U nedjelju 9. svibnja u KD Vatroslav Lisinksi, Cubismo će održati koncert povodom izlaska njihovog albuma “Cubismo & World Stars United: Amigos“, a koncert bi trebao biti vrhunac njihove devetogodišnje karijere. Na koncertu će osim gostiju Cubisma Šabana Bajramovića, Gibonnia, Josipe Lisaca, Boška Petrovića i Bolesne braće, publika upoznati i novog pjevača benda Ekvadorca, Maximo Estupinan Hurtadae. A sve ovo je bilo više nego dovoljan razlog za intervju sa liderom Cubisma, Hrvojem Rupčićem.
Da li su se ostvarile tvoje vizije koje si imao kad si odlučio započeti sa Cubismom?
Pa znaš šta? Nisam ja baš imao viziju u ovom obimu, koje je to danas, nikad ja nisam gledao tako visoko. U principu u trenutku osnutka Cubisma bilo mi je samo da se guštam svirajući na bini glazbu koju volim, to je bila osnovna ideja. To je sve skupa zajedno naraslo, ali nije izgubilo onu osnovnu poantu, a to je da svaki put kad je koncert da se veselimo svirajući što volim. To je možda najveći uspjeh, što smo uspjeli opstati sa vrlo neobičnom glazbom, zapravo 11 ljudi ostaje u nemilosrdnom svijetu, koji ide komercijalizaciji po jednom ležernom principu, realtivno, ono mnogoljudni bend, egzotična glazba i sve to, zapravo uživamo u svemu tome, u tome je poanta.
Gdje se rodila ta ljubav prema kubanskoj glazbi, prema salsi?
Sad vidiš ono, baš taj moment, teško bi mogao to odrediti, ali nešto me definitvno vuklo prema tome, definitivno. Prvo kad sam još u srednjoj školi, kad sam čuo snimke te tonge, bongose i sve to mi je zvučalo nekako egzotično i privlačilo me je. Onda sam poslije slušao Santanu i nekako preko nekakvog rocka, ti kubanski utjecaji su mi se dopali. Ja sam poslije shvatio te kubanske utjecaje kod Santane kad sam otkiro pravu kubansku glazbu, dakle nekakvim slijedom uspio doći do kubanske glazbe i završio u Londonu ’89. godine studirajući udaraljke, baš tonge, bongose i latinoameričke ritmove i sve to i tamo u Londonu sam se upoznao sa brdom koncerata upravo salse i tamo je to puklo.
Znači ti si naobrazovani glazbenik?
Klasično nisam naobrazovan, to je privatna škola, sve ove škole u Hrvatskoj priznaju, ja nemam niti jednu, znači nemam muzičku školu, samouki sam glazbenik, iako sve te stvari koje ti trebaju kao glazbeniku tijekom vremena savladaš. Čitanje nota i to sve ostalo, ali sam to sam obavio.
Koliko dugo već traju pripreme za koncert u Lisinskom 9. svibnja?
Ovako, samo ideja koncerta počela je prije četiri mjeseca, nedugo nakon izlaska albuma razgovarali smo o promociji albuma nema smisla zbog tih svih gostiju, dovaličiti sve te goste ne neki mali koncert, shvatili smo da je mali prostor neadekvatan i shvatili smo da je ispred nas jedan veliki koncert, valjda vrhunac naše karijere, gdej bi okupili sve te glazbenike, koji su na neki nači obilježili razne faze, razne etape Cubisma. I onda smo se bacili na posao, kontaktirali ljude išli gledati šta i kako i evo ga došli do toga gdje je to u cijeloj organizaciji, zapravo svi gosti do kojih smo došli, koji su slobodni će se pojaviti i nastupiti sa nama.
Kako je koncepiran koncert, hoće li nastupiti i Ricardo ili će biti samo novi pjevač Maximo?
Nažalost, Ricardo neće biti, u svakom slučaju je to na neki način predstavljanje Maxima publici i on bi u trebao zauzeti večinu prostora što se tiče pjesama Cubisma, gdje neće biti gostiju. Ali htjeli smo isto da Ricardo sve to završi na jedan veliki način, da otpjeva eventualno pjesmu-dvije, ali on je sa filharmonijom mislim u Mostaru ili Splitu i nikako ne može doći na taj koncert, s te strane to nam je žao, ali sam siguran da će ga Maximo u najmanju ruku dostojno zamjeniti.
Kad je Ricardo odlučio da će otići iz benda, je li to povuklo pitanje razlaza Cubisma?
