Poziv na revoluciju: može na Facebooku, još bolje u pjesmi

3546

Ako jedna lasta ne čini proljeće, čine li ga onda dvije? Odnosno, vraćaju li se stari rockeri starom dobrom protestnom rock’n’rollu?

Ako da, to je dobro jer vrijeme postaje sve sumornije. Zvecka se oružjem u Americi, zvecka se oružjem u Hrvatskoj. Na sva zvona je najavljeno vraćanje obaveznog služenja vojnog roka, a o takvim stvarima su rockeri uvijek imali što za reći.Recimo, temu mobilizacije za rat u Vijetnamu američki su rockeri dočekali u stavu ‘na gotovs’: The Doors i “Unknown Soldier”, Creedencei i “Fortunate Son”, Hendrix i “Machine Gun”, Jefferson Airplane, Crosby, Stills & Nash i “Wooden Ships”, Gram Parsons i “My Uncle”…U kontekstu najnovijih informacija da su neki naši politički odličnici, inače zagovaratelji vojnog roka, bili oslobođeni istog zbog prilično dvojbenih razloga, valja ponavljati i ponavljati i ponavljati pjesmu Creedencea “Fortunate Son” jer je aktualnija u Hrvatskoj 2017., nego u Americi 1969., kada je i objavljena, a kako se ipak još nitko od rockera nije oglasio s pjesmom na sličnu temu, valja spomenuti ipak jednu vrijednu objavu na društvenoj mreži.

Prije par dana riječki muzičar i književnik Zoran Žmirić nije žmirio na događanja, nego je svojom antiratnom porukom uzburkao duhove i podsjetio za koga se i za čiji džep se vode ratovi. Recimo, i Creedenci i Žmirić će protestirati protiv povlaštenih kasti koje ne idu u rat, nego samo huškaju druge, siromašnije i naivnije ljude da krenu, a onda, dok traje kaos na fronti i u državi, samo zamrače državnu i društvenu imovinu.

Muziku podržava

U zadnjih četvrt stoljeća hrvatski rockeri su uglavnom prespavali neke ključne društvene događaje (ajde, uskočili su hiphoperi i osvjetlali obraz), no socijalna svijest se ipak budi: prošle godine, otprilike u isto doba, srednji prst povijesnim revizionistima je pokazao Mile Kekin. Zoran Žmirić, književnik i glazbenik, svojevremeno član grupa Grč, Grad, Laufer (da spomenem one poznatije), doživotni buntovnik protiv nepravde, autor knjige “Riječke rock himne” oglasio se objavom iz koje, po subjektivnom mišljenju, isijava jedna springsteenovska nota. Isto tako, Žmirić nije najpoznatiji rocker u Hrvatskoj, ali je efektnom objavom skrenuo pažnju na sebe i dao originalan i dubok uvid u sadašnje društveno stanje. Ako Žmirić ima negdje na lageru desetak pjesama, sad je pravo vrijeme da ih pusti na svjetlo dana.

A kako stvari stoje, nije jedini. Svoje viđenje sadašnjeg društveno-političkog trenutka su publici podastrijeli članovi grupe Depeche Mode na novom singlu “Where’s The Revolution”, koji predvodi novi album “Spirit” i na kojem su se jasno suprotstavili Trumpovom bezumlju i zveckanju oružjem. Iz Gahanovog grla isijava vrlo sličan bunt kao i iz Žmirićevih prstiju: riječ je o ljudima u godinama koji upozoravaju mlađe da ne podlegnu ‘alternativnim činjenicama’, huškanju, ponižavanju, u ime domovine i nacionalnog bratstva, za koje će Žmirić reći da je laž, a Gore, Gahan i Fletcher će upotrijebiti izraz ‘patriotic junkies’.

Ukratko, vjerojatno nas čeka godina puna političkih pjesama i jasnih zauzimanja stavova: Donald Trump je već doznao što muzičari misle o njemu, kad je glazbenu ekipu za svoju inauguraciju složio iz 1593. pokušaja. Sada je vrijeme za još jasniji građanski bunt protiv sijanja mržnje. Stavovi na Facebooku su ok, a protestne pjesme su još bolje.

Jest da sam nedavno ustanovio kako pjesma ima ograničeno djelovanje, ali ja sam da se pjesmi uvijek dade šansa.

Muziku podržava
Stisni