Ćaća je jema sat u malom žepu
Takvoga sata nima više niko
Iz njeg se vrime razlilo ka mliko
Ka vino ća je uteklo svon čepu
Kad bi ćaća zasta da otare čelo
I sat bi sta i mudro bi muča
Nije jema srca da odbroji uru
Čoviku ća sidne da umoran ruča
Ćaća je jema sat u malom žepu
Takvoga sata nima više niko
Iz njeg se vrime razlilo ka mliko
Ka vino ća je uteklo svon čepu
Ćaća se moga i bez sata snaći
Po pivcu, maški, po jugu u zraku
Al more biti, čutija se jači
Sa saton ća je svitlija u mraku
Pričaju judi starili su skupa
Sat je bija srce u ćaćinu tilu
I nije se znalo ća to šuška, lupa
Ća to tira naprid vrilu krv kroz žilu
Sve dok nisu oba ostali bez glasa
Sve dok nije zemja rekla zadnje slovo
Još se nije znalo ća je puklo, stalo
Jer na njima sve je bilo još ka novo
Na ćaćinon satu briše se i gubi
To vrime u zlatu i ti prsti grubi
To vrime u zlatu taj leut ća kreće
Na ćaćinon satu vratiti se neće
– Ispravi tekst –
