Oliver Dragojević – Za život me vežeš samo ti

1477

Ostali smo sasvim sami
Finili su lipi dani
Išekane sve su lipe riči
A život je ka i zemlja
Kad zapustiš malo daje
Taman da bi na se bija jidan

Pa se pitan di je krivo
Kleten srce ča je živo
Poša bi al neznan di ću stić
Ka godine teku ure
Prži sunce, metu bure
Za život me vežeš samo ti

Svojim vitron moja jidra punila
Svojon nadon moju dušu ljubila
Sad me ostavljaš na pučini bez sna
Da ti priznan da si moja jedina

Muziku podržava

I sve druge ča su s menom živile
Nisu se za ovo srce primile
Sad ka kamen teški tonen ja do dna
Da ti priznan da si moja jedina
Da ti priznan da si moja jedina

Umorna je ova duša
Od pusti bura, pusti suša
Popucala koža ka i poje
Zagropan u svojoj mriži
Život mimo meni biži
Odnosi i ovo malo voje

Vrime me u ponor tira
Samo sritne nebo bira
Moju dišu neće ni za lik
Ka godine teku ure
Prži sunce, metu bure
Za život me vežeš samo ti

Ispravi tekst

0 Shares
Muziku podržava