Budim je zbog sunca
Koje objašnjava sebe biljkama
Zbog neba razapetog između prstiju
Budim je zbog riječi
Koje peku grlo, volim je ušima
Treba ići do kraja svijeta i naći rosu na travi
Budim je zbog dalekih stvari
Koje liče na ove ovdje
Zbog ljudi koji bez čela
I imene prolaze ulicom
Zbog anonimnih riječi, trgova
Budim je zbog manufakturnih pejzaža
Javnih parkova
Budim je zbog ove naše planete
Koja će možda biti mina
U raskrvavljenom nebu
Zbog osmjeha u kamenu
Drugova zaspalih između dvije bitke
Kada nebo nije bilo više
Veliki kavez za ptice, nego aerodrom
Moja ljubav puna drugih
Je dio zore koju budim
Budim je zbog zore,zbog ljubavi
Zbog sebe, zbog drugih
Budim je mada je to uzaludnije
Nego li dozivati pticu zauvijek sletjelu
Sigurno je rekla neka me traži
I vidi da me nema
Ta žena sa rukama djeteta
Koju volim
To dijete koje je zaspalo
Ne obrisavši suze koje budim
Uzalud,uzalud, uzalud
Uzalud je budim jer će se probuditi
Drukčija i nova
Uzalud je budim jer njena usta
Neće moći da joj kažu
Uzalud je budim
Ti znaš, voda protiče
Ali ne kaže ništa
Uzalud je budim
Treba obečati izgubljenom imenu
Nečije lice u pijesku
Ako nije tako odsjecite mi ruke
I pretvorite me u kamen
– Ispravi tekst –
