SoundScan – mozak muzičkog biznisa

    1722

    U vijestima portala Muzika.hr često se provuče jedno ime koje većinom i ne doživimo, a bez njega ne bi bilo ljestvica najprodavanijih albuma, singlova, izvođača i ne bismo znali kada se ruše razni rekordi.

    Iza svih tih vijesti stoji Nielsen SoundScan, svakako najvažnija analitička agencija koja pruža informacije diskografima, nakladnicima, izdavačima i izvođačima. Sami sebe opisuju kao informacijski sustav koji prati prodaju glazbenih audio i video uradaka u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi.

    Brojke o prodaji dolaze izravno s blagajni više od 14.000 trgovina i obrađuju se na tjednoj bazi, svake srijede.

    Muziku podržava

    Nielsenove usluge za kreiranje svojih ljestvica koristi magazin Billboard, sve veće dnevne novine i časopisi, te televizijske kuće MTV i vh1. Postoji na stotine različitih ljestvica koje se obrađuju ovisno o potrebama naručitelja. Najpoznatije su one Billboardove ljestvice, ponajviše Hot 100 (za singlove) i Billboard 200 (za albume). Također, na stranicama Billboard.biz možete vidjeti koje se sve ljestvice prate, no trebate biti registrirani.

    Kompanija Nielsen ujedno je i vlasnik sustava Broadcast Data Systems (BDS) koji prati radijsko i televizijsko emitiranje pjesama, te nadzire više od 1.600 zemaljskih i satelitskih radio postaja i glazbenih kanala. Također, tu je i BookScan (za knjige), EDI (za filmove), a postoje i posebni sustavi za praćenje prodaje mobitela, aplikacija, računala, televizijskog programa, računalnih igara, VHS kaseta, DVD-ova i slično. Ukratko, gotovo sve što je na bilo koji način vezano za industriju zabave, pokriveno je Nielsenom.

    Nielsenovi podaci nisu javni i da bi im se pristupilo potrebno je platiti članarinu koja – ovisno o broju i vrsti sadržaja koji vas zanima – prilično varira. Najjeftiniji paket stoji nekoliko tisuća dolara godišnje, no pristup podacima uopće ne ovisi o dubini vašeg džepa, jer SoundScan odlučuje po samostalnoj (pr)ocjeni kome ga omogućiti.

    Prije nego što su sredinom sedamdesetih prošloga stoljeća u upotrebu ušli bar kodovi, podaci o prodanim albumima vodili su se ručno. Billboard je imao svoje odabrane trgovine u kojima su trgovci vodili statistiku najprodavanijih albuma po žanrovima. Ipak, umjesto da ispunjavaju složene upitnike, najčešće su samo nagađali koji su albumi najprodavaniji, pa relevantne ljestvice nisu prikazivale stvarno stanje stvari.

    Pojavom bar kodova otvorile su se nove mogućnosti, pa su dva stručnjaka – bivši promotor Mike Shalet i statističar Mike Fine – razvili sustav koji će pratiti tjednu prodaju albuma u američkim i kanadskim trgovinama: tako je 1991. godine rođen SoundScan.

    Spomenuli smo da SoundScan prati 14 tisuća prodajnih mjesta i to izravno preko blagajni, a veliku mu pomoć pruža i baza podataka ISRC (International Standard Recording Codes). Treba napomenuti da ipak ne uzimaju podatke sa svih prodajnih mjesta, već je uzorak puno manji: točno se zna koje su trgovine reprezentativne, a onda se na temelju tih podataka kreiraju podaci za ostale trgovine.

    Svaki puta kada trgovac skenira, recimo, bar kod nekog CD-a, taj podatak prikupi Nielsen. Bar kod u Sjedinjenim državama najčešće broji 12 znamenki, a vrlo je sličan našem JMBG-u iz kojega se može iščitati datum i godina rođenja, regija rođenja i spol. Naravno, prvo je potrebno dobiti bar kod, a zatim ‘prijaviti’ svoje izdanje Nielsenu kako bi ga ovaj nogao uvesti u bazu i kasnije imao s čime usporediti.

