Skin (Skunk Anansie): “Muzika je zbilja centar mog života”

domination
2663

Čini se da Deborah Anne Dyer i Skunk Anansie zbilja vole naše prostore, a čini se bome i da vole pričati s nama.

U sklopu zadnja dva gostovanja u Zagrebu (na Mars festivalu i u Aquariusu), javili su nam se Cass, Ace i osebujna Skin.

Nešto starija, smirenija, ali i dalje britkog (i britanskog) jezika, ženska je još jednom odlučila s Muzika.hr podijeliti svoje trenutne misli, svoje trenutne životne faze i stav prema današnjem biznisu i cijelom svijetu.

Skunk Anansie opet će svratiti do naših prostora i razvaliti Špancirfest 29. kolovoza, a zašto je već godinama jasno da su jedan od najjačih bendova uživo čija pjevačica ne štedi ni publiku ni sebe – uvjerit ćete se tamo. Ovom prilikom ipak smo saznali neke druge stvari – koliko voli muziku i kako se obračunava s današnjim životnim nepravdama…

Evo nas opet – Skunk Anansie i Hrvatska! Što se promijenilo u zadnje tri godine?
Hm, pa dosta se promijenilo. Ja sam se preselila na selo, ali što se Skunk Anansie tiče – mislim da i pojedinačno svi imamo priliku zbilja uživati što smo i dalje bend.

U ovih zadnjih nekoliko godina uspjeli ste složiti dva nova albuma, kompilaciju… Čini se zbilja produktivno razdoblje?
Da, ovo je jako kreativna faza. Super je biti opet u bendu. Čak mislim da je i glavni razlog što smo opet bend činjenica da smo napisali puno novih pjesama i od toga svega složio se dobar novi materijal.

Zadnji album “Black Traffic” zbilja je još jedno remek-djelo Skunk Anansie i čini se da si opet počela pisati o stvarima koje ne valjaju u današnjem svijetu.
Da, pa svijet zbilja postaje sve gluplje i gluplje mjesto, zar ne?! Nekako ne možeš ne primijetiti kako sve funkcionira – koliko su banke utjecajne, na koji način neki moćnici vode svjetske zemlje i koliko se u sve uvukla korupcija. I to su dobre teme za pisati pjesme. Mogu čak reći i – nažalost je tako.

Muziku podržava

Ali u svemu tome mi kao bend pokušavamo ostati pozitivni, jer shvaćamo da se i puno dobrih stvari događa oko nas.

I sad dolazimo do skroz drugačije situacije za vaš bend – akustični live album. Imate vi laganih stvari, ali čini se da će “Charlie Big Potato” ili “My Ugly Boy” zvučati jako zanimljivo u takvoj okolini…
Ne samo da nam je to prvo akustično izdanje, to nam je u potpunosti prvi live album, live DVD. I mogu ti reći da je u cijeloj priči to jako puno posla. Posebno pretvoriti pjesme koje su ljudi navikli slušati u žestokim i glasnim rock verzijama u nešto prikladno za akustičnu verziju, nešto što bi moglo zvučati prekrasno. Zbilja smo se potrudili i definitivno je bilo pjesama koje nisu štimale u takvoj verziji, ali i onih koje iznenađujuće jesu.

Čak ste i obradili Paula Wellera na tom koncertu. Ima li još nešto što bi htjela obraditi sa Skunk Anansie?
Hm, ne znam. Mi zbilja nikad nismo bili dobri s obradama, pa je i ovo bilo puno posla da pjesma nekako proradi haha! Ostanimo za sada na ovome (smijeh).

A budući da će taj live album vjerojatno biti dobro prihvaćen kod fanova, ima li nekih ideja za još akustičnih koncerata, ili možda čak turneju?
Definitivno ćemo razmisliti o tome. Ali neka ostane samo na – možda.

Na ovoj turneji otići ćete i do Izraela i to je nešto skroz novo za vas. Bilo je čak i nekakvih kritika da to ne biste smjeli raditi zbog političkih pogleda…
Ma, iskreno, čini mi se da su te kritike došle od možda dvije budale koje su to proširile Internetom (smijeh). A kad to usporediš sa 300 tisuća fanova, i nije nešto puno. Ima tih nekoliko ljudi koji to gledaju kroz političku prizmu i kroz nekakve rasističke i antiizraelske oči. Ali onda imaš i ljude koji sve gledaju kroz antipalestinske oči. Kužiš što hoću reći?

Nema smisla da netko koncert Skunk Anansie koristi kao oružje koje koriste jedni protiv drugih. A to definitivno ne želimo i nećemo biti. Oni imaju svoje probleme koje moraju riješiti. Skunk Anansie, ili uostalom bilo koji drugi bend koji dolazi svirati u Izrael, definitivno neće napraviti razliku u toj situaciji niti će pokušavati riješiti njihove probleme. To je nešto što nacije moraju rješavati same, tako da sjednu za stol zajedno i vide u čemu je problem. Nema smisla to pogoršavati kroz glazbu ili nečiji koncert.

