Siddharta: “Preko malih klubova klubova se ulazi na veliku scenu”

Siddharta je slovenska skupina koja je već odavno vrlo dobro poznata našoj publici. Predanim radom u zadnjih petnaestak godina ostavili su velik trag na regionalnoj sceni, ali su svoju nišu pronašli i na europskom glazbenom tlu.

Bend koji iza sebe ima dva impresivna stadionska koncerta u Sloveniji i četiri europske turneje, te mnoštvo nagrada, nastupio je nakon pet godina u Zagrebu, i to u ‘intimnoj atmosferi’ KSET-a.

Njihov zadnji, i još uvijek aktualan album je “VI” . Album je sniman na stadionu Stožice, a uz njega je izašao i cijeli koncert u obliku DVD izdanja. Omot albuma preplavljen je fotografijama benda i obožavatelja s koncerta, a omot DVD-a u cijelosti je sačinjen iz 3D fotografija i uz njega je priložen poseban CD s 50-minutnim dokumentarcem o nastanku projekta ‘stadion.

O zadnjem albumu i svemu što se događalo unazad nekoliko godina rada benda popričali smo s basistom Janijem.

Od vašeg posljednjeg albuma “VI” prošlo je dvije godine… Kakve ste reakcije publike dobili na njega?
Reakcije fanova i u prvom redu ljudi koji slušaju Siddhartu su dobre. U perspektivi u zadnjih petnaest godina, svaki bend koji napravi petu, šestu ili sedmu ploču normalno je da ne može svaka biti najbombastičnija i najpopularnija. Obično se bend sudi na osnovu prvih nekoliko ploča. Kroz godine nam uspijeva da sa svakog albuma negdje dvije ili tri pjesme ostanu dio standardnog repertoara koji furamo uživo, a tako je i s posljednjim albumom.

Album je donekle specifičan, sniman je pred publikom na stadionu a i objavljen je i na DVD-u…
Razlika između DVD-a i albuma je očita. Album se sastoji od novih pjesama koje su prvi put izvedene pred publikom, a DVD je kompletan zapis tog koncerata, znači sve nove pjesme i izbor pjesama sa svih preostalih albuma. Postojala je neka ideja kako iznenaditi ljude i nas same. Mi uvijek pokušavamo smisliti novi koncept pri radu albuma i pala je ideja da se to radi pred publikom, i to ne u standardnom ambijentu, nego kao ajmo od stadiona napraviti studio. Prije koncerta objavili smo nekoliko demo snimaka, da ljudi znaju otprilike što ih čeka, a sve ostalo dogodilo se tog dana na stadionu.Ponekad postoji praksa da se takav live način snimanja kasnije dorađuje u studiju i da se onda nasnimi glazba preko grešaka kako bi album zvučao što čišće. Je li tako bilo i kod vas?
Tu nije bilo nasnimavanja, jedino se radio miks i studijski zahvati kao što su efekti i takve stvari. Ništa nije bilo dosnimljeno, baš ništa. Rekli smo da će sve ostati kako je snimljeno, sa svim greškama. Bio je to drugi album koji smo radili s Rossom Robinsonom. Prošli album “Saga” snimali smo kod njega u studiju u Los Angelesu, a za ovaj album “VI” išli smo kod njega na predprodukciju. Došli smo s tri-četiri pjesme, a ostalo smo odradili tamo. Radili smo pjesme ‘from the scratch’ kako on kaže, od nule. Krenuli smo s riffom i eto.

Kako je došlo do suradnje s velikim Rossom Robinsonom?
Svi mi slušamo tu muziku, i Korn i Slipknot, i čuli smo da je to radio. Njegova cura je Slovenka tako da smo preko nje došli do njega. On je čuo materijal i pokazao interes, rekao da mu je to dobro i da vidi nešto u tome. Brzo su počeli pregovori i to je to.

Bend ste koji ima taj jedan pomak u svojoj glazbi. Sve je krenulo s metalom, a danas se kod vas mogu čuti utjecaji post rocka i slične glazbe. Ima li neki bend koji trenutno utječe na vaše stvaranje ili svirku?
A čuj, glazbenik svojim sazrijevanjem sluša sve više i više različite glazbe. Ne bih rekao da trenutno postoji direktan utjecaj nekog benda ili da se s nekim uspoređujemo, ne daj bože kopiramo. Slušamo toliko različitu muziku, od popa do soundtrackova iz filmova, i uz to i metal i rock. Stavimo to sve u svoj lonac. Sazrjeli smo kao bend i kao osobe toliko da se ne opterećujemo da želimo biti netko treći. Tu je bitan Rossov utjecaj, za njega sve što zvuči originalno, ima boju i ukus nečega što ne postoji, on na tome radi. Mi kažemo da je to ‘Siddharta sound’.