U biti nije bilo potegnuto pitanje da li će Cubismo opstati, to sigurno nije. I do sada smo isto imali neke promjene, zapravo Ricardo i nije od samog nastanka Cubisma bio sa nama, ali je bio u onoj najpoznatijoj fazi. Prve snimke i prvi Porini ’96. bili su prije nego što je Ricardo došao u Cubismo, ali sigurno je on onako obilježio jednu bitnu fazu Cubisma. Ali smo isto tako bili svjesni da je cijela organizacija Cubisma u drugim rukama, uz mene tu je i moja desna ruka, koja mi strahovito pomaže u svemu, Krešimir Tomec, zapravo nas dvojica smo više manje kreatori cijele politike Cubisma, a glazbeno gledajući su tu opet glazbenici kao što su Mario Igrec i Davor Križić, koju su cijeli zvuk Cubisma onako dosta obojali, zapravo je Cubismo puno više nego što je Ricardo to bio, tog smo bili svjesni, samo smo trebali naći adekvatnog pjevača, tu je bilo nezgodno što, vani to nije problem jer vani ima puno latinoameričkih pjevača, a kod nas je problem naći latinoamerikanca, a kamoli da još pjeva, otj težak zadatak.
Tako da smo bili u jednom prelomnom stadiju, da li ćemo nastaviti u istom smjeru ili malo promjenili stvar i uzeli nekog hrvatskog pjevača, imali smo neke ideje, ali onda evo pojavio se Maximo. Nekako smo došli do njega u svom tom traženju, i tako je čovjek došao do nas na promo i kad je zapjevao, to je stvarno bilo to što smo htjeli, zapravo puno više od onog što smo htjeli i očekivali.
Jeli bila nekakva audicija za pjevača?
Bilo je ljudi koji su dolazili na svojevrsne audicije, i nepoznatih ljudi i poznatih pjevača koji su mislili da bi mogli da tako nešto raditi, bilo je i iz Hrvatske i izvana, ali mi smo shvatili da je dosta toga bilo neozbiljno, a za Maxima smo odmah dobili dobre preporuke od glazbenika iz Slovenije. Rekli su nam da u Italiji ima dobrih glazbenika, i tako smo došli do Maxima, još kad nam je taj Slovenac, koji nam ga je preporučio rekao da je pouzdan, znali smo da je to to, jel naći pouzdanog latinoamerikanca je gotovo nevjerovatno.
Imali Max u Italiji neki bend, koliko je on bio zainteresiran doći pjevati u Cubismo?
On ima tamo bend Ocho Rios, koji duže postoji od Cubisma, poznati su, čak je i Boško Petrović još davno prije Cubisma sa njima svirao, ali osim tog benda ima još par bendova u kojima on pjeva, kako to vani već ide. Kako smo čuli, kad je Max čuo materijale Cubisma on se doslovno oduševio, ali hito je poslušati da li bend stvarno dobro zvuči uživo kako je na CD-u. Došao je bez obaveze u Hrvatsku, i tako smo se automatski dogovorili da ćemo raditi dalje, bio je on sa nama u već u Podgorici i Sarajevu i publika je fenomenalno reagirala, a isprobali smo ga već na putovanjima i moram priznat da nam je ‘legao’ kao čovjek.
Hoćete li ostati na ovom jednom koncertu ili ćete imati promotivnu turneju?
Ovako, nekakva turneja se u principu planira, ali najteže je od svega dobiti goste, jer govorimo o velikim zvijezdama. Za sada što se tiče koncerta ovakvog obima to će biti jedini koncert, jer bit će tu i Šaban Bajramović, Gibonni, Josipa Lisac, Boško Petrović i Bolesna Braća, a onda će sigurno poslije biti nekakva turneja, ali još ćemo vidjeti kako ćemo to odraditi.
Hoće li izaći live album koncerta iz Lisinskog?
Snimat će se sigurno, a da li će izaći to ćemo vidjeti.
Koju bi suradnju posebno izdvojio s albuma “Amigos”?
Stvarno ne mogu niti jednu izdovjiti, jer sve su dolazile u raznim fazama, svaka na svoje mjesto tako kako je trebalo. Ako krenem po redu sa gostima koji su sa nama, prva suradnja sa Boškom Petrovićem, koji je za Cubismo puno značio. Mi smo počeli svirati u njegovom BP klubu i kalili se tri i pol godine jednom tjedno tamo i preko njega smo došli Heinekena, koji nam je poslije pomogao u promociji nekoliko godina. Boško nam je kao neki mentor glazbeno gledajući. A sa drugog album, tu je Josipa Lisac, to je bio prvi hit Cubisma i prvi put da je Cubismo obradio jednu domaću pjesmu, kao da je prava kubanska pjesma.
