2017. je bila godina hip-hopa. Možda ta činjenica nije došla toliko do izražaja na našim prostorima, ali posljednjih nekoliko godina na području SAD-a i UK-a hip-hop je zajedno s pop glazbom zamijenio rock, koji po svemu sudeći na tim prostorima više nije dominantni žanr.
Razlika je vidljiva u top ljestvicama sa singlovima gdje se nijedna rock pjesma nije smjestila među top 40 najprodavanijih singlova prošle godine. S albumima je pak takva situacija da se u top 40 najprodavanijih albuma može smjestiti otprilike samo sedam rock izdanja. “As You Were” Liama Gallaghera je jedan od primjera na ljestvici najprodavanijih albuma u prošloj godini, kako prenosi BBC.
“Dani rock bogova koji herojski poziraju s Fender Stratocasterom su gotovi“, hrabra je izjava koju je sada za BBC dao frontman Musea, Matt Bellamy, nadodavši i sljedeće: “Gitara je postala teksturalni instrument više nego vodeći instrument”, što je prema njemu vjerojatno dobra stvar.
Neki od alternativnih rock bendova su u posljednjih nekoliko godina ponešto zanemarili električnu gitaru i prihvatili elemente nekih drugih glazbenih pravaca.
I sam Bellamy kaže kako je prema njemu uzbudljivo što u ovom glazbenom razdoblju možeš kombinirati klasiku s hip-hopom i rockom u istoj pjesmi. “Kao rock bend lagano si jednom nogom u prošlosti, svirajući instrumente poput gitare, bassa i bubnjeva”, zaključio je Bellamy.
Njegova izjava i nije toliko iznenađujuća s obzirom da je Muse poznat po otvorenosti prema ostalim glazbenim stilovima, kombinirajući i elemente elektronike i progresivnog rocka. Neki od novijih elemenata osjetni su i na novom singlu “Thought Contagion” koji je bend nedavno izbacio. I sami priznaju kako prate trendove te kako na njih utječe sve ono što smatraju da je kul u suvremenoj glazbi.
Iako takve kreativne prilike Muse inspiriraju. Bellamy ističe kako je stvar u pretapanju razdoblja, a ne stilova, prilikom čega se stvara nešto što je bezvremensko, a ne striktno vezano za određenu eru.
Nedavna vijest o Gibsonu i njegovom mogućem bankrotu također nije nešto što možemo u potpunosti zanemariti. The Washington Post je još prošle godine objavio članak u kojem su o sličnoj temi malo propitali i Georgea Gruhna koji je još 1970. otvorio tvrtku Gruhn Guitars u Nashvilleu te prodavao gitare glazbenicima kao što su Eric Clapton, Emmylou Harris, Billy Gibbons, Hank Williams, Jr, Neil Young, Paul McCartney, pa čak i Taylor Swift.
Dakle, kao vrhunski poznavatelj gitara, Gruhn ističe kako sada imamo više proizvođača instrumenata nego ikada prije, ali tržište ipak ne raste, profit ide silaznom putanjom. Svemu u prilog idu i brojevi koji njegovu izjavu potvrđuju, uzevši u obzir da je posljednje desetljeće pala prodaja električnih gitara, s otprilike jedan i pol milijun prodanih gitara godišnje, na otprilike jedan milijun.
Osobno će mi uvijek biti puno draže na stageu vidjeti glazbenike koji divljaju s instrumentima, s gitarom, bassom i bubnjevima, nego što je to možda prilikom slušanja i gledanja DJ seta. Dakako da je sve stvar u prioritetima i ciljevima koje glazbenik nastoji postići u ovom dobu u kojem je sve užurbano, gdje vlada hiperprodukcija koja svježe bendove jede za doručak. Mnogi rock bendovi se tako povode za bijesnim trendovima i jakom produkcijom, pokušavajući izaći van kolotečine i napraviti nešto drugačije, kombinirajući naizgled nespojive elemente.
Po čitavoj temi koja nam se nametnula kao interesantna za diskusiju s čitateljima, nameće se i pitanje imaju li današnja djeca još uvijek rock heroje na koje se ugledaju? Ili su zaista neki drugi glazbeni pravci preuzeli mjesto rocka kao dominantnog žanra? Je li to sada elektronika, pop glazba, rap i trap glazba? Možda je zaista vrijeme da se rockeri malo trznu i probude. I to govorim iz apsolutno najbolje moguće namjere.
