Nije ‘ipak se kreće’, nego i ipak se može.
Objava Dubioze kolektiv da su otkazali sve komercijalne koncerte u BiH ove godine i da će svirati samo besplatno, s besprijekornim besplatnim objašnjenjem (“Ove godine najbitnije stvari za naše društvo dogoditi će se na ulici. Stoga smo odlučili da sviramo besplatno na ulici za raju i da se na taj način solidariziramo i podržimo sve građane koji se bore za bolji sistem“), pred par dana bila je ne samo vijest dana, okolnih dana, nego i šire.
U trenutku kad su i po Hrvatskoj rasprodali velike dvorane poput zagrebačkog Doma sportova i splitskog Spaladiuma, a u Sarajevu Skenderiju, u vrijeme najvećeg komercijalnog uzleta nekog alternativnog benda u zadnje vrijeme, ovakva odluka još je bolje sjela na dubiozan teren.
Dakle, mogli bi svirati, puniti i zaraditi, ali će se u BiH solidarizirati s nastalom situacijom u kojoj se ‘našla raja’. Važna odluka.
Mogli bi doći i kod nas svirati za raju
E sad, naravno da nije ulica mjesto gdje se sve treba događati i rješavati, ali kvragu, kako smo vidjeli u BiH, pa u Ukrajini, a prije toga i u Sloveniji, Srbiji, nisu narode i narodnosti na ulice otjerale idealna perspektiva i ružičasta predviđanja, nego tmurna svakodnevica, ako ne i nešto gore.
Stoga, prigovarati nekima da se neke stvari ne smiju događati na ulici je u najmanju ruku licemjerno. Jer onda kreće cenzura, pa makar i kad se kao kod nas tjeraju skejteri iz parkova i ispred muzeja, a o nekim ozbiljnijim ‘tjeranjima’ ne moramo niti govoriti. Uglavnom, uvijek vas nastoje maknuti s ulice, a ulica može biti i zanimljiva, Dubioza kolektiv samo je priznala nastalu situaciju, mogli bi doći i u Hrvatsku uskoro ‘svirati za raju’, mada, imamo mi i svoje glazbenike.
Od slučaja do slučaja ništa nije slučajno
Ali kakve? U zgodnoj simultanki pred par dana, baš kad je Dubioza objavila svoju vijest, domaće se vijesti objavile da je ‘opal’ Ivo Sanader, barem u prvostupanjskoj sudskoj presudi za jedan od slučajeva. Ima puno slučajeva, ali možemo biti sigurni – ništa nije slučajno.
Skupa s njim opet su se povlačila imena nekih glazbenika – nećemo ih spominjati ovaj put od sramote – koje su navodno, a i ‘masno’ (malo manje navodno), plaćali iz crnih stranačkih fondova. Ne samo da rade i sviraju za Ivu i ekipicu, nego i da ne rade i ne sviraju.
Piramida na niže od vrha gmiže
Ovi ‘naši’, iz publike, koji podržavaju ove ‘naše’, jer su ‘naši’, ta normalna, obična raja, takvu hrpu novaca neće vidjeti niti na fotografiji, ali ipak ih podržavaju jer su, dakako, ‘naši’. Jesu li? Ili bi njihova, zapravo, trebala biti Dubioza kolektiv?
Ona robinhudovska ‘otimamo bogatima da bi dali sirotinji’ kod nas je političkim gestama doslovno pretvorena u alanfordovsko ‘otimajmo sirotinji i dajmo bogatima’, samo za istinu; ‘uzmimo od raje, porezne sirotinje’, sirotinjske države i još sirotinjskijeg proračuna, koji će ionako puniti raja.
Sve to s vrha piramide, dakle od nekadašnjeg predsjednika Vlade pa na niže. Ozbiljna situacija. Takva vertikala pokazuje kako neki političari, i neki glazbenici, nisu naučili baš ništa o onome o čemu govori Dubioza kolektiv u svojoj objavi.
Laibach i Dubioza kao kolektivno predsjedništvo
S njom je Dubioza kolektiv postala nešto kao ‘kolektivno predsjedništvo’ imaginarne države, slične onoj NSK državi koju su si davno napravili Laibach i Neue Slowenische Kunst, skupa s pasošima, putovnicama i vizama.
Dubioza dobila izbore
Vizama za rock glazbu kao narodsku umjetnost (zajebimo ovom prilikom umjetnu priču o umjetno ‘urbanom’), vizama koje ne morate platiti i čekati, ako znadete kamo putujete. Ovim jednostavnim potezom Dubioza je dobila ‘izbore’ i potvrdila da ima daleko bliži (ako nije paradoks da je daleko blisko) kontakt, raport i, po naški, ‘osjećaj za feeling’ raje od političara, i tu i tamo.
Hoće li to spasiti situaciju u BiH? Neće, ali lijepo je znati da se može i ovako. Imamo li i mi u Hrvatskoj bendova poput Dubioze? Naravno, i naravno da nas to neće spasiti, ali lijepo je znati. Lijepo je (sa)znati i za ove sanaderske dubioze. Znači, samo da nema dubioze. Pardon, samo da ima Dubioze…
