Antonije Pušić ili svima poznatiji kao Rambo Amadeus u Zagrebu ima poseban status među ovdašnjim ljubiteljima dobrog zvuka. A da je tako uvjerit se možete još jednom na koncertu u klub Boogaloo 22. prosinca. Povodom tog nastupa porazgovarali smo neponovljivim Carom.
Rambo Amadeus, 22.12. u Zagrebu, klub Boogaloo. U kakvom su ti sjećanju ostali tvoji dosadašnji koncerti u Zagrebu? Spremaš li opet neki originalan nastup?
Prošlost i budućnost opeterećuju umjetnikovo djelovanje u sadašnjosti. Umjetnik se mora mijenjati , vješto se izvlačeći ispod teškog oklopa slave. Uspjeh je opasniji za umjetnički rad od nerazumijevnja od strane auditorijuma.
Jesi li surađivao s još nekim od hrvatskih pjevača osim s Dinom Dvornikom?
Suradnja s Dinom je bila suradnja s autorom Dvornikom, ne s pjevačem Dvornikom. Autorska strana mi je uvijek zanimljivija kod kolega.
Tko su ostali glazbenici koji sviraju s tobom u bendu?
Trut: bubnjar, kao mladić bavio se hrvanjem, grčkorimskim stilom, srećom, bubnjeve je zavolio na vrijeme. El Gratatiero: gramofon, semplovi, skrech grebanje, češanje, efekti. zvučni uzorci, ilustracije. Remixajlo: student, apsolvent violine, klavijaturist, wunderkind bas gitara. Svira sve žice odjednom. R.A.S.M.C.: gitara, glas, misli.
Odakle crpiš inspiraciju za svoje tekstove?
To je najčešće pitanje koje dobijam, i još nisam pronašao pravi odgovor.
Ti imaš gotovo pa kultni status na ovim prostorima, ali zanimljivo je da si jedan od rijetkih muzičara iz Srbije i Crne Gore koji svoju popularnost u Hrvatskoj nije stekao prije, već poslije rata. Kako to objašnjavaš?
Možda zato što sam tek tada počeo ozbiljno da shvaćam svoj posao, i da uživam u kreaciji.
Svojim prvim albumom “O tugo jesenja” uveo si u muziku novi termin turbo-folk, mada je tvoja muzika u biti predstavljala samo parodiju na isti. Nedugo zatim je onaj pravi turbo-folk, nažalost, zahvatio sve pore našeg društva. Što misliš o tom fenomenu?
Turbo Kultura je kolateralna šteta nastala prelaskom na tržišnu ekonomiju. U segmentu pop kulture proizvođači su se prilagodili potrebama najširih slojeva populacije, bez nastojanja da troše energiju razvijajući im ukus.
Što Rambo privatno sluša i što Rambo nikada ne bi slušao?
Posljednjih desetak godina slušao sam samo jazz, sada slušam intenzivno klasiku. Povremeno mi pažnju skrene etno muzika bliskog i srednjeg istoka.
“Rambo” sa Silvesterom Staloneom ili “Amadeus” Miloša Formana – u kojem filmu bi Antonije Pušić radije glumio i zašto?
Najradije bih ostao dosljedan sa mom sebi i bio oboje istovremeno.
Ne znam koliko je to poznato široj publici, ali osim pjevačke imao si i vrlo uspješnu sportsku karijeru, naime dugo si se bavio jedrenjem i osvajao medalje. Reci nam nešto o tome!
Zadar, Rovinj, Split, Pula , Dubrovnik- u klasama 420 i 470, posada Pušić Keković, od 1979 – 1983. Mislim da i dalje postojimo u sportskim biltenima.
I za kraj, spremaš li kakav novi materijal?
Završeno, urađeno, nadamo se da će biti i izdato uskoro.