Ovo nam čak i nije prvi put u Izraelu, a sada imamo na rasporedu dva rasprodana koncerta. Mi smo bend koji voli putovati i posjećivati neka nova mjesta i skupljati životna iskustva. Ako nam netko kaže da ne bismo smjeli ići, znači li to da ćemo ostati doma, sjediti na kauču i raditi ništa?! Nikako! Mi ćemo složiti vlastitu sliku o Izraelu, razgovarati s ljudima i kreirati vlastito mišljenje. Mi smo rock bend i upravo takvi ljudi putuju svijetom i na neki način spajaju ljude drugačijih mišljenje i drugačijih nacionalnosti. Spajamo, a ne razdvajamo!

Da, to bi muzika i trebala biti!
Upravo to! Nema smisla bojkotirati neka mjesta zbog sličnih situacija, jer time zbilja razdvajaš ljude međusobno i odvajaš ih od benda i muzike.

Ok, idemo onda čuti malo poslovnu stranu priče. Danas se na svakojake načine promoviraju bendovi (videoigrice, crowdfunding kampanje, itd.) Kako bi se trebao postaviti jedan mladi bend danas?

Pa, prvo i osnovno je da mladi bendovi moraju biti jako kreativni. Industrija je ta koja mora pronaći način da im se pomogne. Iskreno, streaming mi se čini kao jedan od napredaka i načina da kreneš naprijed. Ako ljudi slušaju muziku preko servisa kao što je Spotify, definitivno mogu naići na nove bendove koji im odgovaraju. Nakon toga preostaje ta ‘sitnica’ da netko zbilja i kupi album benda koji mu se svidio. Ona stara jednostavna ideja da se prošećeš do CD shopa i kupiš si neki CD – to je gotovo i mrtvo! To je preostalo eventualno za ekipu koja i dalje voli kupovati ploče, a za sve ostale – tu je download.

Nekako bi trebali naći način da industrija i izvođači surađuju i da se nađe način kako muziku proslijediti do ljudi, do publike. I tu zbilja ne mislim na proizvode kao što je muzički reality show, već na prave glazbenike, koji vole muziku i stvaraju je baš zato!

Dakle, misliš da fizička izdanja ne mogu preživjeti download i mp3-eve?
Pa, nisam baš sigurna da mogu. Sigurno ima još ljudi, pa čak i dijelova svijeta, gdje su CD-i i dalje super stvar i dosta ljudi ih voli. Ali, download uzima maha i mislim da će kroz određeno vrijeme sve ostalo polako nestati…

Ima li nešto od novih bendova što bi predložila?
Pa jako mi se sviđa Daughter. Disclosure su mi super…

Ovako kad pričam s tobom mogu si zamisliti kako ti izgleda dan kad si na turneji i radiš intervjue. Ali, kako ti izgleda neki tipičan dan kada imaš priliku raditi nešto drugo, neki hobi ili slično?
Obožavam trčati! To odradim ujutro i ubacim si neki trening kad stignem. A puno vremena mi odnese i preslušavanje nove muzike, novih pjesama i novih bendova. Zbilja skidam puno muzike. Osim toga obožavam otići negdje na selo i tamo provesti dane s obitelji.

A što ti od toga daje najviše snage? Što te najviše motivira u životu?
Pa, ja mislim da je muzika ipak centar mog života. I to muzika u bilo kojem aspektu – samo slušanje muzike dok radim nešto drugo ili stvaranje muzike u studiju, pronalaženje i skidanje muzike na Internetu, ili čak kad puštam muziku kao DJ. Tu sam više u nekakvoj house muzici. Čini mi se da je sve što radim na neki način povezano i okruženo muzikom.

Gdje se vidiš za deset godina? Ne mora biti nešto realistično, jednostavno što bi htjela?
Pa, iskreno, mislim da bih najviše voljela raditi nekakve radionice ili predavanja za nove glazbenike, nove ljude koji pokušavaju stvoriti nešto. Definitivno bih i dalje htjela biti sa svojim bendom, jer mislim da je Skunk Anansie nešto što bih mogla i trebala pretvoriti u cijelu karijeru.

Ok, hoćeš li poručiti nešto fanovima ovdje?
Definitivno! Pozdrav svim Skunk Anansie fanovima u Hrvatskoj. Veselimo se što opet dolazimo tamo i moram reći da su nam svirke u Hrvatskoj do sada bile jako zabavne i jedva čekam da to ponovimo!

Muziku podržava
Stisni