Pomognimo Marku Tolji u odabiru country pjesme

“Ali u countryu više nema dobrih pjesama” uskliknuo je Marko Tolja u “Zvijezde pjevaju”.

Sljedeća slika koja se pojavljuje u moj glavi je neki Amer iz Tennesseeja (za Marka: to je jedna od američkih država) koji pita: “Who the Fuck is Marko Tolja?”, i tako možemo do sutra.

Marko Tolja ove sezone nastupa u “Zvijezde pjevaju“, emisiji koja na neki način stalno potiče ne-kvalitetu: na kraju svake emisije pjeva onaj izvođač s najmanje glasova! Onda, ne-pjevači i HTV-ov novinarski kadar kao što su Katja Kušec, Meštar, Karmela Vukov-Colić ili ove godine Mirta Šurjak nevjerojatno se žilavo drže u emisiji zahvaljujući fantomskoj podršci publike.

Prilikom odabira pjesama biraju se uglavnom očiti favoriti (jedne je godine iznenadio Boris Mirković s pjesmom Generacije 5) i sve skupa izgleda kao plaćena malo bolja karaoke zabava gdje svaki izvođač malo dobije po guzi od tete Martine. Izvođači moraju otpjevati i neke žanrove, pa tako imamo rock, jazz, swing, musical i country. U potonjem se žanru naše zvijezde-izvođači-pjevači najslabije snalaze, a vjerujem da ono što je Tolja uskliknuo nije ništa drugo nego malo glasnije i politički korektnije verbaliziranje većine ovdašnjih pjevačkih ‘zvijezda’ koje country smatraju seljačkim žanrom.Reći da je country seljački žanr je smiješno – koji žanr onda nije seljački (odgovor: eventualno klasika i techno)? Blues, kojeg su prvotno pjevali berači pamuka? Jazz, koji se također prvotno svirao u socijalno zakinutim sredinama? Gospel, koji su također pjevali po svim kriterijima potlačeni ljudi ‘krive’ boje kože po crkvama? Rock, koji je nastao iz bluesa, jazza, gospela i countrya?Country muzika nije žanr. To je već konglomerat, jer je u sebe upio dijelove srodnih žanrova kao što su jazz, blues, soul, gospel, pa čak i reggae, te punk. Konglomerat je jer je iznio masu podžanrova. Reći da u country muzici (više) nema dobre pjesme (jer su već prije iskorištene “Oh Susanna” i “Take Me Home Country Road” pa se ne mogu ponavljati) je kao da se kaže da u Atlantskom oceanu nema ribe. Osim, naravno, ako se ribom smatra samo potočna pastrva, ali to je onda problem ukusa.Dakle, s obzirom da je našim ‘zvijezdama’ sve teže naći dobru country pjesmu za pjevanje, red je da im se olakša mukotrpan i bolan posao, pa da im predstavim nekoliko muzičara čije su pjesme nadživjele vrijeme.Hank Williams: rođen 17.9.1923, umro 1.1.1953. Prvi country-rocker u vremenu kad rock još nije postojao. Jedan od otaca moderne muzike. Izvedbe su mu redom zavodljive, ekstrovertirane i za ono vrijeme, sablažnjive.Merle Haggard: rođen 6.4.1937. Nekadašnji zatvorenik i sitni kriminalac je nakon gledanja Johnnya Casha u San Quentinu i sam krenuo u glazbene vode i kreirao poznati bakersfieldski zvuk, grubu zvučnu tapiseriju gitara, pedal steela i vokala koja je bila u suprotnosti s umilnim zvukom country prijestolnice Nashville.Gene Clark: rođen 1944., umro 1991. Veliki talent je ubila, vjeruje se, neliječena manična depresija, ovisnost o alkoholu i nesklonost turnejama. Izvršio utjecaj na Boba Dylana. Nekada član grupe The Byrds. Napisao jedan od prvi psihodeličnih singlova “Eight Miles High”. Dvije pjesme su mu obrađene na Grammyem nagrađenom albumu Roberta Planta i Alison Krauss “Raising Sand“. Voli ga i Tom Petty. Ključni albumi: “Fantastic Expedition of Dillard and Clark”, “White Light aka Gene Clark”, “Roadmaster”, “No Other”.JJ Cale: rođen 1938. Zaljubljenik u ribičiju i osamu. Vole ga Eric Clapton i Mark Knopfler na čijem su gitarističkom stilu i pjesmama obojica zaradila nešto novaca (“After Midnight”, “Cocaine”). Voljeli su ga i Lynyrd Skynyrd (“Call Me The Breeze”, “I Got The Same Old Blues”). Da se uzimao malo ozbiljnije, a ne toliko ‘laid back’ (po njemu je taj stil tako prozvan), možda bi ga češće vrtjeli po šminkerskim radio stanicama. Ali njemu nije stalo do mišljenja šminkera, jer je morao na ribičiju. Ključni albumi: “Naturally”, “Really”, “Okie”, “Trubadour”, “Travel Log”.Gram Parsons: rođen 1946, umro 1973. Otac izvršio suicid, mama alkoholičarka. Očuh alkoholičar. Nekada član grupe The Byrds i začetnik vizije ponovnog ujedinjenja countrya, soula i rocka. Volio se družiti sa Stonesima i Stonesi su se voljeli družiti s njim. Utjecaj se čuje na “Honky Tonk Women”, “Wild Horses”, “Far Away Eyes”, “Dead Flowers” i na cijelom albumu “Exile On A Main Street“. Snimio dva albuma s Emmylou Harris. Ključni albumi: “Sweetheart of the Rodeo” (s grupom the Byrds), “Gilded Palace of Sin” (s grupom The Flying Burrito Brothers), “GP”, “Grievous Angel” (oba s Emmylou Harris).The Band: pod različitim imenima nastupali tijekom šezdesetih. S Bob Dylanom snimali u Woodstocku album “The Basement Tapes”. “Vjerujte, ovo je najbolji bend na svijetu” 1969. je komentirao George Harrison, a Clapton je, čuvši album “Music From Big Pink”, rasformirao dotadašnji bend Cream. U svojim najboljim danima bend je fuzionirao sve moguće američke glazbene pravce: country, folk, soul, gospel, bluegrass, jazz, rockabilly. Svi su članovi svirali bar tri instrumenta, a grupa je imala tri izuzetna vokala: Levona Helma, Ricka Danka i Richarda Manuela. Preuzimajući njihov stil i zvuk Elton John zaradio je mnogo para, a također su utjecali na plejadu američkih grupa. Oproštajni koncert “The Last Waltz” snimio je Martin Scorsese. Ključni radovi: “Music From Big Pink”, “The Band”, “Stage Fright”, “Nothern Lights -Southern Cross”.Emmylou Harris: o ženskim godinama nije pristojno. Karijeru počela pjevajući u duetu s Gramom Parsonsom. Veliki vokal, istakla se poslije i kao jaka autorica. Ključni radovi: dueti s Parsonsom, “Pieces of the Sky”, “Elite Hotel”, “Wrecking Ball”.Dolly Parton: teta je napisala gore navedenu pjesmu (šok i nevjerica, Marko, a?), kao i “Jolene” koju su obradili The White Stripesi (navodno je obje pjesme napisala iste noći). Javno obznanila da je svoj poznati izgled Dolly Parton uzela od lokalne prostitutke jer je njoj izgledala baš lijepo. Ključni radovi: “Coat of Many Colors”, “Jolene”.

