Quasarr: “Depeche Mode, imamo sličan electro izražaj…”

3371

Riječki, iako zvuče svjetski, elektro pop-rock bend Quasarr, nastupit će 10. svibnja u zagrebačkoj Tvornici kulture.

Na koncertu će im gošća biti i Josipa Lisac, s kojom su snimili pjesmu “Ljubav” i za koju su dobili nominaciju za Porina za najbolju vokalnu
suradnju.

Nedavno su i vizualizirali svoju glazbu – realizirali
su suradnju s koreografima Mašom Kolar i Leom Mijićem, pa tako u
riječkom HNK možete vidjeti plesače kako plešu balet na njihovu muziku u
predstavi “Poru Homme Et Femme / Za muškarca i ženu”.Povodom koncerta i dok čekamo njihov sljedeći album, popričali smo s Borisom i Filipom, vokal i gitara Quasarra...Odmah za početak, kada možemo očekivati novi album? Kakav će biti?
Boris: Naš zvuk i pristup autorski se uvijek razvijao, svakom novom pjesmom i live izvedbom. U počecima i s prvim pjesmama više smo bili orjentirani na radiofoničnost. Onda su došli koncerti i live aranžmani koji su tražili nešto drugačije, energičnije izvedbe od originala. Svidjela nam se ta dinamika i sada smo u situaciji da imamo neku ravnotežu i dobar omjer pop forme i live dinamike. Filip: Album se može očekivati kad ga završimo (smijeh), ali definitivno do kraja godine. Prva dva albuma sama po sebi nisu jednaka. “Quasarr” smo snimali u koprodukciji s Denykenom, gdje je do izražaja došla njegova sklonost gitari i klasičnoj rock postavi benda. “Propagandu” smo radili u koprodukciji sa Skansijem, s kojim smo više pažnje posvetili elektrozvukovima i plesnim aranžmina pjesama. Na “Propagandi” smo htjeli spajati ‘nespojivo’ – harfe s techno lupovima, brass sekciju s teškim industro zvukovima. Kada moram govoriti o novom albumu i njegovom zvuku, tu sigurno ima pomaka. Nakon “Propagande” neki su kritizirali da bolje zvučimo uživo nego na CD-u. Sada nam je cilj i želja pretočiti tu energiju živog nastupa na ploču. Ovaj album je različit i time jer ga produciramo sami. Osim toga kako stvari stoje mogu reći da je album možda malo ‘gitarističkiji’, ali nemojte to shvatiti doslovno. Okrenuli smo se modernom pop-rocku. Mi volimo sve blagodati moderne tehnologije koja se trenutno može koristiti u pop produkciji. To je klasičan Quasarrov zvuk, puno orkestracija, loopova, sequencera, modernih synthesajzera, plesnih dionica, moćnih baseva, Borisovog vokala… Ali od “Propagande” smo promjenili postavu. Mi sami smo se promjenili i nemoguće je očekivati da napravimo isti album. Mislim da su “Sjene”, “Ljubav” i sada “Tvoje riječi” dobar primjer onoga čemu sada težimo kod stvaranja glazbe. Još jedna promjena zbog koje mi je jako drago je ta da sada Jelena ne pjeva samo back vokale na koncertima, od ovog albuma moći ćete je čuti i na CD-u.

