Rob Birch (Stereo MC’s): “Ljudi su postali lutke ljudima kao što su Simon Cowell”

3400

Rob Birch, frontmen engleske skupine Stereo MC’s vlasnika hitova “Step It Up”, “Deep Down and Dirty”, “We Belong in This World Together” i naravno “Connected”, netom prije pulskog nastupa progovorio je za Muzika.hr.

Stereo MC’s svrstavaju u različite glazbena žanrove. Gdje bi ti svrstao Stereo MC’s?
Iskreno, mi zapravo nikad nismo htjeli pripadati nekoj kategoriji. Dogovorili smo se da ne želimo da nas definiraju prema kategorijama. To nije mjesto gdje mi želimo biti. Ako ništa drugo, mi se protivimo kategoriziranju.

Na sceni ste više od 20 godina, imali ste jednu podužu diskografske pauzu. Što je ključno da ste još uvijek aktivni kao bend?
Pauza koju smo uzeli nakon albuma “Connected” pomogla nam je da ostanemo zajedno. I činjenica da nismo izdali album natjerala nas je da razmislimo što želimo napraviti, a ne samo ponoviti jedan veliki uspjeh. To nas je potaklo da ostanemo dobri jedni prema drugima.

Nakon “Connecteda” morali smo razmisliti kuda želimo ići jer smo ostvarili puno ciljeva, a nismo bili sigurni kuda idemo. To je jedan razlog zašto smo još uvijek zajedno, a drugi razlog je taj što smo već dugo prijatelji. A i težimo prema starom cilju, a to je napraviti dobar album i nešto što još nismo napravili. Iako imamo različite ideje spremni smo ih promijeniti da dođemo na isto.Vaš singl “Elevate My Mind” je prvi britanski singl u povijesti koji je ušao na US R&B chart. Smatraš li Stereo MC’s pionirima britanske dance scene koja je zavladala top listama u ’90-ima?
Siguran sam da je i prije bilo engleskih pjesma koje su bile na američkim R&B ljestvicama. Ne gledam na to tako. Jednostavno smo imali sreće da se jednom DJ-u na istočnoj američkoj obali svidjela naša pjesma i on ju je stalno puštao. Zato je ta pjesma doživjela taj uspjeh.

Iskreno, da nismo imali takav uspjeh vjerojatno ne bismo imali novaca za novi album. Jednostavno smo imali sreće, tako je to. Ne mislim da je to bio neki svjetski uspjeh, jednostavno smo napravili album koji je dobro prošao. Bili smo poznati kao i svaka druga grupa koja je svirala u to vrijeme. To je bilo kao neko drvo. Mi smo bili dio tog drveta, te muzike i rasli smo zajedno sa njim. Netko je bio list, netko grana, ali svi smo bili dio toga. Imali smo sreće da smo bili tamo u to vrijeme kada je takva glazba bila u razvoju i bilo je uzbudljivo biti dio tog vremena.

U glazbi je bitna motivacija i odlučnost. Ako imaš talenta, a ne motivacije nećeš ništa napraviti. Ali ako nisi jako talentiran ali imaš motivacije možda ćeš i nešto napraviti jer imaš inspiracije.

S albumom “Connected” zaslužili ste
mjesto u glazbenoj povijesti. Zašto ste čekali devet godina s
objavljivanjem novog studijskog albuma?

Nakon što smo
izdali “Connected” bili smo na turneji godinu i pol. Nismo
četveročlani bend na gitarama, mi svoju muziku stvaramo u studiju i zbog
turneje nismo ništa novoga mogli napraviti. Mislim da je to vjerojatno
pogreška menadžera. Razmišljali su samo kako ćemo promovirati taj album,
a trebali su razmišljati da se trebamo više opustiti kako bismo se mogli
vratiti u studio, ali pritiskali su nas sve više da se promoviramo jer u
ovom poslu sve se vrti oko prodaje. To je jedan od razloga zašto nam je
trebalo toliko dugo da se ponovo stanemo na noge, a glavni
razlog je fizički, mentalni i duhovni umor.

Muziku podržava

Postoje li neke stvari koje nisi imao prilike napraviti a želio bih jednog dana?
Ima puno stvari. Volio bih znati svirati bubnjeve, igrati za Manchester United, volio bih da sam letio u spitfireu. Volio bi da sam bio slikar. Ali mislim da se treba fokusirati na jednu stvar, usmjeriti svu energiju na jednu stvar i napraviti ju.

Koliko su mediji bitni za uspjeh nekog izvođača?
Ovih dana mediji su kao neki zlostavljači, izvan svake kontrole. Žele biti dio svega. Ako si Celebrity i tračaju o tebi, to će prodavati tvoje albume. Da sam ja spavao s nekom poznatom glumicom naš bi album bio na prvom mjestu. Treba ti to sve da bi krenuo naprijed.

