Luka Vidović i Anja Papa duo su koji se krije iza imena Side Project, a možete ih uživo čuti u akustičnoj verziji u glazbenoj knjižari Rockmark na Akustici, 18. studenog.
Ovi 19-godišnjaci brucoši su na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ona studira portugalski jezik i povijest umjetnosti, a on engleski i švedski jezik, s tim da će u njihovom slučaju fakultet biti side project jer, muzika je ipak na prvom mjestu.
Luka i Anja, dvoje talentiranih mladih nada koji donose dašak svjetske muzike u naše krajeve, uskoro će izdati prvi album, za sada samostalno, bez suradnji s izdavačkim kućama. Svi su tekstovi na engleskom jeziku, naravno, jer plan im je ipak pokazati što rade i izvan granica Lijepe naše. Nedavno su izdali singl “Unify” na kojem im gostuje Nikol Ćaćić iz NLV, a komentari na društvenim mrežama pokazali su oduševljenje slušatelja.
Odlučili smo naći Side Project, naravno ispred Filozofskog fakulteta, i odraditi intervju, njima ujedno prvi uživo i na hrvatskom jeziku…
Što je Side Project za sve koji vas nisu čuli?
Luka: Side Project je glazbeni duo koji činimo Anja i ja. Počeli smo stvarati glazbu davne jeseni 2012.
Anja: Naša glazba je spoj mnogo žanrova koje nesvjesno upijamo sa svih strana. Radimo glazbu kakvu bismo htjeli slušati, spoj svega onoga što volimo.
Kako je krenulo sve?
Luka: Naša bivša srednja škola imala je razmjenu s mađarskom školom iz Pečuha. Anja i ja smo primili po jednog Mađara ‘na čuvanje’, upoznali smo se prije, ali nismo bili pretjerano bliski, već smo si bili na ‘bok, bok’. Taj tjedan išli smo po gradu s Mađarima, a jedan dan išli smo u Zadar. Ondje sam imao gitaru i u jednom trenutku, kada sam pjevao, Anja je došla i pridružila se. Shvatili smo da imamo sličan ukus.
Anja: I shvatili smo da nam se glasovi dobro slažu i to je bilo to!
Luka: Nakon par tjedana htjeli smo snimiti prvi cover, no to i nije prošlo previše uspješno. Iskreno, bilo je katastrofa (smijeh). Prva stvar koju smo napravili i bili zadovoljni njome bio je cover “Old Yellow Bricks” Arctic Monkeysa koji je prošao donekle uspješno. Poslije toga smo napravili još nekoliko covera, a tada shvatili da možemo pisati i svoje stvari. Uslijedila je prva autorska pjesma, neuspješna, koje smo se ubrzo posramili i nedavno izbrisali s interneta (smijeh). Možda i najbitnija pjesma za Side Project bila je sljedeća autorska “Things Which No One Else Should Know About” koja je donekle stilski formirala Side Project iako smo otada otišli podosta dalje.
Anja: Događalo nam se da šetajući po školi čujemo kako ljudi pjevuše refren te pjesme.
Luka: Recimo na koncertu u Klubu su svi pjevali “I had a dream of taking you away” s nama.
Anja: Nismo mogli zamisliti da će netko ikad znati naše lyricse jer nismo i dalje ništa ozbiljno poduzimali u vezi ‘karijere’. Zapravo ni sada ne radimo ništa pretjerano – sve što radimo, radimo iz vlastitog zadovoljstva.
Kako se dogodio trenutak da ste odlučili biti bend ili Side Project?
Anja: Hodali smo prema Lukinom stanu prije prvog snimanja i razmišljali kako ćemo se zvati. Pošto je on tada već neko vrijeme bio u drugom bendu, ja sam oduševljeno shvatila “Pa ja sam tebi sada kao neki… Side Project“. Istog smo trena to ime prihvatili.
Luka: Osim što mi je to stvarno bio ‘side project’, shvatio sam nakon nekog vremena da mi je taj projekt onaj pravi, kako to obično biva sa stvarima koje radiš sa strane i iz zabave.
Anja: Sada već imamo povelik broj autorskih pjesama od kojih nismo mnoge objavili jer ih čuvamo za album koji planiramo u skorijoj budućnosti izdati. Puno će pjesama naravno i otpasti ili eventualno završiti na EP-ima ili na b-sidesima.