Zašto čekamo treći album četiri godine?
Boris: Svo to vrijeme puno se sviralo i radilo na što boljoj live izvedbi… Neke nove pjesme su se snimile, pa ‘bacile’ jer se nisu uklapale u koncept onoga što želimo. Odlučili smo se za pristup singleova, pa tako ovih dana spremamo treći singl… U međuvremenu smo snimili još neke pjesme koje će se naći na albumu.
Filip: Zato jer smo mi perfekcionisti. Pjesma ne ide van dok nismo svi zadovoljni. Treba vremena da nas šest budemo zadovoljni. Ok, treba postojati taj jedan trenutak kada treba reći “Sada je dosta“. Ali šalu na stranu. Stvarno smo perfekcionisti, jednu stvar možemo dosta dugo ‘peglati’, jako puno pažnje obraćamo na detalje. Poznati smo po tome da često vraćamo mikseve i mastere, više puta. Ako nismo zadovoljni, u stanju smo sve prekinuti, pokupiti kanale, i krenuti negdje ispočetka. Znamo što želimo i znamo kako želimo zvučati. Da bi zadovoljili naše standarde potreban je jedan određeni vremenski period. Ali između ostalog mislim da je važnija kvaliteta od kvantitete.Kako izgleda vaš proces stvaranja, pisanja muzike i tekstova?
Filip: Naš moto je: zašto da bude jednostavno kad može biti komplicirano (smijeh). Na kompjuteru napravimo osnovnu ideju, Boris napravi tekst i pjevanje. Kad smo svi zadovoljni nosimo stvar u prostoriju, tamo radimo na njoj, mijenjamo je… pa ponovo na kompjuteru mijenjamo soundove, na klavijaturama mjenjamo soundove… dosta dugo i žestoko rapravljamo oko svakog tona ili zvuka. Jako smo strastveni i tvrdoglavi kad je u pitanju ono što radimo. To zvuči dosta zamorno. Ali zapravo, to je dobro. Jedan drugoga tjeramo napraviti najbolje što možemo, po mogućnosti još i bolje. Imamo jako visoke kriterije jedni prema drugima.

Kako je došlo do suradnje s Josipom Lisac na pjesmi “Ljubav”?
Boris: Do suradnje je došlo vrlo spontano, Josipa je s oduševljenjem prihvatila suradnju i pjesmu prigrlila kao svoju, što nam je neizmjerno drago. Zove nas na svoje koncerte kao goste, što nam je čast, ali i prilika da se prezentiramo novoj publici u drugačijem ambijentu… Bili smo u Lisinskom dva puta, Sava centru u Beogradu, bit ćemo u Opatiji krajem lipnja… Za ovu priliku u Tvornici, ona će doći nama u goste… Dakle, ova lijepa priča se nastavlja.

Kako ste se odlučili na suradnju s Mašom Kolar za predstavu “Pour homme et femme/Za muškarca i ženu” riječkog HNK?
Boris: I to je još jedna u nizu lijepih suradnji do koje se došlo slučajno. Priča je zapravo vrlo jednostavna. Do suradnje je došlo na inicijativu Maše, koja je upravo našu glazbu doživjela inspirativnom i pogodnom za njenu koreografiju. Super je što se sve dogodilo spontano i što smo se kao autori prepoznali po senzibilitetu. Ovakav spoj dvaju medija (plesa i glazbe) u visokoj produkciji, na daskama HNK želja je svakog kreativca. Specifičnost je ta što se muzika izvodila live na sceni s plesačima u jednoj vrlo dinamičnoj interakciji zvuka i plesa, a opet, radi se o baletu. Predstava je imala 5 rasprodanih izvedbi u HNK Zajca u Rijeci u ožujku, a u planu ih je još kao dio programa baleta. U najavi su i gostovanja.

Muziku podržava

Surađujete i s Kevinom Paulom iz Londona… Kako ste došli do njega?
Filip: Uvijek smo željeli imati taj ‘svjetski’ zvuk. Fascinirala nas je širina zvučne slike kod inozemnih, ‘svjetskih’ mikseva. To jednostavno nismo mogli dobiti ovdje u Hrvatskoj. Miks naših pjesama dosta je zahtjevan. Imamo puno kanala, puno detalja i kod miksa vokal se znao ‘zagubiti’ u slici. Htjeli smo širinu i dubinu. Dugo smo razmišljali, gdje i kako miksati nove materijale. Kevinu smo poslali demo “Sjena” i pitali je li zainteresiran za suradnju. On nam je odgovorio da je to ‘great track’ i da se javimo kad ulazimo u studio i kako bi se dogovorili oko tehničkih detalja. Mislim da smo s Kevinom dobili ono što smo htjeli. Na ove tri nove pjesme Borisov vokal je prezentan, a ništa nije oduzeto instrumentalu što nam je jako važno. Mislim da je za našu uspješnu suradnju zapravo kumovala činjenica da je on miksao za Mute albume Depecha Moda. Imamo sličan electro izražaj, na sličan način postavljamo odnos vokala i instrumentala, te je Borisov vokal u sličnoj lagi kao Gahanov. Zadovoljni smo s onim što nam se vraća od njega, to je nešto čemu smo težili sve ove godine.

