Pink Studio: “Prave fanove stječeš samo dobrom glazbom, ne možeš ih addati na Facebooku”

Krajem rujna u Zagrebu će se održati novi festival pod imenom Glory Dayz. Među posljednjim potvrđenim imenima je i domaći pop rock sastav Pink Studio koji već ima zapažene rezultate iza sebe u vidu niza uspješnih singlova.

Prošle su tri godine od prvijenca Pink Studija, a nedavno im je izašao i novi album jednostavno nazvan “Pink Album“. Kakav je novi album, što se događalo u proteklom periodu i kakvi su planovi za budućnost, ponovno smo porazgovarali s gitaristom Josipom Pintarićem.Zadnji put smo pričali prije tri godine, pa što se sve događalo u to vrijeme? Što bi najviše izdvojio?
Mislim da je najvažnija transformacija iz jedne prilično demo faze u fazu pravog benda. Posložili smo si neke stvari u glavi, odlučili koji sound želimo i općenito kojim putem krenuti. Shvatili smo da nam glazba nije samo hobi, već nešto čime se želimo ozbiljno baviti. Nekako se to izdefiniralo samo po sebi, pa nam je sad i lakše raditi. Zato smo i drugi album radili mnogo kompaktnije i u kraćem vremenu. Svirali smo i nekoliko velikih festivala poput INmusica, Špancirfesta, Schengenfesta, itd.

Nedavno je izašao vaš novi “Pink Album”. Kako i koliko dugo ste radili na njemu?
Kažu da je drugi album najteže napraviti. Međutim, mi smo radili s dosta lakoće, bilo je stvarno gušt svirati. Radili smo ga po drugačijem principu nego prvi album. Na prvom bi netko došao s gotovim tekstom ili melodijom, pa bismo samo ‘brusili’, dok smo na novom satima jammali i čekali da se nešto iskristalizira. Tematski je sličan prvom albumu, melodijski je podijeljen u dva dijela: pola albuma čine melodičnije, šarenije stvari, dok je druga polovica groovastija i čvršća. U prvi dio bi išle pjesme poput “Lucije”, “Želim ti reći”, “James Dean” i sličnih, a u drugi “Pucam”, “Daj mi”, “Kraj” i taj đir… Na albumu smo radili dvije godine, s time da smo dosta materijala sačuvali već i za treći album.Jeste osjećali kakav pritisak prošlog albuma i hit singla “Jutro poslije”?
Pa i nije bila neka kočnica. “Jutro poslije” je samo jedna u nizu naših stvari, koja se eto najviše primila kod publike. Ta je pjesma dobra škola, jer nas je naučila da su hitovi jako kratkog daha i da bez sustavnog rada nemaš ništa. Pjesme se izdaju svakodnevno i ako ne pratiš stalnim radom tu, usudio bih se reći, hiperinflaciju, brzo te proguta. Zato i nismo htjeli na novom albumu napraviti 12 pjesama poput “Jutra poslije” jer je to kao formula koja je prošla, nego smo nastavili graditi svoj zvuk koji se nastavlja na pjesme s prvog albuma koje i nisu tako dobro prošle kod publike poput te stvari.Došlo je do nekoliko promjena u bendu. Koji su razlozi tome? U prošlom intervjuu istaknuo si da ste svi u vrlo prijateljskim odnosima…
Jesmo. Ostali smo u dobrim odnosima s bivšim članovima. Promijenili smo bubnjara, bivši bubnjar Boris Babić otišao je zbog obiteljskih prilika i preseljenja u inozemstvo, ali novi je Niko Radas. Također, bivši gitarist Luka Blažević zamijenjen je novim – Ivanom Glasnovićem. Luka je napustio bend zbog svojih projekata u kojima je jako uspješan.Ponovo je pala suradnja s Elementalovim dvojcem, ovog puta i vokalno. Je li bilo mnogo nagovaranja? (smijeh)
Dečki iz Elementala znaju kakav zvuk mi želimo i znaju kako ga točno napraviti. Shota smo zamolili za rap, jer nam je od početka nedostajalo nešto u toj pjesmi. Prihvatio je iz prve, i moram priznati da je baš dao pjesmi onaj touch koji je trebala.

U nekim pjesmama se, uz standardno glazbeno štivo s prvog albuma, osjeća širenje prema country pop zvuku kakvog su Jinxi prezentirali na svom posljednjem albumu. Kako je došlo do tog skretanja?
Spontano i bez mnogo razmišljanja. Na nekim je pjesmama električna gitara (kao ritam gitara) zvučala prečvrsto, pa smo ubacili akustaru i metlice, što te samo po sebi odvuče u taj zvuk. Ipak je to više iznimka na albumu nego pravilo.

