Osobne tragedije i izazivanje nereda na albumu generacije

Bila je 1996. Rat je nedavno formalno završio, no trebat će još dugo da završi njegov neformalni oblik, rat u srcima, glavama, dušama.

Neki kažu da u tom obliku još nije završio ni Drugi svjetski rat. Sa svršetkom rata završili su i naši dani ponosa i slave, zajedništva zbog kojeg smo bili spremni kolektivno gurati pod tepih mnoge ružne nuspojave rađanja mlade nam države.Nakon odlaska vanjskoga neprijatelja, došlo je vrijeme da se otvore oči i primijete neke stvari oko nas. Na primjer kako je rat uvijek prilika kojom se mnogi okoriste. Obično to budu oni jači, nasilniji i primitivniji. Nakon što je splasnuo val euforije, shvatili smo da nam je država opljačkana, te da to nije napravio nikakav vanjski neprijatelj. Bio je to zapravo, kako se kaže, ‘posao iznutra’. Pritom prilika nije iskorištena samo za materijalno pustošenje, već i za kulturno.Tamburicu i nogomet nam se nastojalo nametnuti kao dominantnu kulturu nacionalnog identiteta, a svako odstupanje od zadanih uzoraka ponašanja i razmišljanja se smatralo uvredljivim po nacionalni ponos i osjećaje.

Naravno, svaki pokušaj agresivnog gašenja bunta ima efekt gašenja požara benzinom, pa je i druga polovica devedesetih bila plodno tlo za buntu sklone oblike, poput rock glazbe. Ujedno je to i posljednje razdoblje kad je rock u Hrvata imao svoju prirodnu, kontrakulturnu ulogu i bitan društveni značaj.

Okosnicu onoga što se kolokvijalno zvalo Fiju Briju scenom, po nizu zajedničkih koncerata iza kojih je stajala ekipa iz kultnog zagrebačkog kluba Jabuka, činili su bendovi iz Zagreba, Rijeke i – Vinkovaca.

Te 1996. godine vinkovačke Majke objavljuju svoj peti album “Vrijeme je da se krene“, s kojim će ostvariti svoj konačni proboj u mainstream i koji će više od ijednog drugog albuma postati simbolom tog vremena.

Album je to koji je zapravo bolno intiman i osoban. Baretovi stihovi bili su uglavnom inspirirani osobnim tragedijama i egzorcizmom vlastitih demona. Pjesme poput “Baretov blues” i “Slobodna kao nikada” direktno su adresirale Baretov gubitak supruge, a čak je i naslovna pjesma – koja će par godina kasnije, zajedno s još jednom pjesmom Majki, “Budi ponosan”, postati glavnim soundtrackom društvenih promjena – zapravo bila vrlo privatna poruka samom sebi.

Jedina pjesma koja je otvoreno pozivala na spomenuti bunt je “Izazivajmo nerede”. Baretu i Majkama politika i društvo dakle nisu bili glavne stvari na pameti kad su stvarali album, no daleko od toga da ih nisu uopće zanimali. Vidljivo je to na snimci s promocije albuma iz zagrebačkog OTV Doma koja je objavljena u sklopu obljetničarskog deluxe izdanja “Vrijeme je da se krene”. Na njoj čujemo Bareta kako se u obraćanjima publici uglavnom bavi temama kao što su studentski prosvjedi, nasilje nad drugačijima i maltretiranje od strane autoriteta, te kako poziva publiku na razmišljanje vlastitom glavom.

Nije to bilo nikakvo preseravanje i poziranje, u to doba vam se stvarno moglo dogoditi da krenete na rock ili punk koncert, a da završite u policijskog postaji s razbijenom glavom ili slomljenim rebrima.

Snimka iz OTV Doma je ukupno četvrti objavljeni live album Majki, što ih čini jedinim bendom njihove generacije koji je dobio takav tretman. Unatoč činjenici da su se postave Majki često mijenjale, sve te live albume je odsvirala praktički ista postava (Bare, Čalić, Domaćinović, Kilmister, jedino su se na bubnjarskoj stolici mijenjali Čaka i Tibljaš). I to je još jedna potvrda sviračke umješnosti i izvođačke snage te verzije Majki.

“Vrijeme je da se krene” je za dvadeseti rođendan dobilo trostruko CD izdanje, u sklopu kojeg je pored remasteriziranog albuma (korišten je originalni Denykenov finalni miks, bez efekata koji su dodani izvorno objavljenoj verziji) i po prvi puta objavljene snimke iz OTV doma, također ponovo izdan i live album “Život uživo” snimljen na trijumfalnom nastupu Majki u zagrebačkom Domu sportova 1997. godine. Originalni album je zasebno također po prvi put objavljen na raskošnom 180-gramskom vinilu.

Ista postava Majki će dvije godine kasnije objaviti vrlo solidni “Put do srca sunca”, a nakon toga će Bare i s Plaćenicima napraviti neke sjajne stvari, prije ponovnog okupljanja Majki i opet vrlo dobrih “Teških boja”. No ni Majke, niti bilo koji drugi domaći rock bend više neće objaviti album koji će nadrasti samoga sebe na način na koji je to napravilo “Vrijeme je da se krene”.

1996. je uistinu bilo vrijeme da se krene. Dvadeset godina kasnije mnoge su stvari drugačije, a opet, mnoge su ostale iste.