Imate višegodišnje iskustvo u sviranju van granica domovine. Trenutno ste na europskoj turneji koja vas je dovela i u Hrvatsku. Kakve su reakcije publike vani na vašu glazbu?
Ovo je naša četvrta turneja u pet-šest godina. Nije bilo puno toga. Bili su sporadični koncerti tu i tamo, a ovo sad je turneja koja traje deset dana. Putuje se tour busom, svaki dan drugo mjesto, svaki dan svirka. Trenutačni rezultat istrage je da postoji interes u Njemačkoj i Poljskoj, i taj interes je relativno dobar. Ima malo manje publike u Njemačkoj, ali reakcije su najbolje u Poljskoj. Tamo se okuplja najviše publike i njihova reakcija je kao da smo srodni. Na sličan način kuže stvari kako ih mi shvaćamo u životu. Tih nekoliko pokušaja godinama prije, preko MTV-a, VIVA-e, i drugih kanala doveo je do toga da je Siddharta tamo postala kultni bend. Prije pet mjeseci kad smo se vratili tamo ljudi su sve znali, od tekstova pjesma pa do toga tko je kad došao u bend. Bili smo iznenađeni i radimo na tome da stvari idu dalje tim tijekom. Na svakom koncertu bilo je sve više publike i tako se to radi. To je najbolji način za bend da uđe na jednu scenu. Idemo preko malih klubova pa ćemo vidjeti dalje.

Tempo koji držite na tim turnejama svodi se na bus i svirke. Uspijevate li odvojiti vrijeme za sebe da malo upoznate mjesto u kojem svirate?
Pa to je interesantno iskustvo jer je bend u takvoj fazi da je toliko sazrio i toliko prošao i dobrih i slabih momenata da možemo živjeti zajedno, bilo u privatnom životu ili na putu. Sa svim problemima možemo komotno ići bilo gdje na svijetu. Taj odnos suživota u tom busu je sličan je kao da ideš na brod, moraš biti s nekim u određenom prostoru i vremenu, a i trebaš znati komunicirati na pravi način. Da smo to radili s dvadeset godina pitaj boga što bi se dogodilo, ali toliko smo sazrjeli i učvrstili međusobne odnose da je to sve ok.

Uspijevate li upoznati neki dobar bend na svojim turnejama po europskim zemljama?
Nešto malo preko ovih gostiju koji sviraju s nama kao predgrupa. Njemačka scena nije tako nepoznata, imaju nekoliko aktera koji su jaki na svjetskoj sceni. U Poljskoj upoznajemo neke grupe, čak su nas uspoređivali s nekim bendom Koma, ne toliko po muzici koliko po značenju ili temama o kojima pišemo. S vremenom ćemo malo više upoznati stvari. Za nas je to relativno nepoznato tržište. Više znamo bendova iz Hrvatske i Srbije.

Trenutno vam albumi izlaze za vlastitu izdavačku kuću. Jeste li pokušali naći izdavačku kuću izvan granica Slovenije koja je specijalizirana za metal i za koju biste izdavali?
To je sigurno sljedeći korak. Što se tiče Njemačke, mi smo 2005. izdali tamo album “RH-” na engleskom i on je tamo ostavio nekakav trag, što se vidi po fanovima koji dolaze iz tog vremena. Za Poljsku je plan naći nekoga tko će dati naše albume na mjesta gdje treba, i naći promotora koji će napraviti malo više od toga što možemo napraviti sami.

Hoće li taj album onda biti na engleskom ili ćete pokušati napraviti proboj i preko slovenskog jezika?
Interesantna je stvar u Poljskoj što ljudi žele slovenski jezik jer nemaju predrasude, što je super. Oni su nekako skužili da više osjete našu glazbu preko našeg jezika. Čak ima tamo cijeli community studenata koji studiraju slovenski jezik i ima ih puno. Nema tu uopće neke silne barijere. Neki ljudi koji ne razumiju riječi potpuno nauče ih fonetski, onda idu na našu internetsku stranicu i tamo su prijevodi na poljskom, hrvatskom, engleskom, njemačkom, pa se mogu poistovjetiti preko toga. Web-stranica na više jezika pokazala se kao dobra ideja prije nekoliko godina.

Za vas kažu da ste stadionski bend. Osim što svirate po stadionima svirate i po klubovima. Gdje vam je bolje svirati što se tiče kontakta s publikom i po pitanju energije, stadion ili klub?
Mislim da nema nijedan svjetski bend koji ne radi jedno i drugo. Foo Fightersi napune Wembley stadion, a za mjesec dana napune klub u Seattleu. Mi bismo voljeli da možemo svirati stadione, ali to je nekakva želja iz koje uvijek nešto nastane. Ako imaš tu želju, i da dođeš do tamo trebaš svirati dugo. Mi volimo svirati i klubove, i velike dvorane i stadione. U Sloveniji možeš svirati zna se koliko stadiona, dva i to s deset godina razmaka.

