Kao što vjerujem da znate, taman pred kraj godišnjih odmora, na sami početak ovogodišnjeg Špancirfesta, po drugi put nam dolaze Mando Diao, i nadamo se da to neće biti i posljednji.
U medijima je dosta slabo bio popraćen odlazak Gustava Norena iz benda početkom lipnja ove godine, s obzirom da ta činjenica dovodi u pitanje nastavak karijere Mando Diaoa. Kako sada stvari stoje, Björn Dixgard s izmijenjenom postavom nastavlja dalje i svakako će odraditi sve dogovorene koncerte.
Navodno su se rastali u dobrim odnosima, Gustav je htio malo više slobode kako bi krenuo svojim putem, što ne znači da će prije ili kasnije ponovno zasvirati s Bjornom u nekakvoj formaciji. Prijatelji su od malih nogu i takve stvari se jednostavno događaju, službeni je stav benda.
Totalni preokret u karijeri dogodio im se s albumom “Never Seen the Light of Day” gdje su se mnogo više poigravali s orkestracijama i indie pop zvukom koji je odlično utaban u Skandinaviji. Pjesme nisu bile toliko hitoidne, ali svakako su imale svoju draž. Među njima se nekako najviše izdvojila “Gold” zbog vrlo prpošne atmosfere.
Kako postoji onaj smiješan kviz na jednoj od nacionalnih televizija, ‘koliko od sto ljudi zna nešto’, tako sam siguran da bi sto ljudi znalo za “Dance With Somebody” kao pjesmu Mando Diaoa. Vjerujem da barem polovica njih ne bi znala nabrojati još poneku, ali i to je ok jer je “Dance With Somebody” definitivno pjesma koja je obilježila karijeru benda (poharala je sve moguće ljestvice kao nijedna njihova pjesma prije ili poslije).
“Give Me Fire!” ipak nije bio album samo s jednim hit singlom jer je tu postojala i “Gloria” koja je i danas mnogima vrlo draga pjesma. To se osjeti i na koncertima gdje ovu skladbu publika prima kao i druge hitove, pa moramo priznati da ima nešto posebno u njoj.
Ovdje bih stao s nabrajanjem pjesama, jer nakon “Give Me Fire!” to ipak nije bilo to. Većinu vremena su se bavili različitim projektima (best of, akustični album, Caligola, album na materinjem jeziku…) koji su bili manje hitoidnog karaktera, odnosno, bili su jednostavno manje zanimljivi. Tome u prilog ide i prošlogodišnji album “Aelita” koji se uopće ne treba spominjati kad pričamo o ovom bendu. Bilo je tu nekoliko pjesama koje su izdane kao singlovi, ali svima je jasno da je to miljama daleko od ovih gore navedenih pjesama.
Sve u svemu, vidimo se u petak, 21. kolovoza, na otvorenju Špancirfesta; iako su se prepolovili, i dalje je to bend vrijedan slušanja…