I vi ste ‘kod Gonza’ snimili spot…
Boris: Bilo je super i vrlo ugodno. Za razliku od većine, on zna šta želi i kako to najjednostavnije postići. U planu je još singlova i spotova, pa se nadamo opet vrlo skoro zajedno raditi.

Borise, uspoređuju te s Urbanom, kako to komentiraš?
Urban je kompletan autor, izvođač i osoba koja je odgojila cijelu jednu generaciju svojim pjesmama, tako da usporedba s njime može samo imponirati. Pretpostavljam da se zbog slične boje glasa slušateljima ponekad ‘preklopimo’, ali mislim da je to vrlo površna usporedba i da imamo dvije potpuno različite ekspresije. Uvijek sam naginjao Bowievoj interpretaciji i soul vokalima. Vjerujem da su ljudi već odavno prepoznali moju osobnost kao pjevača te da su usporedbe s bilo kime sve rjeđe.

Kakva su vam iskustva s nastupima? Gdje najviše volite nastupati, u kakvim prostorima, pod kakvim uvjetima?
Boris: Svi nastupi imaju svoju draž, svaki prostor ima neku svoju vibru… Najviše volim klupske svirke gdje je kontakt s publikom prisan. Ali super je znati da nam muzika funkcionira u svim tim situacijama… Od malih klubova, velikih pozornica, dvorana, festivala, komornih dvorana tipa Lisinski, pa na kraju i dasaka kazališta i baleta. To samo govori da nam je pristup aranžmanima dobar.

Nominirani ste za Porin za najbolju vokalnu suradnju s Josipom, koliko vam to znači?
Boris: Nominacija donekle imponira, ali nas ne opterećuje. Lijepo je znati da ti je rad prepoznat kvalitetom. Rijeka je prilično marginalizirana u odnosu na Zagreb pa time i slabo prisutna u medijima, stoga ovakve stvari znaju malo pomoći u promociji. Ali opet, našoj publici puno su bitnije pjesme i koncerti…

Promijenili ste izdavačku kuću, zašto?
Boris: Naša suradnja s Menartom je došla u slijepu ulicu, neko vrijeme smo bili bez izdavača, a onda nas je Croatia Records prepoznala kao autore te ponudila medijsku podršku i lijepe uvjete za daljni rad. Lijep je osjećaj da netko ima sluha za tvoj rad i pristup.

Imate li neke planove za turneju, van granica možda?
Boris: Imali smo nedavno lijepe nastupe u Mostaru i Tuzli, ako to ubrajamo u inozemstvo (smijeh). Za izlazak na svjetsko tržište treba se poklopiti puno fatora, pored kvalitetnih pjesama, zvuka i produkcije, know howa potrebna je i financijska podrška te kanali distribucije. Sigurno da koketiramo s tom idejom i želja je okušati se, ali treba ići korak po korak.