    Prvih 5 ili 6 znamenki bar koda predstavljaju diskografa, a brojke dodjeljuje Uniform Code Council. U njima se krije zemlja porijekla, te ime diskografa. Iza njih slijedi 4 ili 5 znamenki koje predstavljaju izdanje, autora i naslov albuma. Iduća znamenka označava medij: primjerice, vinili imaju oznaku “1”, CD-ovi oznaku “2” i tako dalje. Posljednje znamenke su kontrolne znamenke kojima se provjerava točnost prethodnog niza brojeva da ne bi ispalo kako je on izmišljen ili napisan bez ikakvog smisla.

    ISRC baza podataka također ima svoj specifični niz brojeva koji odgovara točno određenom izdanju, no za razliku od bar koda može imati i digitalni otisak (poput ‘vodenog žiga’) koji se često koristi u elektronskom praćenju i nadgledanju albuma. Brigu o tome vodi US ISRC Agency koja ne voli baš biti pretjerano transparentna. Pomoću tog koda, između ostalog, naplaćuju se i tantijemi, a vrlo je koristan pri digitalnom downloadu glazbenog sadržaja.

    U praksi se, doduše, može dogoditi da neki diskograf podijeli novinarima i kritičarima promotivne primjerke novog albuma nekog izvođača i da netko te promotivne primjerke stavi na internet kako bi bili dostupni svima. Ukoliko baš nema sreće pa taj album skine netko iz Agencije, po zapisanom žigu lako je provjeriti kome je upravo taj primjerak poklonjen kao promo-materijal.

    Nešto je drugačija priča s digitalnim tržištem albuma. SoundScan prati preuzimanje digitalnih albuma od 2004. godine i u početku je jedinica mjere bila pjesma. Kada bi kupac ‘skinuo’ neku pjesmu, to bi se računalo kao da je kupljen album na kojem se pjesma nalazi. Jasno, ako bi kupio cijeli album, računao bi se album. Ubrzo su shvatili da takvo računanje nema nikakvog smisla pa su uveli jedinicu TEA (track equvalent albums) koja kaže da se deset downloadiranih pjesama (bez obzira gdje se nalazile) računaju kao jedan album.

    I dalje se prati broj skinutih pjesama, no on se na kraju dijeli s deset kako bi se dobio broj digitalnih albuma, a zatim se taj broj pridodaje broju fizički prodanih albuma: ako se godišnje skine 582 milijuna pjesama, te je godine prodano 58.2 milijuna albuma u digitalnom formatu.

    Svakoga tjedna, korisnici SoundScana mogu provjeriti nove podatke o svojim izdanjima. Tablica za Billboardovu ljestvicu Top 200 sadrži podatke kao što su koliko je dugo album na ljestvici; na kojem je mjestu bio prošloga, a na kojem prije dva tjedna i gdje se sada nalazi; tko mu je izdavač, ime albuma i ime izvođača; broj prodanih primjeraka tekućeg tjedna; promjena u odnosu na prethodni tjedan (u postotku); broj prodanih primjeraka prethodnog tjedna i broj sveukupno prodanih primjeraka. Slično izgleda i tablica na godišnjoj bazi, kao i tablica za Hot 100 ljestvicu.

    Za Hot 100 ljestvicu Billboard koristi sljedeću metodu: prvo u broj prodanih singlova uklopi broj singlova preuzetih kao download, a zatim pridoda podatke prikupljene od radio-postaja putem BDS-a. Manje razvikana ljestvica je tzv. The Hot Digital Tracks iz koje se može iščitati koji će biti sljedeći uspješan singl ili tko je izvođač na kojega treba pripaziti. Ovu ljestvicu osobito prati marketing svakog diskografa kako bi na vrijeme lansirao melodije za mobitele i ostali prateći digitalni sadržaj.

    SoundScan arhivira svoje podatke od 1994. godine, a top ljestvice samo su vrh ledene sante podataka koji se obrađuju. Moguće je istražiti svaki žanr zasebno, svakog izvođača zasebno, određeno tržište, godišnje trendove, apsolutno sve što vam padne na pamet. I ako ste se pitali zašto izvođači čekaju jesen da bi objavili novi album, SoundScan zna odgovor.

    Već je godinama pravilo da od jeseni prodaja albuma raste da bi svoj vrhunac doživjela oko božićnih i novogodišnjih blagdana. Nakon toga slijedi pad i ponovni porast prodaje oko Uskrsa, dok je ljetne mjesece bolje ne spominjati.

    0 Shares
    Muziku podržava