Jasno je da se zbiva nešto važno, veliko ili barem neobično kada su ljudi spremni više od sat vremena čekati u redu kako bi kupili karte za  – balet. Fotografija dugog, vijugavog reda ispred središnje nacionalne kazališne kuće jučer je iznenadila mnoge budući da živimo u zemlji koja je, po nedavnom Eurostat istraživanju, blizu samog dna Europske Unije kada je u pitanju interes za kulturu koji se očituje u generalnoj nezainteresiranosti za posjećivanje koncerata, predstava, muzeja i kulturnih događaja općenito.

Kako je moguće da u Hrvatskoj u kojoj, prema podacima tog istraživanja, manje od 20 posto ljudi godišnje posjeti neku kulturnu priredbu, ipak ima dovoljno onih koji su spremni stati u red i strpljivo čekati svoje karte za balet? Moguće je, jer nije riječ o bilo kakvom baletu, riječ je o “Orašaru”.

“Orašar” je balet koji je skladao Petar Iljič Čajkovski, premijera je bila 1892. u Sankt-Peterburgu, a u međuvremenu je postao najizvođeniji balet na svijetu i jedan od najpopularnijih baleta uopće, toliko je omiljen i popularan da neke baletne kuće samo na osnovu “Orašara” ostvare više od četvrtine godišnjih prihoda!

Muziku podržava

“Orašar”, koji je u nas još uvijek poznat i pod izvornim ruskim imenom “Ščelkunčik”, ali i u engleskoj inačici “Nutcracker” dio svoje popularnosti svakako duguje i bajkovitoj priči koja je poslužila kao osnova za libretto. Kao predložak je poslužila priča “Orašar i kralj miševa” E.T.A. Hoffmanna u kojoj djevojčica Klara kao božićni dar dobiva lutku Orašara (spravice za krckanje oraha) u liku vojnika. Dar joj se strašno svidi, a kada ode na spavanje probude je miševi koji je počnu napadati, ali njezin se božićni dar pretvori u pravog vojnika koji je brani. U drugom činu se Orašar pretvara u prekrasnog princa koji Klaru vodi kroz magični svijet Vile šećera, a sve kulminira valcerom u kojem sve slastice plešu zajedno, a Klara se polako budi i shvaća da je sve bio samo san.

Snovita, romantična atmosfera ove bajke već  je godinama sinonim za blagdansko razdoblje, a figurice i lutke iz baleta također se sjajno prodaju, omiljen su suvenir koji često ima dekorativnu, ali i sentimentalnu vrijednost – predstavlja podsjetnik na djetinjstvo i na dječje, radosno uživanje u božićnim blagdanima.

Balet zagrebačkog HNK do kraja godine “Orašara” će izvesti devet puta, a ulaznice za te izvedbe uopće nije moguće rezervirati pa su zato mnogi pohrlili kupiti kartu i osigurati svoje mjesto u gledalištu budući da su sve izvedbe redovito rasprodane, a “Orašara” treba vidjeti. Ne treba zanemariti ni onaj drugi aspekt, tako čest u zemlji gdje manje od 20 posto populacije pohodi kulturne događaje, aspekt podložnosti hypeu i činjenici da katkad nije važno samo vidjeti nego i biti viđen.

Kako bilo, hype oko “Orašara” nije samo naš specifikum, u čitavom svijetu su izvedbe ovog baleta vrlo često unaprijed rasprodane, a razlog je to što je “Orašar” više od baleta, snažan je njegov upliv u suvremenu glazbu i pop-kulturu općenito, citira ga se u brojnim filmovima, dijelovi baleta su iskorišteni u brojnim pop pjesmama, a postoje i animirane adaptacije, kako ona s Mickeyem i Minnie Mouse, tako i ona s Tomom i Jerryjem.

Pet Shop Boys su, primjerice, upotrijebili melodiju “Orašar suite” za svoju pjesmu “All Over the World” s albuma “Yes”, a melodija plesa “Sugar Plum Fairy” postala je opće mjesto do te mjere da joj mnogi niti ne znaju pravi izvornik pa ju se najčešće povezuje s još jednim blagdanskim fenomenom, filmom “Sam u kući”.

Unatoč tome što balet kod nas nije nešto posebno popularan, “Orašar” će opet biti rasprodan i u tome nema baš ništa loše. Lijepo je vidjeti puna kazališta i koncertne dvorane, a koji je razlog popunjenosti možda i nije previše važno. Možda je stvarno svejedno je li riječ o robovanju (globanom) hypeu, potrebi da se posjećuju priredbe “gdje će biti svi” ili čistoj, nepatvorenoj ljubavi prema baletu kao plesnoj formi.

Je li u pitanju ovo potonje, moći će se provjeriti već sutra. Naime, zagrebački HNK sutra od 11:30 raznovrsnim programom obilježava Dan hrvatskog baleta.  Program traje 75 minuta, a ulaz je slobodan. Iz nekog razloga slutim da pred vratima neće biti red za ulaz.

Muziku podržava
Stisni