St Germain: “Stvarno je sjajno kad vas sluša publika iz svih dijelova svijeta”

Nakon petnaest godina Ludovic Navarre vratio se “St Germain” albumom i samo još jednom potvrdio kako kvalitetna glazba treba malo vremena.

Nakon tri sjajna albuma, hvaljena od kritike i publike, došlo je vrijeme za malo eksperimentiranja. Naime, novi album nudi modernu jazz glazbu pomiješanu s tradicionalnim stilom, točnije malijskom tradicijskom glazbom i glazbenicima. Dugo je Ludovic pripremao teren i pažljivo komponirao dijelove u cjelinu.

Kako je i sam rekao da ne voli ponavljati istu stvar i želi se mijenjati sa svakim albumom, tako smo dobili jednu eklektičnu mješavinu raznih elemenata.Nakon mnogo nastupa po festivalima i koncertima, surađivanja s raznim glazbenicima, odlučio je ući u studio i ponuditi još jedno vrijedno izdanje. Prije nastupa u Zagrebu, 7. studenog, porazgovarali smo s Ludovicom a on nam je otkrio mnogo toga o sebi, svojoj glazbi i onome što možemo očekivati od nastupa u Tvornici.Trebalo vam je 15 godina da izdate album. Zašto ste čekali toliko dugo?
Od 2000. do 2002. sam bio na turneji, imao sam više od 250 nastupa na festivalima diljem svijeta. Nakon toga sam trebao odmor od glazbe. 2004. sam producirao album za Soela (Warner Jazz), trubača koji je svirao na “Touristu” i na turneji. Posljednji nastup je bio u Kini 2005. i onda 2006. pripreme za moj album s istim glazbenicima. Nisam bio zadovoljan pa sam obrisao sve i počeo ponovno s malijskim roots glazbenicima.

Svi albumi prošli su vam jako dobro i kod publike i kod kritike. Nalazite li zadovoljstvo u tome da ste prihvaćeni i pravite li glazbu za publiku ili za sebe?
Naravno, glazba je univerzalni jezik i stvarno je sjajno kad vas sluša publika iz svih dijelova svijeta poput Novog Zelanda, Južne Afrike, Južne Amerike, SAD-a, Velike Britanije…Vaš stil je opisan kao mješavina housea i nu jazza. Je li to za vas točan opis i kako biste vi opisali svoj stil?
Mogu reći da sam više u stilu deep housea pomiješanog s jazzom, bluesom i reaggeom. Kada radim novu pjesmu, već znam što želim učiniti, imam generalnu viziju i onda počinjem snimati glazbenika jednog po jednog. Glazba se stalno razvija s njihovim načinom sviranja. Poslije toga radim sam s novim uzorkom i inkorporiram sve elemente. Ponekad može potrajati mjesec dana da napravim pjesmu onako kako želim.

Kakvu glazbu slušate i kakva vas glazba inspirira za stvaranje vlastite?
Slušam reagge, jazz, soul, blues, zapravo sve vrste glazbe. Nisam pratio elektronsku glazbu dugi niz godina, zapravo samo dio deep housea iz Južne Afrike. Kod mene možete prepoznati unikatan zvuk glazbenika poput Black Coffee, Culoe de Song, Bodhi Satva. ATJAZZ je radio remikseve za “Real Blues”, on već dugo radi s afričkim glazbenicima.

Koje glazbenike preferirate?
Moja omiljena glazba je blues za vokale i način na koji John Lee Hooker svira gitaru, na primjer. Također volim stare jazz umjetnike poput Glenna Millera, Milesa Davisa i sjajan vokal Nine Simone, Herbiea Hancocka također.

Što danas mislite o albumu “Tourist”?
Jako sam ponosan na “Tourista”, ali meni nije zabavno ponavljati istu stvar. Etiketa Blue Note otvara vrata za mnogo jazz festivala i svirao sam svoju glazbu drukčijoj publici od one koja sluša elektronsku glazbu. I na turneji su mi se pridružili neki jako veliki glazbenici, poput Herbiea Hancocka, Montrya Alexandra, Ernesta Ranglina i Claudea Nougara, sjajnog jazz pjevača i pjesnika iz Francuske. Ovi legendarni glazbenici zaista proširuju horizonte i svjetonazore.

Vaš je novi album kompleksna mješavina raznih stilova, ali afrička vibra je jako prisutna. Što ste htjeli reći s tom odlukom da uključite afričku glazbu i nalazite li da je to pomalo eksperimentalno?
Odavno sam slušao jako mnogo afričke glazbe i istraživao o Maliju. Malijska je glazba za mene najbliža bluesu, malijske glazbenike je bilo najlakše pronaći u Parizu, postoji velika malijska populacija u mome susjedstvu. Zaista sam želio više tradicijski zvuk i ovi glazbenici sviraju tradicijske instrumente. Vokali Nahawe Doumbije na “Sittin’ Here” snimljeni su u Bamaku, glavnom gradu Malija. Ona je izvrsna malijska glazbenica i također sam otkrio Zoumana Tereta, sjajan vokal koji svira So Kou (mala violina) na “How Dare You”. On je smatran jednim od majstora violine u Maliju.

Imali ste dosta remixa i kolaboracija…
Zapravo i nisam napravio toliko puno remikseva u ovih dvadeset godina. Zadnji je bio za Gregorya Portera na “Musical Genocide” na etiketi Blue Note. Kolaboracije su bile na početku French Touch pokreta 1991. na etiketi F Communication. Da, razmišljam o novim kolaboracijama u 2016. godini.

Što možemo očekivati na vašem prvom gostovanju pred hrvatskom publikom?
Da uživate u showu!