Oliver Dragojević – Razgovor sa Sonjom

329

Kad je zovem telefonom
Sve što sjete, što me grize
Uvjek razgovor sa Sonjom
Mene tješi, daje nadu
Ko da smo u istom gradu
Sonja shvaća moje krize

Puni slutnje, muklim zvonom
Teku sati, nose zimu
Ali, razgovor sa Sonjom
Mene štiti, mene liječi
Uvijek njene dobre riječi
Nemir s moga čela skinu

Nalik nekom dobrom vinu
Zagrljeni tihom tugom
Shvaćamo se na daljinu
Upućeni jedno drugom
Nije sestra, nije mati
Živi svoje, nema mnogo
Ali vjeru uvjek vrati
Kad je zovem telefonom

Muziku podržava

Kad ne vladam svojom voljom
Kad se šutnja, šutnjom plaća
Tad je zovem i sa Sonjom
Pun sam riječi koje snaže
Sonja uvjek pravu kaže
Sonja uvjek mene shvaća

Ispravi tekst

0 Shares
Muziku podržava