Naslovnica albuma nije samo prostor na koji će glazbenik ‘nalijepiti’ svoje ime, jer prava slika može dodatno produbiti slušalačko iskustvo. Znaju to i neki izvođači kojima naslovnice potpisuju imena poznatija u drugim granama umjetnosti.
Opće je poznata činjenica da je Andy Warhol napravio naslovnicu
debitantskog albuma The Velvet Underground and Nico, onu čuvenu bananu, kao i
“Sticky Fingers” The Rolling Stonesa, te da se iza antologijske
naslovnice “Born in the U.S.A.” Brucea Springsteena krije slavna fotografkinja Annie
Leibovitz. Nisu oni jedini umjetnici koji su se okušali u izradi
naslovnica albuma, a mi ćemo podsjetiti na one najupečatljivije.
H.R. Giger bio je švicarski nadrealistički slikar, kipar i scenograf, najpoznatiji po kreiranju Aliena u istoimenom serijalu filmova. Često je svraćao u glazbeni svijet, pa njegove ideje krase naslovnice albuma bendova kao što su Emerson, Lake & Palmer (“Brain Salad Surgery”), Danzig (“Danzig III: How the Gods Kill”), Dead Kennedys (“Frankenchrist”), a naslovnicu “KooKoo” (1981.) Debbie Harry osmislio je u svom ‘biomehaničkom’ dizajnu. Režirao joj je i dva spota s navedenog prvijenca, a možemo spomenuti i onaj čuveni stalak za mikrofon koji koristi Jonathan Davis iz Korna: i on je Gigerovo djelo.
Ne postoji Amerikanac kojemu je strano ime Norman Rockwell. Rockwell je bio ilustrator, često predmet ismijavanja ‘finih’ umjetnika, ali njegove stereotipne slike kojima je u prvoj polovici 20. stoljeća bilježio prizore iz svakodnevnog života s vremenom su mu donijele status jednog od najvećih američkih slikara. Slikao je i predsjednike, glumce, pjevače, stoga ne čudi da mu se među radovima našla i jedna naslovnica: 1969. na naslovnicu albuma “The Live Adventures of Mike Bloomfield and Al Kooper” u svom je prepoznatljivom stilu smjestio portret dvojice glavnih zvijezda.
Tijekom pedesetih prošlog stoljeća, jedna od velikih komičarskih zvijezda u SAD-u bio je Jackie Gleason. Uz televizijska i filmska ostvarenja okušao se i u glazbi pa je snimio nekih pedesetak ploča. Po pitanju naslovnica najzanimljivija je ona albuma “Lonesome Echo” iz 1955. koju je naslikao jedan od najpoznatijih predstavnika nadrealizma, slavni Salvador Dali. “Prvi dojam je kombinacija mučnine, prostora i samoće. Zatim primijetite krhkost leptirovih krila koje bacaju kasnopopodnevnu sjenu i odzvanjaju krajolikom poput jeke. Ženska figura, udaljena i izolirana, tvori savršeni trokut s instrumentom i drugim simbolom jeke, školjkom” glasi Dalijev opis naslovnice.
Banksy je najpoznatiji crtač grafita iz Bristola, mada je njegov (ili njihov?) pravi identitet i dalje nepoznanica. Njegovi politički i društveni komentari mogu se pronaći po zidovima, ulicama i mostovima diljem svijeta, od Australije do Kanade. U svijetu naslovnica pamti se ona za “Think Tank”, album Blura iz 2003. godine. Iako u pravilu izbjegava komercijalne radove, sam je u knjizi “Banksy: The Man Behind the Wall” objasnio kako je fan Blura i kako je trebalo poplaćati neke račune: “Ako radite nešto u što doista vjerujete, neće postati sranje samo zato što je riječ o komercijalnom uratku”. Grafit s naslovnice Blura prodan je 2007. za 110 tisuća dolara.
Slično kao Banksy, Keith Harring bio je jedan od vodećih umjetnika njujorške ulične scene, jedan od najutjecajnijih suvremenih umjetnika, a u trenutku smrti 1990. bio je 32-godišnjak ‘težak’ 25 milijuna dolara. Surađivao je s Andyem Warholom, Madonnom, Grace Jones, umjetničkim djelima komentirao društvene prilike, a njegov veliki obožavatelj bio je David Bowie. Haring mu je 1983. naslikao naslovnicu za singl “Without You” s albuma “Let’s Dance”.