Luka: Ali ima i jako puno kvalitetnih pjesama. Često ih imamo potrebu objaviti jer želimo ljudima pokazati da smo napredovali od vremena kad smo snimali većinu singlova koje smo objavili. Ali ipak se suzdržimo jer smo shvatili da u trenutku izdavanja iznenaditi ljude.
Tko vas je otkrio?
Anja: Domagoj Čavlek.
Luka: On nas je pronašao i pokazao Vedranu Kaligariću (organizator Indirekta, op.a.) koji nam se tada javio i upitao nas bismo li htjeli nastupati na Indirekt festivalu.
Anja: To nije bila prva ponuda za koncert, međutim nama je bilo bezveze nastupati jer nemamo opremu. Imamo doslovno laptop i miksetu. Nismo htjeli da nam nastupi izgledaju kao karaoke party (smijeh). Sva sreća, Vedran nam je tada objasnio da je i mislio da ćemo svirati na matrice pa smo odlučili pristati.
Luka: Trenutno nam je najveći problem prikupljanje novca za opremu i za izdavanje albuma. Počeli smo tražiti sponzorstvo. Album bismo htjeli izdalti preko Osa Media od The Orange Stripsa.
Anja: Stvarno bih htjela da imamo nešto više opreme tako da možemo imati kvalitetnije nastupe s instrumentima, a ne samo pjevati. Išli smo u osnovnu glazbenu školu. Svirala sam flautu, no sada najviše koristim klavijature, iako mi je želja kupiti bas.
Oboje imate osnovnu glazbenu, je li vam to šta pomoglo?
Anja: Naravno, dobro je znati malo teorije, znati čitati note. Znam da puno glazbenika ne čita note, ali nama je to dosta pomoglo zapravo.
Luka: Meni je glazbena jako puno značila. Bilo je podosta teško, ali to je ipak mjesto na kojem sam naučio voljeti glazbu zahvaljujući najdražoj profesorici Henč.
Anja: Glazbena škola nam je pružila neke osnove i uvela nas u sve to. Ali bilo mi je naporno i ne mogu više smisliti flautu (smijeh).
Luka: Nakon što sam se ispisao, bilo mi je jako žao. Ali zapravo sam se tek tada počeo baviti glazbom za sebe.
Luka što ti sve sviraš?
Sve sviram (smijeh). Klavir koji sam naučio svirati u glazbenoj, gitaru koju me naučio svirati brat, a po potrebi sviram i bas. Želja mi je nabaviti ritam mašinu ili električne bubnjeve, takve me stvari jako zabavljaju.
Prvi nastup bio je u Klubu kao warm-up Indirektu?
Luka: Da, to je bio svojevrsni test. Trebali smo dokazati da naš nastup može biti više od karaoke partya. Prošlo je jako dobro, svi su nas hvalili i službeno smo prošli dalje.
Anja: Prije Indirekta, još smo nastupili u šibenskom Azimutu, bilo je super, iako publika baš nije bila zainteresirana. Nitko nas nije pretjerano doživljavao osim vlasnika Azimuta, oni su nam jedini pljeskali (smijeh). Bez obzira na to, bilo nam je jako lijepo nastupiti na tom divnom mjestu. Baš nam je bilo lijepo.
Onda se dogodio Indirekt…
Luka: Tamo nam je stvarno bilo jako prekrasno i bili smo okruženi užasno dragim ljudima.
Anja: Upoznali smo jako puno drugih glazbenika.
Luka: Među njima i Nikol iz Nikol Luka i Vedran s kojom smo već i surađivali i koja nam sada stvarno jako puno znači.
Na Indirektu ste uspjeli snimiti neki polu videospot (smijeh)?
Luka: Da, više smo snimali doživljaje iz Umaga, za sebe. Kad smo shvatili koliko smo kratkih videa snimili, odlučili smo to pretvoriti u spot za “Greatness Of Whales” da ljudima pokažemo koliko smo…
Anja: …slatki (smijeh).
Na Indirektu ste i upoznali Nikol i odlučili napraviti pjesmu s njom…
Luka: Da, rekli smo joj da imamo u planu napisati nešto za nas troje i pitali je bi li htjela sudjelovati. Bila je jako sretna, a mi još više uzbuđeni nakon njenog pristanka.