Dalje je išao Gibonni, to je bio najveći hit Cubisma do sada definitivno. Onda suradnja sa Šabanom Bajramovićem je opet nešto posebno, jer tu smo krenuli u jednom drugom smjeru i kao čovjek je super, onako specifičan. I možemo reći da je sa tim Cubismo napravio jedan novi smjer, jedan latino-gipsy hibrid, i to je najfiškije pa mi to onda strahovito jako izgleda.
Kako je došlo do suradnje sa Šabanom, vi ste njega kontaktirali?
Mi smo njega prvi kontaktirali, ideja je bila naša. Jedno vrijeme se kuhala ideja Balkan-salsa, pošto smo mi naslušali puno te salse, a čuli smo bende iz raznih svijeta kako folk glazbu upliču u salsu i to na način kako to rade rock bendovi, tako da smo shavtili da bili dobro uzet nešto s ovih prostora da budemo specifični, a da opet bude kvalitetno jer Cubismo drži do toga. Gledali smo da to bude na nekakvoj svjetskoj razini, a onda smo shvatili da je za ove prostore specifična ciganska glazba i tako se odlučili za Šabana Bajramovića. A u budućnosti će nas vjerovatno očekivati još nešto u tom smjeru, nekakvih međumurskih ili slavonskih elemenata na jedan onako fini umjetnički način uskat u salsu.
U zadnje vrijeme je rock opet počeo izlaziti na površinu, jel suradnja sa nekim rock bendom na vidiku?
Gle sve je otvoreno kod nas, nama je dosta da netko bubne ideju i svašta se počne rađat oko toga. Do početka sljedećeg projekta neće se zanti šta će to biti, ali sigurno će to biti neki dueti, ipak je to postao na neki način kontnuitet CD-a Cubisma. A što se rock glazbe tiče tu si dobro pogodio jer u jednom segmentu smo razmišljali o nekakvom konceptalnom albumu rock hitova, ali to je jedna od mnogih ideja kojih imamo.
Šta je ključ uspjeha za glazbenika da uspio na hrvatskoj glazbenoj sceni?
Uuu, e da to znam?! Stvarno ne znam, kad bi ja to znao onda bi se bavio menađerstvom i pravio bi nove zvijezde. Ja gledam da se to nama desilo slučajno, našli smo se u pravo vrijeme, radili smo to iskreno i dalje radimo to iskreno, i mislim da smo suluda ekipa od 11 ljudi totalno različitih ličnosti, a sad druge strane rad, mislim da ako čovjek se bavi nečime stvarno tvrdoglavo mora polučiti uspjeh.
U koji ‘razred kvalitete’ na hrvatskoj glazbenoj sceni spada Cubismo?
Ovisi o čemu pričamo, a gledamo po kvaliteti onda gledajući kako struka to nagrađuje, Cubismo je bend sa najviše osvojenih Porina, a kad gledamo pojedinačno nagrade Status kao najboljih glazbenika, mislim da ih opet imamo najviše u Hrvatskoj. A što se tiče prodaje albuma, naši albumi se mogu naći svugdje u svijetu, što se tiče te kvalitete mislim da smo prešli Hrvatske granice. Što se tiče popularnosti, ima tu bitno popularnijih od nas, ipak Cubismo je bend za urbanu publiku.
Upoznao si puno velikih kubanskih glazbenika, tko te se od njih najviše dojmio?
Što se tiče nekog boljeg upoznavanja, tu se radi o dvoje ljudi, koji su gostovali na našem albumu, to su Teresa Garcia Caturla i Manuel “Puntillita” Licea iz Buena Vista Social Cluba, ostale smo upoznali na kratko, ali ono što me oduševilo kod svih njih je ta jedna ležernost i lakoća života. To su ljudi koji su unatoč svojih 60-70 godina nevjerovatno vedri. Gledajući taj njihov stil života, ja bi to rekao ‘lijep način za ostarit’.
Kad si prvi put bio na Kubi?
Prvi put sam bio 2000. godine, kad smo išli snimati album. I to nisam mogao vjerovat, kad smo sletili tamo ja sam bio u transu.
Tko je bio presudan za bum kubanske glazbe u svijetu?