Primijetio sam prije tonske probe u KSET-u da imate jako puno instrumenata i podosta efekata. Imate li možda problema prilikom sviranja aranžmana s albuma u live elementu?
Nemamo taj problem što se tiče zadnjih nekoliko albuma ili prva dva albuma. Takav slučaj je bio “RH-” koji se svirao s gudačima, ali smo neko vrijeme koristili i kompjuter da bismo mogli furati uživo sve te aranžmane kao matricu. Onda smo u nekom trenutku kompjuter ostavili sa strane i svi noviji albumi rađeni su tako da ih nas pet može odsvirati. Nema puno stvari koje fale. Treba čak nešto očistiti ponekad da zvuk postane bolji i jači uživo. Kad je previše stvari teško je napraviti dobar zvuk.

Kakvo je stanje po pitanju publike u Hrvatskoj?
KSET će večeras biti pun, a ne znam koliki je inače naš realan domet sad ovdje. Ako promislim malo, prije nekoliko godina smo prvu pravu svirku u Zagrebu imali u Aquariusu i bilo je oko 200-300 ljudi. Sljedeći koncert bio je u Tvornici koja je bila puna. Bilo je oko tisuću ljudi iz Slovenije i Hrvatske. Svirali smo i u Murskom Središću i to je bio dobar koncert s puno ljudi. Nije nas bilo pet-šest godina i ne znam što bismo mogli napuniti. Trebamo to razraditi.

Planirate li možda još koncerata u Hrvatskoj, možda na Jadranu?
To bi bilo interesantno, trebalo bi dogovarati s nekim hrvatskim promotorom. Možda se spojiti s nekim bendom odavde pa napraviti neku razmjenu. Stvar je promotora, jer kod nas postoji želja i interes, a zna se da za koncert treba postojati obostrani interes organizatora i publike.

S kojim biste bendom iz Hrvatske recimo mogli otići na turneju i svirati?
Ovako iz prve možda Urban, čini mi se da se radi možda o sličnoj priči. Od ovih novih bendova ne pratim stvar toliko i nisam upoznat puno s time. Odradili bismo to s bendom koji fura sličan sound.

Imate li već materijal za novi album?
Kao bend još ne. Svako ima svoj nekakav demo snimak u svom kompjuteru, ali nismo još došli do toga. Prije polaska na turneju sagradili smo novi prostor za vježbe i studio, i to je naš prvi pravi prostor gdje se vodilo računa o akustici. Velik je i ima sav potencijal da će se tamo ubuduće raditi. Čekaju nas koncerti po Sloveniji i nešto vani, opet se pregovara za Poljsku i za Skandinaviju. Čeka nas interesantan projekt sa Simfoničnim orkestrom RTV Slovenije i to će biti deseta godišnjica koncerta na stadionu za Bežigradom, samo za razliku od onda, sada će biti akustičan koncert. Ovaj put znači i bend svira akustične instrumente. Neke ćemo aranžmane zbog toga morati prilagoditi po pitanju dinamike, a naravno dodat ćemo i novije pjesme koje su nastale u posljednjih deset godina.

Koji bi slovenski bend mogao izdvojiti ili preporučiti?
Jako smo dobri prijatelj i fanovi drugih bendova, a pogotovo smo dobri s grupom Dan D. Ima bezbroj bendova i popravila se scena posljednjih godina, sve više novih bendova dolazi. Adam, Eskobars, Katalena, Melodromima i pop bendovi kao Naomi. Ima dobre produkcije i dobre muzike, jedino što sada svi imaju taj problem da je sve manje mjesta gdje se može normalno svirati i da bend može živjeti od toga. To je očito globalni problem.

Možete li vi živjeti od svoje glazbe?
Svi živimo samo od glazbe, to nam je svima preduvjet da ne radimo ništa drugo. Radimo i na drugim projektima, ali to je samo muzika. Čuj, uspijevamo preživjeti i sretni smo s tim. Ako bude bolje onda super, ali treba ići dalje.

U vašoj biografiji može se naći popis nagrada koje ste dobili za vaš rad. Koliko su vam takve nagrade poticaj za daljnji rad?
Mislim da je svakom umjetniku poticaj nagrada koju dobiva za svoj rad. Ona je prepoznavanja nekog rada iz prošlosti. Najviše vrijede nagrade za koje si sam imao osjećaj da si u tom periodu nešto dobro uradio. One su nešto s čim se možeš identificirati kroz godine. Neke nagrade ne znače da si sad stepenicu viši od drugih, nego je to prepoznavanje tvog rada kod publike.

Jedna od tih nagrada bila je i MTV European Music Award u kategoriji Best Act – MTV Adria. Koliko vam je jedna takva nagrada pomogla u proboju na vanjsko tržište?
Opet se vraćamo na Poljsku i Njemačku gdje smo baš sada bili. Koliko se nama tada činilo, izgleda da je ta nagrada više moralnog značenja, da je ostavila trag u prepoznavanju benda u široj regiji. Svirali smo recimo u Beogradu na Beer Festu i dosta nas ljudi zna tamo. Grupa fanova za koje ne znaš da postoje i prate tvoj rad, tako da te nagrade nisu bezveze, kao što ni puštanje spotova na nekim televizijama nije bezveze. To je sve ok i pomaže u prepoznavanju benda.