Anja: Koncept je bio lijep i prije nego što smo snimili pjesmu, no nakon što smo je snimili s Nikol, postala je stvarno prekrasna. Nevjerojatno je koliko je dobro primljena. Najslušanija je od naših pjesama na SoundCloudu. Svi su je počeli dijeliti i odjednom se proširila.
Luka: Volimo si reći da nam raste broj fanova. (smijeh)
Imate li neke buduće suradnje u planu?
Anja: Na Indirektu je bilo priča sa svakom drugom osobom “Joj moramo nešto skupa, moramo nešto skupa“.
Luka: Još se nismo usudili pitati dalje (smijeh). Bit će sigurno još, ali ne prije albuma.
Imate li u planu dovesti još neke članove u bend?
Luka: Trenutno razmišljamo o tome.
Anja: Trebao bi nam netko kako bismo mogli imati puni aranžman za live nastupe, ali Side Project se neće nikad promijeniti u svojem sastavu.
Luka: Htjeli bismo ostati duo, ali imamo neke ideje i o ljudima koji bismo možda pozvali da sviraju s nama. Ali za sada smo samo nas dvoje, ne bismo komplicirali stvari dok još nije nužno.
Ajmo malo o albumu. Mislite li potpisati kakav ugovor s nekim izdavačem?
Luka i Anja: Ne. Apsolutno ne!
Luka: Ne želimo zbog načina na koji postupaju sa svojim klijentima – zatočenicima (smijeh). Pričali smo s mnogo ljudi, i svi su nam rekli da izbjegavamo izdavačke kuće u Hrvatskoj. Mislili smo izdati uz pomoć Osa Media. Oni bi nas samo uputili u daljnjim postupcima.
Anja: Album smo snimili kod Luke, njegova soba izgleda kao studio. Cijeli album je gotov, imat će 13 pjesama, samo čekamo sređivanje financija i možete ga očekivati.
Luka: Zvat će se kao prvi singl o kojem smo govorili “Things Which No One Else Should Know About”.
Jako ste produktivni…
Anja: Prije bismo svakih mjesec dana smislili pjesmu, ali otkako je krenuo faks, puno više radimo na novom materijalu i gotovo svaki dan nešto nastane.
Luka: Naravno, većina toga ode u smeće. (smijeh)
Tko što piše i kako?
Luka: Ja pišem tekstove, glazbu uglavnom radimo zajedno.
Anja: Većinom prvo napravimo instrumental, a onda prilagođavamo tekstove, ovisno o ambijentu pjesme. Da sada nemamo intervju, sjedili bismo u KSFF-u i radili nešto novo.
Luka: Uvijek nosim laptop, pa u pauzama nešto slažemo. Stvarno imamo previše instrumentala koji čekaju na snimanje. Ne bismo htjeli pretjerati. Kad bi album imao 18 pjesama, sumnjam da bi se ljudima dalo poslušati cijeli album.
Luka, što ti je inspiracija za tekst?
Najčešće ju pronalazim u… priznajem, u ljubavi. Često inspiraciju nađem i u samom stvaranju glazbe. Radim na instrumentalu, i stihovi mi ponekad prirodno dođu uz pojedine melodije.
Gdje pronalazite inspiraciju za zvuk?
Anja: Vjerojatno se inspiracija javi kao posljedica slušanja razne glazbe kroz različite dane, mjesece, a naravno postoje i utjecaji koji nas prate još od djetinjstva.
Luka: Postoji puno izvođača koji na nas utječu, no nikad ne koristimo tuđe djelo kao inspiraciju za vlastito, već više skupljamo doživljaje iz raznih glazbenih pravaca i pokušavamo složiti one koji nama najviše odgovaraju.
Inspirira vas i britanska i skandinavska muzika?
Luka: Da. Dosta elektronskih britanskih izvođača je na nas ostavilo utjecaj. Pratimo Jamesa Blakea, Jamiea xx-a, FKA Twigs…
Anja: U zadnje vrijeme počeli smo dosta pratiti švedsku i dansku glazbu kao npr. iamamiwhoami, Asbjorn, Agnes Obel…
Često se navodi da su vam najveći utjecaji The xx i Depche Mode…
Luka: Mi jako volimo ta dva benda, užasno ih volimo.