To je bio Buena Vista Social Club, opet jedna stvar koja se desila u pravo vrijeme na pravom mjestu. To je glazba koja se na Kubi vrlo malo više sluša, to je stara glazba ’40-’50 godina, na Kubi nitko ne zna za Buena Vista Social Club, bar u to vrijeme nitko nije znao. Tamo je glazba otišla puno dalje, novi bendovi mješaju novu glazbu punk, rock, rap. Ja mislim da svijetu što se desilo ’96.-’97. kad je bio vrhunac techna, i da tako kažem otuđenja glazbe od čovjeka i onda se pojavio jedan takva projekt sa puno duše i akustičnosti i to su ljudi vidili kao nekakav spas. I zapravo možda je Buena Vista Social Club ne samo napravio povratak kubanske glazbe, već povratak akustične glazbe.
Misliš da je Buena Vista Social Club bio svojevrsni dinamit koji je povukao drugu world music glazbu?
Definitivno. Koliko sam ja čuo Buena Vista Social Club je najprodavaniji neengleski album u svijetu. A sa druge strane tu je i globalizacija, jer sad možemo znati šta se dešava na drugom kraju svijeta. Sad vidimo da na svijetu ima puno prekrasne glazbe, to je ona dobra strana globalizacije po meni.
Ima li još neki glazbenik sa kojim bi htio surađivati?
Ima sigurno, svako malo mi netko padne na pamet. Jedan od rijetkih koje stvarno poštujem u tom ‘popularnom’ svijetu, to je Sting. Pogotovo njegove starije pjesme.
Misliš da je potpuno drukčije slušati kubansku glazbu na koncertu nego na CD-u, da izvlači iz tebe manje pozitivnu energiju?
Sigurno, općenito kod glazbe, mislim da je glazba stvoreno da se sluša uživo, a CD je neka zamjena kad ne možeš biti glazba uživo. Kod kubanske glazbe i kod jazza je to bitnije, a to je interakcija među glazbenicima je strahovito bitna, to što će destiti desit će se samo tada na tom mjestu, sa druge strane komunikacija između publike i benda to je jedan vrlo bitan elemenat te glazbe.
Svemu dođe kraj, misliš da će tako doći kraj ovoj ekspanziji world musica, ipak su više manje sve to stariji izvođači?
Neće doći, otkrilo se jedno nepresušno bogastvo koje se ne može više zatomiti, to je jedno otkriće koje ne može nestati. Što se tiče konkretno kubanske glazbe mislim da će se trendovi mijenjati.
Tko su tvoji favoriti na glazbenoj sceni općenito?
Ima tu svega, iako imena koja bi sad rekao hrvatskoj publici ništa ne znače, ali prvenstveno govorim o kubanskoj glazbi. Ima na Kubi bendova koji nisu popularni kod nas ili na zapadu, a na Kubi dođe po 50 000 ljudi na trgove slušat ih. Jedan od tih bendova je Los Van Van, oni egzistiraju jedno već 30 godina, bio sam na njihovom koncertu u Ljubljani, gdje su svirali pred 1500 ljudi, dok smo mi svirali na istom mjestu pred 3500 ljudi, a po meni su oni jedan nevjerovatan sastav, nevjerovatno dobro sviraju.
Da li vi u Cubismu uspijete egzistirati od glazbe ili morate raditi i druge poslove?
Svi u Cubismu se isključivo bave glazbom, nitko od nas nema neki drugi stalan posao, a drugo je što se ljudi uz Cubismo snalaze na razne načine, imaju svoje anganžmane u HNK, Komediji, Big Bandu HRT-a, neki daju privatne satove, neki sviraju u drugim malim jazz sastavima. U najboljim danima, kad ide, onda se može živiti od Cubisma, a kad ne ide onda se traže alternativni prihodi.
Je li ljudima dovoljno poslušati CD Cubisma, ili moraju posjetiti koncert Cubisma da shvate koliko je Cubismo dobar?
Moraju sigurno posjetiti koncert, mislim da bez koncerta ljudi ne bi mogli shvatiti punu veličinu Cubisma, a CD da im bude podsjetnik na lijepe trenutke koncerta.
Misliš li da su cijene CD-a ne pristupačne ljudima?
Jesu, naravno to ne bi smio govorit, jer živimo izmeđuostalog od te glazbene industrije, ali meni su to ne pristupačne cijene, i kao glazbeniku koji moram kupovati CD-e da znam šta se dešava, tako reći za posao.
A ulaznice za koncerte?
Što se tiče našeg koncerta, cijena je dosta skupa, ali ja vjerujem da će ljudi za to dobiti onoliko koliko to vrijedi, jer cijela ta produkcija sa svim tim gostima i dvorana Lisinski, to košta. Nadamo se doći do pozitivne nule.
