neki hrvatski biskupi nisu uspjeli izreći, jer su morali napasti novinare da su Zlo.

Kakve god da su bile propovijedi, petak navečer je bila duhovna obnova za one napaćene građane koji odbijaju isključiti mozak prilikom procesa razmišljanja. Na kraju te večeri sjetio sam se pjesme Joni Mitchell “Woodstock” i osjetio sam da se iznad svih nas puška pretvorila u leptira. Vjerujem da će ona ista puška kojom ministarstvo kulture puca u slobodu govora postati leptir, vjerujem da će zadrtost ljudi iz trenutne vlasti biti jednog dana pretvorena u električnu energiju i osvjetljivati gradove, kako je to davno predvidio genijalni Nikola Tesla.

I naravno, da će biti struje i za kakav dobar rock koncert.

0 Shares
Muziku podržava