Anja: Ali krenuli smo u drugom smjeru sada, ali ljudi i dalje vole koristiti te usporedbe.
Luka: Nije da nam smetaju, ali… malo nam smetaju (smijeh). Toliko smo to puta čuli da ispada da smo imitatori, što nije istina i stvarno iskreno ne smatramo da je tako. Udaljili smo se dosta od tog prvog stila koji je podsjećao na The xx. Svaka osoba koja je komentirala nas je spomenula ili The xx ili Depeche Mode.
Imate li neku najdražu pjesmu s albuma?
Anja: Najčešće se dogodi to da nam je svaka pjesma koju napravimo najdraža dok ne napravimo iduću.
Luka: Trudimo se da se na albumu ne dogodi ono što se često dogodi na albumima – da je prva pjesma izvrsna, da se uz prvu još nađu dvije tri dobre pjesme, a da ostale budu ni za što. Zato izbacujemo pjesme koje nam nisu ‘najdraže’ i zamjenjujemo ih novima – ponovno ‘najdražima’.
Možda da ponešto čujemo o pjesmama koje će se naći na albumu, o zvuku, o tekstu?
Luka: Pjesme na albumu lijepo prikazuju sve naše strane. Redoslijed pjesama čini zapravo gradaciju od mirnijeg početka prema bombastičnom kraju.
Anja: Mogli bismo pričati o svakoj pjesmi posebno, ovako je teže. Album je raznolik, ali veže ga ta jedna atmosfera koju držimo otpočetka i koristimo je u raznim oblicima i motivima.
Uskoro nastupate na Akustici!
Luka: Veselimo se jer ćemo prvi put u životu izvoditi samo svoje autorske pjesme i to većinom one neobjavljene!
Anja: Prvi put će ljudi vidjeti da znamo nešto i odsvirati (smijeh).
Luka: I da, na kraju krajeva, ipak nismo karaoke party (smijeh).
Anja: Zvali smo i Nikol, ali nam na žalost neće biti gost jer tada nikako ne može biti u Zagrebu.
Poslije Akustike slijedi nastup u Vintageu?
Luka: U petak 21. studenog imamo nastup u KSFF-u, a onda u Vintageu 17. prosinca.
Razmišljate li možda o menadžeru?
Luka: Dokle god možemo sve činiti sami, htjeli bismo da to i činimo.
Anja: Pod ‘sami’ mislimo zapravo na pomoć prijatelja i obitelji – malo nam pomogne Nikol, malo moja mama, Vedran Kaligarić…
Luka: Počeli smo i sami poduzimati stvari, to je isto bio velik korak za nas, slali smo materijale diskografskim kućama izvan Hrvatske.
Planirate ići vani?
Anja: Jako bismo to htjeli, da, ali još ne znamo kako to ostavariti.
Luka: Probat ćemo slati album u fizičkom obliku poštom raznim kućama po Britaniji jer će nas tako sigurno prije doživjeti nego emailove kojih ionako prime bezbroj komada.
Anja: Mislim da bi naša glazba bila puno prihvaćenija vani nego ovdje, iako nas i tu super prihvaćaju. Ljudima se sviđamo jer smo nešto novo za ove krajeve, ali nije to za većinu ipak ono što žele slušati.
Luka: Fali onog balkanskog štiha (smijeh).
Kako doživljavate medije?
Anja: Nije nam nikad to bilo ekstra bitno, nama je raditi glazbu više druženje, zabava, ali sada kad je krenulo, lijepo je kada možeš pročitati nešto o sebi.
Luka: A i pomaže ljudima da dođu do nas i čuju našu glazbu. A iskreno govoreći, stvarno nije puno ljudi čulo za nas i promocija nam je potrebna.
Imate zanimljiv look na pozornici…
Anja: Mi se samo volimo lijepo obući (smijeh).
Luka: Slučajno se dogodi, to nam je prirodno. I inače tako izgledamo.
Anja: Nije da se nešto pretjerano trudimo, ali ne znamo drukčije. Uvijek ispadnemo… lijepi (smijeh).
I… jednog dana ćete živjeti od muzike?
Anja: To bi bilo lijepo jer se zapravo ne vidimo ni u čemu drugome i to je jedino u čemu uživamo.