Tom Waits: rođen 1949. Boem, pjesnik, skitnica. Strahovita radna etika. Ima dvije faze: onu inspiriranu countryem, folkom i jazzom, te onu ‘eksperimentalnu’, kada se više oslanja na neobična muzička rješenja. Obradili su ga The Eagles (“Ol’ 55”) i Rod Stewart (“Downtown Train”), potonji je zaradio mnogo para na tome. Ključni albumi: “Closing Time”, “Swordfishtrombones”, “Rain Dogs”.

Townes Van Zandt: rođen 1944., umro 1.1.1997. Stevie Earle: “Townes Van Zandt je najbolji kantautor na ovom svijetu i spreman sam popeti se na stol Bobu Dylanu u svojim kaubojskim čizmama i to mu reći u facu.” Van Zandt: “Lijepo od Stevea što tako kaže, ali, znate, Bob Dylan ima zaštitare i ne može se do stola.” I njegove su pjesme na albumu Roberta Planta i Alison Krauss “Raising Sand” te na ploči “Band of Joy“. Pjesme su mu bile hitovi za Williea Nelsona (“Lefty and Pancho”). Ključni albumi: “For The Sake Of the Song”, “Townes Van Zandt”, “At My Window”.

Steve Earle: rođen 1955. Beskompromisni country-punker i lajavac. Voli ga Boris Novković (“U tvojim očima, i crnim noćima, nema više onog našeg starog ludila”), ne voli ga George W. Bush jer je napisao pjesmu o Ameru koji je otišao u talibane. Ključni radovi: “Guitar Town”, “Exit O”, “Jerusalem”.

Zaključak: Za svakog od ovih 11 umjetnika postoji još barem 10 pjesama koje su antologijske kvalitete, a koje nisam spomenuo. Tu je još minimalno desetak žanrova koji zaslužuju posebna objašnjenja, te stotine muzičara koji zavrjeđuju da se kaže nešto više o njima (Johnnya Casha, Boba Dylana, Williea Nelsona i Norah Jones ovdje namjerno nisam spomenuo jer njih, valjda, Tolja i njemu slični već znaju).

Nekada je na HRT-u išla emisija “Električni kauboj” posvećena country muzici, a danas, kad ‘u countryu nema više dobrih pjesama’ baš je vrijeme da se zapitamo gdje je i što radi Nenad Dubravac, nekadašnji urednik te emisije. Možda Nenadu neki dobrodušni izdavač dadne koju pinku da čovjek napiše knjigu “Country Music for Dummies”.