“Whaaats the deal with remakes these days??”
Iako Jerry Seinfeld nijednu epizodu nije otvorio sa svojevrsnim trademarkom njegove stand-up komedije, ne možemo ne zamisliti neku od novih epizoda Seinfelda koja se ne bi dotaknula teme filmske i televizijske reciklaže.
I sami znamo kako je velika četvorka često u kinodvoranama i uvjeren sam kako bi “Checkmate” ili pak “Rochelle Rochelle – A Young Girls Strange, Erotic Journey From Milan To Minsk” doživjele svoju novu ediciju s uvrnutim značenjem za radnju dotične epizode. Možda ovog puta Kramer ne bi mogao biti info telefon za raspored projekcija, no autori bi sigurno našli neku ulogu za svestranog neradnika u bespućima usluga 21. stoljeća. Elaine bi u tim remakeovima tražila i pronašla motive borbe za rodnu ravnopravnost, George bi se protivio istome jer mu taj trend dodatno umanjuje šanse kod suprotnog spola, a Jerry, vezivno tkivo naše najdraže televizijske klape, dovitljivo bi pronašao ironiju i paradoks unutar dominantnih trendova kojima danas svjedočimo.
Sve ovo budi znatiželju i postavlja pitanje “što bi bilo kad bi bilo”, a nedavna izjava samog Seinfelda na TV emisiji popularne Ellen DeGeneres je glasila: “Never say never”. Ovo nipošto nije garant da će reuniona i biti, no u ovim trenucima situacija postaje jasna. Ako se stvari financijski poslože, ponovno ćemo na našim malim, ovog puta računalnim ekranima gledati Seinfeld. Moramo naglasiti kako postoje i prepreke ponovnom okupljanju. Najveća stranputica, osim novca, je i zdravstveno stanje Julie Louis-Dreyfus te poljuljani kredibilitet Michaela Richardsa koji je, podsjetimo, prije nekoliko godina bio u središtu ružnog rasističkog skandala.
Ima li sve to smisla? Unutar izlizanih lamentacija pravovjernika koji kmeče kako remakeovi uništavaju već ionako poljuljani kredibilitet Hollywooda, Seinfeld treba promotriti posebno. Evo i zašto.
Ideja Seinfeld reboota i provedba istog u tijeku je već nekoliko godina. Doduše samo na Twitteru. @Seinfeld2000 već nekoliko godina implementira stare situacije legendarnih epizoda s novim trendovima 21. stoljeća i moram priznati kako su postovi jedna dosta dobra smijalica. Uostalom, provjerite ispod.
— Seinfeld Current Day (@Seinfeld2000) March 10, 2018
Nadalje, reboot Seinfelda bi izgasio internet. Radi se o kultnoj seriji čije avanture se prepričavaju unedogled, televizije repriziraju epizode bez prestanka, čak je i Zagreb okupio nekoliko stotina zaljubljenika u seriju na tematskom pub kvizu u organizaciji Američkog Instituta. Zaključno, interes je ogroman, projekt bi odjeknuo glasnije od novog Twin Peaksa, a ne moramo ni zamišljati kako bi tuča za prava otkupa nove sezone bila krvava. Netflix, Amazon, NBC ili netko treći? Brojke bi, rekli bi Ameri, otišle skyrocket.
Mnogi će reći “zašto ne?” Kratkoročno, reboot Seinfelda donio bi mnoga pozitivna strujanja, nove generacije otkrile bi plitki, sebični svijet velike četvorke, a ruku na srce, u kakvim vremenima živimo, mnogi bi se pronašli u karakteru glavnih likova. Osobno sam veliki protivnik remake kulture svih vrsta, no kroz godine sam naučio kako remake ne briše original, već mu samo daje, po mom mišljenju, nepotrebni dodatak koji gledatelji mogu lako ignorirati. Kod serija, posebice Seinfelda, to nije slučaj.
Veliki hype donosi i velika očekivanja. Baš kao i u slučaju Twin Peaksa, fanovi serije očekivali bi dobri, stari Seinfeld. Pitanje je je li dobri stari Seinfeld uopće više moguć. Baš kao i na primjeru Twin Peaksa, čija je prošlogodišnja nova sezona donijela posve nevezani umjetnički uradak za motive po kojima smo pamtili tu legendarnu misterioznu sapunicu, isto bi se moglo dogoditi i Seinfeldu. Autor Larry David se trenutno zabavlja s “Curb Your Enthusiasm” čiji su motivi auto-stereotipizacije i dalje isti, no storyboard je skroz drugačiji. Čini mi se kako bi to itekako utjecalo na rad cijelog tima koji je tako uspješno spojio nespojivo u Seinfeldu, a ne smijemo ni zaboraviti kako su danas mnoge teme nažalost – tabu.
Politički korektni kritičari bi teško istrpjeli gegove poput legendarnog Georgovog pokušaja da se sprijatelji s više afro-Amerikanaca, a i epizoda “The Outing” bi podigla puno prašine. Da ne govorimo o fenomenu “man hands” ili “fake-or-real” situaciji unutar ženske saune.
Ipak, ono bitnije, pomalo filozofsko, ali u ovom segmentu ključno je sljedeće: po čemu želimo Seinfeld pamtiti? Filmski remake možemo preskočiti, no ako ga i slučajno pogledamo on ne dodaje originalu ništa novo, već samo prerađuje već postojeću ideju u novi, prihvatljiv i razumljiv proizvod za ciljano tržište. S druge pak strane, reboot je nastavak. Seinfeld bi s novim epizodama pomaknuo svoj kraj na zadnju epizodu novog ciklusa. Legendarni dvostruki finale u kojem Jerry i družina završe u zatvoru jer su prekršili zakon “dobrog Samaritanca” na perfektan je način zaokružio seriju, no novo finale samo je manji komad puno većeg problema.
Seinfeld je poseban jer je perfektno oslikao stanje svijesti točno određenog mjesta u točno određeno vrijeme. Imao je likove koji su savršeno opisivali propali američki san devedesetih godina prošlog stoljeća, imao je reference na stvarne probleme tog vremena, a najveća posebnost je upravo činjenica kako se na dotične fenomene možemo referirati i danas. Ključ leži upravo u tom osjećaju nostalgije. Drugo vrijeme, isti problemi. Novi problemi, stare epizode. Njih čak 180 obradilo je sve što muči zapadnjake srednje klase, a novi trendovi kojima svjedočimo su puka refleksija na karirane uzorke i Levis traperice toga vremena.
Stoga, Jerry molim te nemoj. Neki od nas nemaju puno. Seinfeld prije spavanja širokopojasna je mantra, pusti druge da rade nove humoristične serije kako bi se mogli razočarati i vratiti se originalnom serijalu. 180 okruglih epizoda. Četiri karaktera i situacije u kojima se svi mi možemo ponekad pronaći. Neka serija o ničemu to i ostane.
Vikendom bindžaj uz Muziku i Vip Now.