Mediji danas sve kontroliraju. I ljudi više ne čitaju časopise jer sve čitaju na Internetu. Ali mislim da su ljudi pametniji nego što im mediji to dopuštaju, ljudi osjete muziku i odluče što im se sviđa a što ne, ali nama je to sve ušlo u naviku. Kao televizija, navikneš se gledati neka sranja, tako je i s medijima, navikli smo na njihova sranja. Umjesto da pročitaš neku knjigu, odeš i čitaš ta sranja što pišu mediji.

Pratiš li kritike o vama?
Ponekad čitam o nama ali ne čitam o recenzijama onoga o čemu u tom trenutku radimo jer mislim da će mi to zajebati ego. Ako nas pohvale ego će mi narasti, a ako nas popišaju past će. I zato ne želim ego miješati u to. Misli su mi na mjestu, stvaram glazbu koju želim i radim to zbog pravih razloga.

Pokušavam ne obazirati se previše jer uvijek će biti netko tko će te kritizirati u jednom trenutku, u drugom, kada vide koliko si uspješan, hvalit će te i govoriti kako ste super. To su sve sranja i ako to sve shvatiš ozbiljno počneš vjerovati u njih.

Posljednjih se godina glazbena industrija okrenula naglavačke, digitalna revolucija je napravila svoje. Kada vam je bilo lakše egzistirati, u ’90-ima ili sada?
Moramo prihvatiti vrijeme u kojem jesmo, a ne stalno gledati unatrag i govoriti kako su stara vremena bila bolja, to nema smisla. Moramo gledati situacije u kojima smo sada i smisliti kako ju napraviti da nam paše. Glazbenoj industriji se to moralo dogoditi jer je bila pohlepna i zato su se stvari morale promijeniti.

Ono što bi se sad trebalo dogoditi je da ljudi koji se koriste Internetom, npr. YouTubeom, trebali bi smisliti način kako da vrate glazbenicima, jer inače će glazbenici morati tražiti druge poslove kako bi preživjeli i uzdržavali obitelji jer to neće moći kao glazbenici. A zbog toga će glazba trpjeti jer glazbenici neće imati više vremena stvarati glazbu.

Mislim da će na kraju sve dobro ispasti, ali problem je s ljudima u velikim kompanijama jer su pohlepni i distribuiraju glazbu besplatno, a trebali bi nešto dati zauzvrat, jer glazbenici su zaslužni za sve te ljude koji se koriste njihovim stranicama.

Mislim da je glazba podbacila zato što su ljudi postali lutke ljudima kao što su Simon Cowell. On je jako pametan s tim što radi jer je njegov The X Factor show jako zabavan, ali ti izvođači su izmanipulirani, više nije bitno stvarati glazbu ili svoj stil, nego da te izmanipuliraju tako da možeš zarađivati novce za ljude koji će se odvesti kući u skupim autima. Samo jedna osoba odlazi doma u Bentlyu, a to je Simon Cowell, a svi ostali idu busom. Zato je glazbena industrija zajebana, previše ljudi uzima previše novaca i troše ih na besmislene stvari.

Ove subote nastupate u pulskom amfiteatru iz antičkog doba iz 1.stoljeća. Izazivaju li nastupi u tako povijesno važnim prostorima kod tebe neki oblik poštovanja? S obzirom da nemaju svi glazbenici priliku nastupati u takvim prostorima, nekima su čak i zabranjivali.
Mi sviramo bilo gdje. Sviramo da bi se ljudi osjećali bolje i da bi se zabavili, zato pokušavamo svirati na svim mogućim mjestima. Bilo da je to mali, prljavi klub u nekoj stražnjoj ulici ili ovakva povijesna mjesta za koja si sretan što si uopće tamo. Mislim da bi svatko trebao moći tamo svirati, to je sloboda govora. Svatko zaslužuje jednaku priliku, mislim da mi nismo ništa posebni zato što sviramo na takvom mjestu.

Posljednjih godina često nastupate u
našim krajevima, što na festivalima što samostalno. Voliš
li više velike, masovne nastupe kao na festivalima ili klupske nastupe?

Volim
oboje. Pokušavamo se povezati s publikom gdje god jesmo. U malim
klubovima je intenzivniji osjećaj s publikom, dok si na festivalima
odvojen od publike, ali imaš više prostora za ‘pokriti’ se. To su
različiti osjećaji, ali mislim da su nastupi u klubovima osobniji.

0 Shares
Muziku podržava