Robert Rauschenberg jedan je od najutjecajnijih američkih slikara i grafičara druge polovice 20. stoljeća. Jedan je od začetnika pop-arta, a sa skladateljem Johnom Cageom radio je više multimedijskih projekata za baletnu trupu Merce Cunningham Dance Company. Nakon što je obišao jednu Rauschenbergovu izložbu, frontmen Talking Headsa, David Byrne, zamolio ga je da im dizajnira novi, peti album “Speaking in Tongues”. Talking Heads su svoj prvijenac objavili 1977. i ustaljenim tempom iduće tri godine svake godine objavili po jedan album. Na “Speaking in Tongues” čekalo se do 1983. dijelom i zbog kompleksnog dizajna, kasnije nagrađenog Grammyem, koji se bazirao na slojevitom kolažu prozirnih diskova u boji koji su tvorili slike ovisno o tome kako ste rotirali ploču.
Richarda Princea mnogi zovu ‘Andy Warhol Instagrama’. Kontroverzni američki umjetnik postavio je prije par godina izložbu screenshot snimki s Instagrama. Surfao je Prince po profilima anonimnih ljudi, pronašao fotografije koje mu se sviđaju, opalio ‘print screen’ i isprintao screenshot u velikom formatu; jedan od takvih radova prodao je za 90 tisuća dolara. Prije desetak godina na sličan je način napravio seriju djela The Nurse Paintings. Kopirao je naslovnice jeftinih literarnih izdanja koje možete kupiti na kiosku i zatim ih obrađivao na sebi svojstven način. Za oko su mu zapele priče u kojima je glavnu ulogu tumačila medicinska sestra pa je napravio čitavu seriju ‘umjetničkih’ djela koje nose naziv ‘nurse’. Za grupu Sonic Youth je 2004. kreirao naslovnicu “Sonic Nurse”.
Među domaćim imenima možemo izdvojiti Ivu Friščića, slikara, likovnog umjetnika i grafičara. Na slikarskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti diplomirao je 1965., i zatim upisao specijalni studij grafike kod Marijana Detonija i Alberta Kinerta. Već se u početku priklonio nadrealizmu i svijetu mašte, ali se okušao i u ekspresionizmu, lirskoj apstrakciji, geometrijskoj apstrakciji, hiperrealizmu i dekorativnom oranamentalizmu. Potpisuje naslovnicu albuma “Dedić-Golob” (1977.) na kojem je Arsen Dedić surađivao s pjesnikom Zvonimirom Golobom.
Ljubitelji stripa znaju za Mirka Ilića, ilustratora i dizajnera čiji se radovi mogu pronaći u Modroj lasti, Poletu, The New York Timesu, Timeu i mnogim drugim novinama i časopisima. Prije nego što će 1996. grupi Rage Against The Machine dizajnirati naslovnicu za promo singl “Bulls on Parade” potpisao je pregršt naslovnica najvećim dijelom domaćih novovalnih bendova i izvođača: Prljavo kazalište, Aerodrom, Drago Mlinarec, Parni valjak, Srebrna krila, Arsen Dedić, Bijelo dugme, Mišo Kovač, Novi fosili, Film, Josipa Lisac, Leb i Sol; popis ide unedogled…
S Ilićem je u drugoj polovici ’70-ih u strip-skupini Novi kvadrat bio i Igor Kordej, ‘živa legenda strip scene bivše Jugoslavije’ čije strip table danas vise na zidu slavnog redatelja Georgea Lucasa. Iza njega su ostale naslovnice grupe Boa, Đavola, Parnog valjka, Jure Stublića & Filma, Psihomodo popa, Prljavog kazališta i drugih.
Za kraj smo ostavili još jednog crtača stripa koji je i u glazbenim vodama. Osim što radi naslovnice za svoj bend Septica, Dubravko Mataković potpisuje naslovnice “Palach Is Not Dead” Blagdan Banda, “1,68” Shortya, “Sve što iman san ukra” Postolar Trippera, te kompilacije poput “100 originalnih pjesama” Olivera Dragojevića.
Nije isključeno da u budućnosti i neki umjetnik iz Erste fragmenata nastavi ovaj popis. Podržava Urbanka.
