U brdu novih mladih hrvatskih izvođača bend Valetudo se istaknuo šarolikošću svojeg prvijenca “Ekvator“, koji je izdan prije nekoliko mjeseci. Teme su mu standardne ljetne, partiji, more, plaža, seks, žene i sve što ide uz to, a žarnovski je vrlo širok, od balada do žestokih dance ritmova.
O albumu, planovima za budućnost, nastupima, Dubrovniku i još mnogo toga priupitali smo putem e-maila glavnog vokala Valetuda, Srđana Obada, pa u sljedećim redovima možete pročitati njegova razmišljanja i odgovore.
Nedavno se izdali svoj prvijenac “Ekvator“… Kako ste zadovoljni s odjekom publike i kritike na album?
Pa mogu ti reći da smo ugodno iznenađeni, dosadašnje reakcije su jako pozitivne, a naša najveća satisfakcija je to da smo uspjeli prenijeti naš film javnosti.
Kako teče promocija?
Malko smo nezadovoljni jer malo nastupamo, ali valjda to mora tako biti u početku, a što se tiče medijske eksponiranosti, s obzirom da nam je “Ekvator” prvijenac, jako smo zadovoljni.
Nedavno ste nastupili na Vip Inmusic festivalu? Kako vam se svidjelo? Što misliš o takvim događanjima?
Smatram da je takva vrsta festivala potrebna Hrvatskoj kako bi naši bendovi napredovali prije svega u iskustvenom smislu, a i kako bi se počelo razmišljati o osmišljavanju originalnog scenskog nastupa.
Koji nastup vam se najviše urezao u sjećanje s tog festivala?
Sonic Youth!
Vratimo se malo na album… Dolazite sa samog juga Hrvatske, iz Dubrovnika, pa je vaša glazba prepuna mediteranskog zvuka, zabave, žena, plaža i svega što ide uz to. Kako vam dolaze sve ideje?
Pa, iz života ljeti u Dubrovniku. Kad malo bolje pogledaš, očima slučajnog prolaznika, uočiš toliko zanimljivih detalja. Jednostavno ne možeš ostati ravnodušan, a da to ne zapišeš.
Kako to da je album dobio ime po pjesmi “Ekvator”, a ne po prijašnjoj uspješnici “Mediteraneo”, koja imenom mnogo bolje opisuje cijeli materijal?
To si jako dobro uočio, ne poričem da to nije bila jedna od ideja, ali pošto je naziv Mediteraneo sve prisutniji kod naših izvođača, ‘zaokružili’ smo album s nazivom “Ekvator” i uhvatili se sredine, što nas na neki način i karakterizira.
Zvuk vam je pravi ljetni, prepun funka, popa, dance ritmova, ima tu svega, od šansone do housea… Niste li ga malo previše šaroliko obojili?
Pa možda i jesmo. Kao i svaki inspirativan bend ne pridržavamo se nekih postavljenih pravila načina izražavanja, ali profil benda se pomalo kristalizira u novim pjesmama, što je sasvim normalno.
Kako slažete same melodije pjesama, pošto vas je sedmorica vrsnih glazbenika u bendu? Da li se svodi na neke kompromise ili postoji samo jedan autor?
Ne, dva su autora, Nikša Selmani i moja malenkost, a aranžmani su stvar kompromisa benda.
Imate vrlo zanimljivo ime, po jednoj borilačkoj vještini. Tko je došao do tog imena i zašto baš Valetudo?
Valetudo znači da je sve dozvoljeno, naravno, u našem slučaju je to u glazbenom smislu, a samu riječ su donijeli u naš prostor Zeko i Vjeko nakon jednog partija, inspirirani potezima jednog od valetudo boraca koji je ipak na kraju dobio degenek.
Kako gledate na hrvatsku glazbenu scenu danas?
Mislim da joj je definitivno potrebno osvježenje! Nadam se da je pitanje vremena kad će se to dogoditi .
Koji su vam uzori bili u prošlosti, a što se danas sluša?
Pa David Bowie, Queen, The Cult, James Brown… A danas Red Hot Chili Peppers, Tito & Tarantula… I stalno preslušavam nove uratke Valetuda.
Kako gledate na to da vaš Dubrovnik postaje sve elitnije svjetsko ‘jet-setersko’ mjesto za odmor? Ne postaje li malo previše gužva ljeti u Dubrovniku?
Pa i mi se na neki način mijenjamo s Dubrovnikom, ne kažem da postajemo ‘jet-seteri’, nego dapače prihvaćamo od svega toga što nam odgovara, a što nam ne odgovara, velikodušno ih molimo da odnesu sa sobom. Gužva jest, ali zato i imamo barke da odemo na zasluženi odmor.
Pitanje za kraj… Kakvi su planovi za budućnost?
Snimiti novi materijal i nastojati svirati po cijeloj Hrvatskoj, a i šire.
