Devedesete su bile godine kada su na svjetskoj glazbenoj sceni vladali rock velikani. Bili su to bendovi koje i danas dobar dio ljudi smatra veličinama, a neki, posebno Britanci, željeli su nešto drugo i drugačije.

To je bio trenutak kada se počelo mnogo više pratiti manje bendove, pa su tako spojeni najbolji bendovi sa svih strane svijeta u ono što je MTV prezentirao na svojim nagradama “Battle Of The Bands” u kojima su The Hives poslali The Vines u ropotarnicu. Tad su se već i The White Stripes istaknuli sa svojom “Fell In Love With A Girl”, The Strokes su izdali “Is This It” i pečatirali svoju popularnost, Black Rebel Motorcycle Club skrenuli su pažnju na sebe revitalizacijom The Jesus and Mary Chaina… Nešto je ipak nedostajalo.

Muziku podržava

Da se razumijemo, godina je 2001., u Americi je strka zbog terorističkog napada koji će se pamtiti još dugo. ‘9/11’ mnogima je promijenio percepciju i u to vrijeme svakako nije bilo lagano živjeti, ni stvarati novu glazbu, ali New York je to ipak nadišao i ponudio jednu scenu o kojoj se i danas priča s velikim respektom.

Kad gledamo samo bendove koji su u to vrijeme počinjali, vidimo da su s godinama i postali jedni od stupova indie i alternativne glazbe. O The Strokesima ne treba trošiti previše riječi, nakon “Is This It” krenuo je njihov kreativni pad, ali s tim albumom su ‘promijenili svijet’, Yeah Yeah Yeahs su, s druge strane, bili osjećajniji i brutalniji sa svojim viđenjem ljubavnih pjesama, TV on the Radio htjeli su glazbeno eksperimentirati… Bilo je tu još bendova, ali oni nisu na kraju uspjeli napraviti toliki proboj kao spomenuti.

U tu su priču uletjeli i Interpol, jedan mračni bend vrlo pomno biranog ‘stajlinga’ koji je prvi krenuo u recikliranje onoga što se u tom trenutku još nije recikliralo. Dok su drugi krenuli trasom The Velvet Underground-The Stooges-The Jesus and Mary Chain, Interpol se navukao na Joy Division i želio svijetu pokazati da se i s tim utjecajem mogu napraviti glazbena čuda. Tako je krajem kolovoza 2002. izašao njihov prvijenac “Turn On the Bright Lights” koji je potom povukao cijeli niz sličnih bendova za sobom.

Taman na petnaestu godišnjicu izlaska albuma “Turn On the Bright Lights”, Interpol dolazi u susjednu Srbiju, točnije Beograd, prezentirati nam kako svoj, tako i jedan od ključnih momenata glazbene scene s početka ’00-ih. Naravno, osim “Turn On the Bright Lights”, nadamo se čuti i kasnije hitove, ali, budimo realni, upravo je ovaj album ono zbog čega je i danas Interpol jedan od najcjenjenijih bendova s indie scene.

Možda će neki zamjeriti što sam ranije iskoristio riječ ‘reciklaža’, ali to je najbliži opis onoga što se događalo u tom vremenu. Svaki bend je bio svjež ako je na jedan moderan način svirao glazbu koja je stara barem dvije-tri dekade. Teško je biti originalan nakon 40-50 godina razvijanja popularne glazbe pa je posuđivanje motivacije logično, ali opet moraš u cijelu priču unijeti i mnogo svojega da ne bi ispao tek ‘copy/paste’ izvođač. Naravno, svi koji su kasnije postali velike zvijezde imali su upravo to, tu snagu i energiju da nešto posuđeno pretvore u svoje.

Slušajući “Turn On the Bright Lights” jasno se očituju uzori i oni nisu bježali od toga da su im Joy Division uzori. Zašto bi i bježali kad su taj mračnjački zvuk lijepo upakirali s tada modernim garažnim rockom u niz vrlo frenetičnih pjesama koje su u atmosferi balansirale od tugaljivih laganica do pravih rock brijačina.

Osim Joy Divisiona, tu je i mnogo drugih bendova koji najčešće potječu iz ’80-ih i prezentirali su mračniji spektar glazbe. Tu prije svega mislim na Echo & the Bunnymen, The Chameleons, The Smiths, Bauhaus, The Cure… Moglo bi se nabrajati još toga, ali u ovom trenutku to za Interpol i njihov prvijenac više nije bitno.

Važno je to da je taj album odlično legao i uz Black Rebel Motorcycle Club ponudio povratak mračnjačkog zvuka koji je ponovno postao in. Možemo reći da su ovi bendovi napravili odličan temelj za sve mračnjake koji su se potom ‘izrodili’. Jednostavno, mrak je ponovno počeo biti kul, a kako vidimo po odjeku takvih koncerata kod nas, to i dalje ne jenjava (rasprodani koncerti The xxa, The Nationala, Cigarettes After Sexa…)

Da ovaj tekst ne ispadne kao neka recenzija, neću spominjati pjesme i opisivati ih, ali treba istaknuti da je pjesma “Untitled” bila pjesma kojom je završila deveta sezona tada najpopularnijeg sitcoma “Friends” kada je zbunjeni Joey konačno odlučio krenuti prema Rachel.

Bilo kako bilo, Interpol je s “Turn On the Bright Lights” uspio pa danas, 15 godina kasnije, možemo pričati o njima kao o jednom od bendova koji ima svoj značaj u glazbenoj povijesti, posebno u tom trenutku početkom ’00-ih kada se svijet počeo sve više okretati ‘malim bendovima’, a rock dinosauri su lagano počeli izumirati.

Nakon Interpola, na scenu je odjednom nahrupilo mnoštvo sličnih bendova. Neki su i premašili Interpol, neki su bili tek promatrači, a neki su, ne znajući bolje, bili upravo ono što je najgore – copy/paste Interpola, odnosno Joy Divisiona.

Nasljedstvo Interpola odlično su prihvatili The Killersi i s “Hot Fuss” taj zvuk prebacili u stadionske vode s povremeno nešto vedrijim pjesmama, a kako je vrijeme dalje odmicalo, tako su The Killersi sa sve više ustupaka postajali i prava rock atrakcija koja puni najveće koncertne prostore.

Editorsi su također znalački prihvatili ono što su Interpol s “Turn On the Bright Lights” ostavili i njihov prvijenac “The Back Room” je engleski odgovor na taj album. Editorsi danas kreativno više ne pružaju tu energiju, ali su popularniji više nego ikad.

Od ostalih bendova na koje je Interpol utjecao, vrijedi svakako još spomenuti White Lies koji nikada nisu opravdali hype početnih par hitoidnih singlica, dok bi u širem kontekstu mogli spomenuti još mnoge druge bendove poput The Bravery, I Love You But I’ve Chosen Darkness, Arcade Fire, Franz Ferdinand, Bloc Party, The National, The xx, She Wants Revange…

Nakon “Turn On the Bright Lights” bilo je uspona i padova u karijeri Interpola, neki članovi su odlučili i napustiti bend, ali Interpol je i dalje ostao vjeran svojem zvuku. Oni su bili jedni od prvoboraca u revitalizaciji mračnog post-punk zvuka, a takvi su i danas. S 15 godina odmaka, sad još jasnije možemo vidjeti koliko stvari može jedan album potegnuti. Naravno, za sve to se mora poklopiti hrpa stvari, ali kada si prvi, onda si prvi.

Muziku podržava
Stisni