Često se može čuti da ‘zvučite svjetski’. Što mislite koji je ključ toga, da neki naš bend zvuči svjetski?
Filip: To je teško pitanje. Mi radimo glazbu koju volimo svirati. Imamo visoke kriterije jedni prema drugima i puno pažnje obraćamo na detalje. Naša neprekidna traženja oko toga kako bi što trebalo zvučati dovode nas do toga da stvarno autorski, aranžmanski, vokalno, zvukovno moramo napraviti nešto jako dobro da bi se to u bendu prihvatilo. Mislim da za nas kažu da zvučimo svjetski jer koristimo modernu tehnologiju pri snimanju i izvođenju glazbe uživo. Mi u osnovi jesmo klasičan pop-rock bend. Samo što je pop i rock iz 1980. i 2014. drugačiji. Electro scena ’80-ih i sada ne koristi istu tehnologiju. Mi elektroniku ne koristimo samo kao začin, ili klavijature da nam sviraju ‘tepisone’. Jako puno novaca je potrošeno na opremu kojom ono što smislimo na kompjuteru, probi i na CD-u možemo odsvirati uživo. Elektronika je izuzetno važan instrument kojim se služimo. To nam daje taj drugačiji zvuk. S druge strane uvijek smo bili jako ambicizni u vezi snimanja, miksanja i masteringa. Želimo najbolje što u ovom trenutku možemo dobiti i što si možemo priuštiti. Nikad na tome nismo štedjeli, nismo se nikad zadovoljavali nečim osrednjim. Da se bolje izrazim, onime što smo mi smatrali osrednjim.

S obzirom na 10 godina postojanja benda, kad pogledate retrospektivno, biste li nešto napravili drugačije? Kako komentirate vaš položaj na sceni s obzirom na broj godina koji ste prisutni?
Filip: Uvijek postoje stvari koje bi voljeli promjeniti. Kad smo krenuli s Quasarrom, bila su to naivnija vremena. Mi smo bili mladi puni poleta. Bilo nas je troje i imali smo samo pjesmu “Ti”. Danas da znam neke stvari sigurno bih se postavio drugačije u nekim situacijama. Sve što smo prošli zajedno, a vjerujte mi kao bend smo prošli puno toga lijepog i ružnog, nas je jednim dijelom definiralo. Zadovoljan sam jer nismo nikad radili kompromise, nismo spuštali letvicu, i radili smo ono što volimo, onako kao želimo. Što se našeg položaja na sceni tiče, naravno da svaki bend želi bolje i više. Mi nismo mainstream bend jer živimo u Hrvatskoj. Uvijek plešemo po rubu. To nas zabavlja. Vani je vrsta glazbe kojom se bavimo pop. Problem je statističke prirode. Ako živiš u zemlji s 4 i pol milijuna stanovnika i sluša te 10-15 posto stanovništva, nemaš baš veliku publiku. Ako živiš u zemlji s 300 miljuna stanovnika, to je sasvim druga priča. U svakom slučaju moram reći da nam je naša publika vjerna i da dolaze na koncerte. Daju nam veliku podršku. Hvala im na tome.

Borise, imaš projekt Manofon s Vedranom Križanom..
Manofon uvijek nešto kuha i kada bude spremno čut ćete, ali to će uvijek biti off-projekt da bi se zadovoljila potreba Vedrana i mene za nešto drugačijim izričajem od onoga što imamo u matičnim bendovima – Fiumensu i Quasarru.

Čime se inače bavite osim muzike?
Boris: Dipl. ekonomist i u stalnom sam radnom odnosu. Ali svi članovi imaju struku i rade (inženjeri, arhitekti, učitelji…). U Hrvatskoj se ovakvom vrstom glazbe i ovakvih pristupom ne može kvalitetno živjeti. Da je više vremena, bilo bi i više pjesama… Ali to je luksuz koji si ne možemo dopustiti.

Što nas čeka u Tvornici?
Boris: Nadam se vrućoj atmosferi, punokrvnoj klupskoj svirci s puno dima i zabave! A u goste nam stiže i Josipa Lisaac. S obzirom da ona ovakve izlete u klubove ne radi često, pozivam svih na jednu zaista posebnu i lijepu večer.

Daljnji planovi?
Boris: Radimo i snimamo nove pjesme za album, pripremamo novi singl za koji ćemo snimiti i spot, imamo već i neke bukirane nastupe (6. lipnja Rijeka, 27. lipnja Opatija s Josipom) čekamo potvrdu za još neke ljetne datume. Na jesen kreću ponovno izvedbe predstave s baletom itd. Dakle, puno je posla!

0 Shares
Muziku podržava