Otkud ste sve crpili energiju za novi album?
Želja da napravimo nešto vrijedno i dobro nas je stalno gurala naprijed. Prije svih stvari napravili smo prvi singl s novog albuma “Želim ti reći” koji je odlično prošao i to nam je bila svojevrsna potvrda da smo krenuli s nečim dobrim i da smo na pravom putu. Nismo htjeli ništa brzati, kako nam kasnije ne bi bilo žao.

Znaju li se već budući koraci u vidu singlova/spotova s ovog albuma?
Na jesen izlazi novi singl, vjerojatno pjesma s ove ‘čvršće’ polovice albuma. Budući da smo već imali četiri laganija singla, krajnje je vrijeme da malo zarokamo (smijeh). Znamo i da opet želimo snimati spotove s Kristinom Bangourom jer smo prezadovoljni načinom na koji radi.

Ivana je u šali rekla da bi voljela da jednog dana zaradite mnogo para, pa da ne morate ništa raditi. Pa kako ide s tim? Je li novi album pobudio želju za vašim koncertima?
Još je rano govoriti o učincima novog albuma, ali se kuži da nam se neka vrata otvaraju. Zasad imamo dosta dogovorenih koncerata, ali su svi na jesen. Gladni smo svirke i nadamo se svirati čim više.

Jedan od datuma je i Glory Dayz Festival…
Podržavam festival i jako sam sretan. Treba toga i više, šteta što takve stvari počivaju samo na entuzijazmu pojedinaca, nema nekog organiziranijeg pristupa .

Jesi li već malo bacio oko na line-up? Koga bi volio upoznati i vidjeti uživo?
St. Etienne je moj favorit, ali kompletan line-up pomalo preslušavam.

Koliko je bitno da se Pink Studio pojavljuje na ovakvim festivalima?
Takvi festivali su prilika da vas čuje veći broj ljudi, pogotovo ako niste konstantno u medijima. Iskustva s takvih festivala su neprocjenjiva. Nakon velike pozornice i sviranja uz bok velikim bendovima dobivaš osjećaj da možeš svirati apsolutno svugdje na svijetu. Dobar je to osjećaj.

Što bi rekao koja je najveća vrlina, a koja najveća mana Pink Studija?
Najveća prednost po meni je predanost bendu i vjera da možemo napraviti mnogo toga. Bez pretjerivanja mogu reći da živimo za naš bend i da uživamo u svakom trenutku sviranja. Mana je što smo premalo agresivni na polju reklame, medija, forsiranja i serviranja naše priče javnosti. Mnogo nas ljudi na to upozorava i svi se kunu da ćemo vrlo brzo propasti s ovakvim stavom.

Nažalost, praksa je pokazala da su bendovi sa stavom samo muzičari koji mogu ponuditi svoju glazbu i ništa drugo, te nažalost propadaju. Tad se profiliraju različiti izvođači sa svojim agresivnim PR-om i preuzimaju publiku. Vjerojatno bismo i mi trebali biti agresivniji i više forsirati svoj bend.

Jesi li sada zadovoljan razvojem karijere Pink Studija?
Zadovoljan sam s pjesmama koje smo do sad napravili i spotovima koje smo snimili. Ipak je u suštini to najbitnije, i smisao postojanja svakog benda. Čim više ulazimo u profesionalniju priču shvaćam kako su bitne i neke druge stvari. Šokiram se i iznenadim koliko neki bendovi sami pokreću priču i hype oko sebe, doslovno žicaju medije da ih ugoste ili naprave intervju s njima, zovu klubove da ih ugoste… To je nešto sa čime se mi nismo bavili i vjerojatno razlog naše ‘poluanonimnosti’. Ne smatram da je to nužno loše, naročito ako postoji pokriće za to u dobrim pjesmama. Možda bih to promijenio, ali mi se čini da je jedini pravi uspjeh tek ako publika otkrije tebe, a ne ti nju. Prave fanove stječeš samo dobrom glazbom, ne možeš ih addati na Facebooku.

Kakvi su planovi za dalje?
Svirati gdje god ima struje, proći hrvatske i regionalne pozornice, gdje god za to postoji interes. Paralelno već radimo na novim stvarima i novi album bi trebao biti gotov u roku od godine dana.